Sudeći po aktualnom razvoju, Hrvatska neće izaći na kraj s ciljevima vlastite Strategije poljoprivrede do 2030. godine. Stanje agrarnog i prehrambenog sektora u zemlji je sve gore, što se najlakše vidi po efektima na građane i cijenu tzv. potrošačke košarice, naročito ususret najavi daljnjeg globalnog poskupljenja hrane.
Jedan od najkritičnijih segmenata odnosi se na povrće koje nerijetko biva skuplje od mesa, npr. svinjetine i piletine. Država je pritom zacrtala cijeve kao što su površine pod staklenicima do kraja desetljeća na tisuću hektara, ali zasad ih ne broji ni 650, pa se ta perspektiva čini iluzornom.
Poseban su problem u tom kontekstu svakako trgovci, odnosno veliki lanci koji su u poziciji da neograničeno uvoze jeftinu robu, ali i da u diskreciji usklađuju cijene te maržu. Jedne dnevne novine u Hrvatskoj objavile su tako prošli tjedan da je marža trgovaca na povrće narasla od 2020. godine s 30 na 60 posto.
No to su podaci koji se tiču samo trgovine i pasivnosti države spram nje, dok zasebnu priču predstavlja problematika vezana uz proizvodnju. „Regulator nije prisutan koliko bi morao biti, ili kao što to potenciraju druge države“, rekao nam je , tajnik Udruge hrvatskih tržnica.
„Ima puno načina za stvaranje boljih uvjeta proizvodnje“, nastavio je, „ali o tome da se ne koriste, svjedoči stalni pad domaće proizvodnje. Jednostavno, nije konkurentna uvozu. Na tržnicama se prodaje sve manje, šoping-centri su jeftiniji.“ Preskupa mehanizacija, presitne parcele, premaleni dio zemlje s navodnjavanjem, prekomplicirani propisi – samo su neke od konkretnijih nepovoljnosti za hrvatske poljoprivrednike iza kojih ne stoji nikakva nacionalna agrobanka.
Ni porezna politika im ne ide na ruku, dok je tržište u Hrvatskoj otvoreno za vanjske igrače s kudikamo boljim polaznim uvjetima.
IZVOR: www.dw.com T
