BOLJŠEVIČKA GROFICA U RANGU JOSIPE RIMAC

BOLJŠEVIČKA GROFICA U RANGU JOSIPE RIMAC

12. lipnja, 2020.

 

Koprivničanec Mladen Pavković pak sjetio se u svojim tekstovima i čestitoga generala Janka Bobetka, nakon odličnoga filma o jednom od najznačajnijih vojskovođa u Hrvata 20. stoljeća. Pita se potom Pavković zašto hrvatska država još nije proglasila junaka Domovinskoga rata, naslov koji prvenstveno pripada rođenom Crnčaninu iz sisačkoga Capraga. Na žalost, njemu i Đuri Brodarcu plaketu takva naziva uskratili su komunistički SDP-ovi autokrati na čelu s poduzetnicom tipa Josipe Rimac, Kristinom Ikić Baniček, 45-godišnjom boljševičkom groficom, koja “temeljem muzejskih dokumenata mnogo toga zna i razabire o povijesti NOB-e, kozaračkoj djeci iz sisačkoga konclogora, sisačkom partizanskom odredu, Brezovici i još koješta…”

Napisao: Josip Frković

Kad je lani u ovo isto vrijeme objavljena vijest da je Andrej Plenković na komemoracijsko Tjentište bitke na Sutjesci s vijencem uputio vječitoga dužnosnika Vladinih resora iz sjene, državnoga tajnika u MORH-u i uniformirana časnika HV-a, domaća je javnost ostala konsternirana. Zar opet komunisti, zar podsjećanje na stoljetnu potlačenost od velikosrba i boljševika (pretežito pravoslavno-srpskoga predznaka), podsjećanje na jedva nestalu titovsku jugosatrapiju, tamnicu hrvatskoga naroda..? Samo politički naivni promatrači nisu tada dvojili: možda se radi o Plenkovićevu probnom balonu s briselskim predumišljajem poradi stjecanja novih osobnih poena u EU, nakon definitivno neuspjela diplomatskoga savjetovanja Kijevu, na primjeru istočne Slavonije, kako vratiti oteti Krim od moskovskoga grabežljivca. Istog onoga koji svojoj interesnoj Srbiji sugerira kako riješiti probleme s Kosovom i Crnom Gorom i pri tome se domoći toploga, Jadranskoga mora. Drugi su, opet, rješavajući enigmu Sutjeske i stradanja 3200 Dalmatinaca, orjunaša, dakle, podsjećali da je riječ o Plenkovićevoj jugonostalgiji, već prema pripadnosti oca Marija od početka rata sa slovenskim državljanstvom mnogim Hrvatima zloglasnim strukturama propale države. Pri tome nisu uzimali u obzir udbašku podvalu najlošijega bivšega premijera u povijesti Hrvatske Zorana Milanovića o Andrejevoj “majci lekarki Vjekoslavi iz Dubrave”.  Ove godine pak na Tjentište je odaslan predstojnik ureda slučajnoga predsjednika i privremenoga podstanara Pantovčaka (ako se nekim čudom ostvari saborska potvrda povrede članka 105. Ustava, prema Šeksu, o mogućem opozivu)  Orsat Miljenić.

Ikić Baniček premijeru ne vjeruje ni riječ

“Nesalomljivim Dalmatinkama i Dalmatincima”, napisao je zaštitar udbaških ubojica Perkovića i Markača, koje bi navodno mogao amnestirati, na trobojnim trakama fotografijom ilustrirana vijenca. Miljenić je položio vijence i zapalio svijeće kod spomenika palim borcima Druge dalmatinske u Donjim Barama. Miljenić je kazao kako je ovo najbolji znak kako se vrh države odnosi prema stradanjima Dalmatinaca u NOB-u, o čemu u narodu vlada naprosto mit, jer su tri puta slabiji partizani bili sučeljeni sa 127 tisuća okupatorskih i kvislinških nadmoćnih vojnika. Poginulo je 7300 partizana, gotovo pola dalmatinskih i 1600 iz redova Sedme banijske divizije, čiji su se preživjeli potkraj tek 1943. vratili u zavičaj između Kupe i Une. Od zagrebačke “domaće zadaće”, da je ondje ranjen i Milanovićev idol i za nepartijskoga vojnikovanja u gardi u Beogradu 1984. vrhovni komandant Tito ni riječi. O “zaslugama” boraca Jedanaeste dalmatinske brigade, među njima i hrvatskih genocidnih ubojica 1945., Milke Planinc, prethodnice Ivice Račana, te kninskoga majora Sime Dubajića, ne bi bilo smisla podsjećati. I dok se do početka srpanjskih parlamentarnih izbora dani već odavno odbrojavaju, mediji donose vijest kako je Davor Bernardić, dobrano uzdrman “alpinizmom i bračnim nasiljem dvojice drugova dužnosnika” odbio TV-sučeljavanje s Andrejem Plenkovićem. Ne vjerujući pak ni jednoj jedinoj javno izgovorenoj riječi tehničkoga predsjednika Vlade, sisačka gradonačelnica i savjetnica Zorana Milanovića, Kristina Ikić Baniček, pita se čemu (odavno zakašnjela kupovina INA-e), koju je prodao predsjednik SDPH-a, stranke najboljih namjera, Ivica Račan.

“Mađarska kalvarija” ipak posizanje

Zar samo zato da bi Plenković iskeširao Orbanu novac u milijardama kuna kojih u uvjetima pada BDP-a zbog koronavirusa i recesije ionako nemamo dostatno. Obećaje stoga Ikić Baniček kako hrvatska nafta, kad komunisti dođu na vlast, više neće kolati našim naftovodom do rafinerija Mađarske, kada su sisačke preradbene rafinerijske kolone dokazano profitabilne. Ne vjerujući ipak da će se o energetskoj stabilnosti države raspravljati i odlučivati u Gradskom vijeću Siska, vrijedno je spomenuti da je Milanović dobrano opleo mađarskoga premijera Orbana, Plenkovićeva prijatelja, zbog “Mađžarske kalvarije”. Obični bi, pa i sasvim mali nepolitični čovjek, svakako mogao priupitati kakav bi to spomenik Hrvatska morala podignuti i na njemu ispisati sve etničke regije, mjesta i gradove otete za Staljinove jugotitovske gubernije poratnoj Hrvatskoj. Prisjetimo se bar na kratko da je sekretar CK KPH Andrija Hebrang, zbog zahtjeva da poratna Hrvatska samo cjelinom svoga teritorija ulazi u sastav druge Jugoslavije, preko noći nestao. Ubijen je i pokopan na nepoznatu mjestu po nalogu “ljubičice plave”, kasnije visoko rangirana diktatora među najvećim zločincima 20. stoljeća. I baš te i takve spominje, voli i slavi današnji neželjeni predsjednik Republike Hrvatske. Zapleteni u kriminal stoljeća, aferu vjetroelektrana Pađene-krš i družbe halapljive bivše gradonačelnice Knina i nedavno otpuštene državne tajnice u Remetinec Josipe Rimac, HDZ-ovi dužnosnici upiru sve snage da na vrijeme uvjere svoje glasače kako će reformama poboljšati ukupno gospodarsko i socijalno stanje. Po tradiciji Plenkovića, 12 posto više mirovine. Bravo, tehnički premijeru, je li to u lipama ili…?

Bogataš Tolušić iz politike u agro-biznis

Za to vrijeme mutežom imovine kompromitirani ex-ministar agrara Tomislav Tolušić “izlazi iz politike, a ulazi u svijet agro-biznisa”, ulažući kreditne milijune kuna u grandioznu vinariju. Istodobno, začuđujući mađioničar s Brača, koji nikako ne može nabrojiti svu silnu imovinu, Lovro Kuščević, ordinarni falsifikator kradljivac referendumskih vjerodostojnih glasova Hrvata navodno se u očekivanju sudskoga postupka pojavljuje u središnjici stranke, “želeći pomoći u pripremama predizbornih radnji”. Goran Marić, bivši resorni ministar državne imovine, spominje se u tiskovinama po aferi brata Svetomira u upravi HŽ-Infrastrukture. Fratri iz skandalozne kupoprodaje i mešetarenja nekretninama negdašnjega potkupljiva nogometnoga suca više se ne oglašavaju. Ukratko, 15 otpuštenih, maknutih HDZ-ovih ministara, dovoljna su ilustracija minuloga mandatnoga djelovanja Vlade i jako prisutne korupcije protiv države i građana. Ipak, trkeljanja s lijeve dunavske obale ni ovom prigodom ne treba prešutjeti. Opet su skupa, pored ruskoga donirana helikoptera, Bosanci. Lažljivi Bugojanac Aleksandar Vučić, raspjevani demokrat srpske napredne stranke, te Vulin istoga osobnog imena, nevojnik harlekin, zaljubljen u Vučića, ali ministar rata rođen u zloglasnoj kozarskoj Manjači. “Radi se o najvećem komplimentu koji je hrvatski narod dobio u svojoj povijesti. Ako Hrvati jesu kao blaženi Stepinac, onda su odvažni, hrabri, moralni, dostojanstveni, puni ljubavi za druge, nepotkupljivi, uvijek na strani ugroženih i veliki borci protiv nepravde. Kakav svetac, takav i narod koji ga zove blaženim…”, napisao je to mladi komentator Marijan Knezović na portalu “Kamenjara”. S onima prijeko, najbolje je tako. Ne odgovarati im u njihovu primitivnu, opančarskom tonalitetu.

Brbljavi Beljak seljak u zavičaju Radićevih

Oglasila se, evo, i Kolinda Grabar Kitarović. Počašćena kandidaturom za članstvo u Izvršnom odboru Međunarodnoga olimpijskoga odbora (komiteta, rekli bi drugovi Srbi i Milanović), olako pobijeđena i od HDZ-a olako puštena među lavove svih profila, bivša predsjednica države kako će, bude li potvrđena, biti i dalje dosljedna promotorica Lijepe Naše i naših vrijednosti. Osim naše umne ljepotice, kandidatkinja je i saudijska princeza Reema Bandar Al-Saud, Kubanka Marija de la Caridad Colon Ruenes, Mongolac Battushig Batbold i Sebastian Coe. Nominacijom je, dakako, zadovoljan i bivši HDZ-ov premijer Zlatko Mateša. Na proslavi 11.lipnja, Dana Sisačko-moslavačke županije, pojavio se i legendarni nositelj titule Milorada Pupovca i SNV-a/SDSS-a za bratstvo i jedinstvo, nasilni predsjednik HSS-a Krešo Beljak. I dok je dopredsjednik Vlade i ministar policije Davor Božinović ustvrdio razvidnu odlučnost borbe s kriminalom, za razliku od ranijih resora, Beljak se u stilu šokantnih poruka prvoga dolaska Beljaka-seljaka u Desno Trebarjevo, okomio na jad, tugu i čemer zapuštenih i praznih sela. Poznati brbljavac i hosovac za jednu večer iz pitomoga, hrvatskoga Samobora, “očešao” se o Marijanu Petir, koja je u Radićevu Posavinu došla s izaslanstvom općine Sunje. “Oni koji idu s HDZ-om su hadezeovci”, rekao je pridruženi seljak u SDP-u i Restart koaliciji. Veleumno dotakao se poznati političar-kradljivac radijskih prijamnika i problema sa sudbinom INA-e, nazvavši to veleizdajom nacionalnih interesa. Valjda i samu prodaju INA-e Mađarima.

Kurvin sin nasuprot slavnoga vojskovođe iz Crnca

Još u našoj javnosti odzvanja poruka Marka Markovića bivšem predsjedniku države i mentoru Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću, koji nastavlja trkeljanja o ustaštvu i zmiji, historijskom i političkom revizionizmu, jačanju nacionalizma i političke desnice, kojom je anonimni glazbenik i bogataš nazvan kurvinim sinom. S pravom, lako je otetim milijunima ZAMP-a i vlasništvom udbaških zagrebačkih (davnih židovskih, ustaško-partizanskih stanova) pametovati puku žrtvovanom slobodi države. Poznati Koprivničanec Mladen Pavković pak sjetio se u svojim tekstovima i čestitoga generala Janka Bobetka, nakon odličnoga filma o jednom od najznačajnijih vojskovođa u Hrvata 20. stoljeća. Pita se potom Pavković zašto hrvatska država još nije proglasila junaka Domovinskoga rata, naslov koji prvenstveno pripada rođenom Crnčaninu iz sisačkoga Capraga. Na žalost, njemu i Đuri Brodarcu plaketu takva naziva uskratili su komunistički SDP-ovi autokrati na čelu s poduzetnicom tipa Josipe Rimac, Kristinom Ikić Baniček, 45-godišnjom boljševičkom groficom, koja “temeljem muzejskih dokumenata mnogo toga zna i razabire o povijesti NOB-e, kozaračkoj djeci iz sisačkoga konclogora, sisačkom partizanskom odredu, Brezovici i još koješta…” Sasvim za kraj, potpisujem svaki objavljen zarez Tihomira Dujmovića o teroru ratnoga zločinca srpskoga samozvanog čelnika u RH, predsjednika SDSS-a i saborskoga zastupnika, o potrebi žurne promjene izbornoga zakona “kako nam vojno pobijeđeni Srbijanci, naši i bosanski Srbi, dovijeka ne bi dosoljavali zdravu pamet, pametovali unedogled. A to znači i njihov, još jedan, povratak na vlast.

Pupovac o hrvatskom domoljublju

Drsko razmetljivi brbljavac u osobi navodnoga hrvatskoga domoljuba i manjinski kapitalist, naime, otvoreno pljuje na Domovinski pokret Miroslava Škore i njegovu stranačku skupinu, nazivajući proslavljena domoljubno deklarirana glazbenika pobjeguljom. Pupovac, savjetnik beogradskih lažljivaca i agresora, želi glasače odvratiti i od pomisli na neophodnu koaliciju DP-a i HDZ-a, te tako stvoriti plodan teren za, poslije Milanovića, još jedan trijumf na vlasti ne jednom proklete komunističke ideje. Kad smo kod pravoslavnih Srbijanaca i srpskih svetosavaca, otvorena laž  je imanentna svakom njihovu istupu. Tako portal “Novosti” javlja da je episkop pakračko-slavonski, vladika Jovan Ćulibrk, odlikovan  židovskim  ordenom “Vitez od Ladina” za doprinos očuvanju uspomene na srpske, židovske i romske žrtve ustaškog logora Jasenovac, te očuvanju židovske kulture. Orden dodjeljuje Centar za ladino kulturu “Moše David Gaon” pri Univerzitetu Ben-Gurion u Negevu, reda blaženopočivašeg Don Isaka Navona, petog predsjednika Izraela, te jednog od inicijatora osnivanja Centra ladino kulture i njegovog prvog počasnog predsjednika. Bez srbofila Ephraima Zuroffa i spomena Nedićeve “Judenfrei” ratne lekcije fašizma. Tko o čemu, opet o Jasenovcu i lažnim srpskim žrtvama u “iljadama, stotinama iljada smaknutih…”, rekao bi lažov Vulin.  T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Gradska dvorana za utržak Ikić i Baničeka
    #1 Gradska dvorana za utržak Ikić i Baničeka 12 lipnja, 2020, 18:10

    Ako je istina da Ikić i Baniček koriste dvoranu na Zibelu za svoje privatne mafijaške načine krađe – osim poznatoga klizanja sina i oca Baničeka kad svi drugi nemaju pristupa – jedino je još pitanje što radi dična naša policiija. Ono što je u javnost plasirao zamjenik župana Ivan Celjak, da privatno poduzeće IKB najmom dvorane za 10.000 kuna i održava estradni koncert i pri tom prodaje pića i napitke za svoj račun, dok ŠRC propada, što je to nego kopija kninske Rimac kriminalne hajdučije? Dajte, plava gospodo, vidite što to zapravo radi miljenica Zorana Milanovića i miljenik velikoga partijskoga šefa Zagreba, Marasa! Kad već znate i za najmanji prometni prekršaj kažnjavati male Hrvate (mislimo na državljane koji pristaju da to budu i jesu, sem srpčadi), red je za gušu zgrabiti i lenjinistički životni par ljepotana i roditelje perspektivnih hokejaša. Ufanje u Boga i hrvatska sloga, ipak, ostavljaju od 5. srpnja sve u rukama hrvatskih razumnih glasača i potom veliku reviziju svih kriminalnih brljotina spomenutih, pa tubastoga Kričke, padobranca iz Hrastelnice Rendulića, Krčeličke i druge uhljebljene bagre u Rimskoj.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. žrdina
    #2 žrdina 12 lipnja, 2020, 07:59

    Djecom hrvatskih branitelja vladaju djeca jugoslavenskih partizana.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code