Dragan Bjelogrlić zamjerio se režimu Aleksandra Vučića još 2019., dan nakon gostovanja u emisiji Ivana Ivanovića, u kojem je kritički govorio o srbijanskoj vlasti, u dva tabloida pojavili su se huškački tekstovi protiv glumca i producenta.U njima se podsjećalo na prometnu nesreću koju je 14 mjesec prije toga imao Bjelogrlićev sin Aleksej za kojeg se navodi da je “pobjegao s mjesta nesreće”. Nedugo potom branio je kolegicu Seku Sablić, kad je ta čuvena beogradska glumica, podrijetlom iz Sunje, izjavila“otadžbina tamo gde ti je dobro, a ne gde su sarme”. Novi nastavak te reality serije dogodio ovoga ljeta u Nišu, a nakon toga predsjednik Srbije je osobno pokrenuo sve što za njega radi i od njega živi na talentiranog glumca, redatelja, scenaristu i producenta
Napisao: Dražen Stjepandić
U prvoj ovosezonskoj Bujici Velimira Bujanca gost bi trebao biti najpoznatiji beogradski novinar Milomir Marić. Neće to biti Mariću prvi dolazak u Zagreb, odavno je u gradu pod Sljemenom stekao brojne poklonike i simpatizere, kao i protivnike, ali stiže li slučajno odabran tajming?
Milomir Marić s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem napravi otprilike dvadesetak intervjua godišnje i javno mu se uživo obraća s ti. U Vučićevom propagandnom aparatu Milomir Marić i TV Happy su vrlo važan dio. Koliko god se Marić hvalio ranijim vezama s istaknutim hrvatskim disidentima i emigrantima ipak u programu njegove televizije neviđeno hrvatožderstvo redovito imaju priliku iskazati: Šešelj, Bokan, kapetan Dragan i razni drugi pročetnički raspoloženi likovi, svi redom hvalitelji Vučića. Ne zaboravimo Ivicu Dačića i Aleksandra Vulina službene Vučićeve tbuhozborce protiv Hrvatske. Ono što su Šešelj, Bokan, kapetan Drgan, Dačić i Vulin na političkoj sceni isto to je na filmu Predrag Gaga Antonijević i dok su se na poznati lažni mrziteljski način podsjećali Hrvate na ustaše, eto dogodili su im se Srbi. Dok se Vučićevi trubači trude iz petnih žila prikazati drugačije Vučiću nisu najveći trenutno problem ne predstavljaju Hrvati, Bošnjaci ili Crnogorci nego Srbi. Širom Srbije često se zaori: “Vučiću pederu“.
Međunarodna zajednica kao da je osjetila priliku da se riješi neiskrenog partnera pa se priča da ga već više od šest mjeseci ignoriraju. Podržavaju oporbu, a među vodećim oporbenjacima su „filmađije i pozorišni ljudi“. S mafijašima, špijunima, navijačima, nezgodnim medijima je nekako izlazio na kraj, međutim protiv glumaca je mnogo neugodnije i kompliciranije. Posebice ako glumci ne glume oporbenjake. Milomir Marić je ako ne prenositelj Vučićevih poruka svakako odličan lakmus papir onoga što će se u Beogradu dogoditi i kako će se Zagreb držati.
Čika Kure izvan filma
Ovoga ljeta od brojnih filmskih festivala onaj u Nišu najviše se spominjao. Razlog je dobro poznat. „Gde si pičko, još nisi u zatvoru“, navodno tim se riječima je pro Vučićev režiser Predrag Gaga Antonijević obratio kolegi Draganu Bjelogrgiću s kojim već dulje u zategnutim odnosima. Pred zoru, nedostajao je još sat pa da sve bude kao na nekom filmskom plakatu, u niškom hotelu „Ambasador“, došlo je do batinjanja Antonijevića od strane Bjelogrlića. „Čika Kure je krenuo u akciju“ i Bjelogrlić baš kao čika Kure u „Ranama“ za Antonijevićevim stolom je napravio krš i lom. Vidjelo se da mu čika Kureta nije bilo teško igrati. I još se o tome bruji. Događaj je shvaćen kao obračun glavnog režimskog i glavnog antirežimskog filmaša.
Beogradski glumac, režiser, scenarist i producent Dragan Bjelogrlić zamjerio se režimu Aleksandra Vučića još 2019., dan nakon gostovanja u emisiji Ivana Ivanovića, u kojem je kritički govorio o srbijanskoj vlasti, u dva tabloida pojavili su se huškački tekstovi protiv glumca i producenta.U njima se podsjećalo na prometnu nesreću koju je prije 14 mjeseci imao Bjelogrlićev sin Aleksej za kojeg se navodi da je “pobjegao s mjesta nesreće”. Nedugo potom branio je kolegicu Seku Sablić, kad je ta čuvena beogradska glumica, podrijetlom iz Sunje, izjavila“otadžbina tamo gde ti je dobro, a ne gde su sarme”. Novi nastavak te reality serije dogodio ovoga ljeta u Nišu, a nakon toga predsjednik Srbije je osobno pokrenuo sve što za njega radi i od njega živi na talentiranog glumca, redatelja, scenaristu i producenta. U odnosu na sirotog Antonijevića čika Kure je i kreativno superiorniji, ma gotovo kao Mozart i Salieri, ali salijeriji uvijek iza sebe pokrenu sustav. Tako je Vučić u intervjuju kod najpoznatiojeg beogradskog novinara Milomira Marića u stilu Miloševića poručio da će on odrediti tko će koga biti u Srbiji. Poznatog Zvezdaša povezao je s navijačima Partizana, grupom oko Velje Nevolje, a to je u Srbiji trenutno isto kao da si ustaša.
Dara iz Jasenovca
„Kako je Bjelogrlić postao ustaša?“, pita se ugledni kolumnst Dragan Bursać, čije kolumne prenosi nekoliko portala u BiH.
„Vučićeva režimska klika upregla je sve medijske, pravne i ine, dozvoljene i nedozvoljene resurse, da uništi Dragana Bjelogrlića, prikazujući njegov obračun sa Antonijevićem, kao napad na samo srpstvo, na pravni poredak zemlje, napad na reditelja koji je režirao Daru iz Jasenovca, a samim tim na svu postradalu djecu jasenovačku (sic!).
I tako se Dragan Bjelogrlić u režimskim medijima, a to je 90 posto medijske slike Srbije pojavio kao neka vrsta protoustaše, kao neka vrsta srbijanskog arhineprijatelja, koji unižava sve srpsko, dok šamara Antonijevića.
Ovoj perverziji je pridonio i sam reditelj Predrag Antonijević, koji je gostujući po lokalnim nacionalističkim televizijama sa državnom ferkvencijom ponavljao kako mu je Bjelogrlić prilikom napada govrio „J***** te ‘Dara iz Jasenovca’”.
U nastavku svoje kolumne Dragan Bursač piše: „A sve govori da je “veliki reditelj “ Antonijević obični pamfletista na državnoj sisi, koji je umjesto odistinskog stradanja djece u Jasenovcu, napravio neku vrstu negledljivog, nakaradnog, propagandnog snuff filma.
Pa i to na stranu, važno je u ovoj i ovakvoj Srbiji zadržati primarni narativ o “dobrim umjetnicima“ i “zlim izdajnicma“. Tako se loš, tragično loš uradak Dare iz Jasenovca uzdiže i pretvara u neku vrstu nacionalnog metafilma, za kojeg nema negativne kritike. Ovo instant stvaranje nacionalističkog filmskog Partenona u Srbiji, ima opet za zadatak dodatno uvezati ionako zgusnuto ideološko i biračko tijelo, koje štuje jednog boga, boga koji se odaziva ne ime Aleksandra Vučića.
Ništa više i ništa manje od toga.
Pa tako, u svom lamentiranju o “žalosnom događaju“, Vučić na koncu kaže: “Šta bi bilo da je neko drugi pretukao. Šta mislite da su petorica funkcionera naše stranke otišli u stranku Jeremića i Đilasa? Imali biste demonstracije godinama, pisanije Evropske unije“.
Otkud sad Jeremić i Đilas? Otkud fiktivni politički upad? I kakve sve to veze ima sa kafanskom tučom Bjelogrlića i Antonijevića? Pa sve u Srbiji ima veze sa opozicijom, koja jadna, iako operativno nepostojeća, služi Vučiću kao retorički toalet papir za sve. A Antonijević je vrijedan državni službenik, pa onda vrijedi koristiti i ovaj toalet papir.“, zaključuje Bursać.
„E u tom galimatijasu ludila, u kom se od zaglušujuće nacionalističke buke ne čuje ništa, dobijamo srpsku verziju bitke između dobra i zla u kojoj je kao čisto zlo predstavljen Dragan Bjelogrlić, dok je ultimativno dobro i samim tim žrtva postao Predrag Antonijević.“, zaključuje Bursač.
Bijeg na Breone
Nekoliko dana nakon obračuna pred zoru, srbijanski tabliodi pod kontrolom vlasti napisali su da je Bjelogrlić pobjegao iz Srbije i pazi sad baš u Hrvatsku. Na Brijunima na Lenkinom i Radetovom festivalu igra u predstavi „Let iznad kukavčijeg gnijezda“. Taj legendarni komad po romanu Kena Keseya prvi put izveden na Brodwayu 1963.
Slavni dramaturg Dale Wasserman adaptirao je istoimeni roman u predstavu koja se godinama igrala u kazalištima širom Sjeverne Amerike, pa je samim tim svoju popularizaciju doživjela i na drugim kontinentima. Filmska je pak adaptacija (One Flew Over the Cuckoo’s Nest) iz 1975. godine doživela veliki uspjeh i skupila gotovo sve važnije Oskare.
Priča “Leta iznad kukavičjeg gnijezda” događa se u ustanovi za mentalno oboljele…
Neke teatarske naznake onoga što sačinjava dramaturšku okosnicu romana, filma i predstave mogla bi se uspoređivati s onim što se događa na političkoj sceni u Srbiji.I onda glavni protakonist, državni neprijatelj, doleti u Pulu točnije na Breone.
Malo previše slučajnosti da bi se sve to samo tako dogodilo.
Prije najava i prognoza treba napomenuti da glumci u Beogradu mnogo više otvoreno izkasuju svoje političke i svjetonazorske stavove od kolega u Zagrebu. Uz Seku Sablić, čika Kureta Bjelogrlića svakako treba navesti Sergeja Trifunovića još otvorenijeg i aktvistički angažiranijeg protivnika Vučićevog režima. Ništa manje poznati Nikola Kojo tvrdi da u svojoj domovini ne može do posla.
Teško je prognozirati događaje, zato kladionice rade dobro. Stoga ću se suzdržati od najava i prognoza, umjesto toga pametnije je kao u nekom napetom romanu najbolje na kraju napisati-nastavit će se. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.