Svaki od njih ima svoje mjesto u povijesti s tim da je Tuđman, na temelju odluke Tita i državnih mjerodavnih tijela, o zakonskoj mogućnosti odcjepljenja svake republike od Jugoslavije, mogao stvoriti samostalnu državu, za što se pripremao tridesetak godina. U tome su mu mnogi pomagali, pa i oni koji su ovih dana osuđeni za svoje djelovanje u bivšoj državi. Njima, kao i ostalim našim državljanima se trebalo i treba suditi ovdje. Ako za to nismo sposobni, onda nismo niti država
Napisala: Ankica Benček
Napisala sam već prije, na više mjesta i napisa, da među njima nema bitne razlike, ni u čemu, osim u iskustvu vođenja države, a to nije baš malo. To iskustvo je i prevagnulo u podizanju ruke na kraju “meča”. Točne i konkretne brojke se ne može pobijediti diplomacijom, a kamoli po nekom floskulom, koja bi trebala nadomjestiti činjenice.
U debati, “oči u oči” i “face by face” je do izražaja došla velika je razlika u njihovu temperamentu, otvorenosti i diplomatskom (naučenom) ponašanju.
Dok se jedan morao kontrolirati, susprezati svoj stil i dosadašnji način komunikacije, drugi je koristio diplomatske šprance u govoru i salonsko ponašanje.
Sve u svemu bilo je jako dobro i obećavajuće, dosad neviđeno na ovim prostorima.
“Dečki” su pravi. Imaju vrhunsko multidisciplinarno obrazovanje, kulturno ponašanje, mnogostrane sposobnosti, urođene, stečene i uvježbane vještine, dobru konmunikaciju, djelotvoran dijalog, hrabrost i odlučnost, da se uhvate u koštac s nagomilanim problemima, koji su se godinama taložili, a neki i gurali pod tepih, stvarajući bombu koja bi uskoro mogla eksplodirati, ako se ne iznese na javnu površinu i stručno demontira.
U mnogo toga, u predstavljenim područjima se uglavnom slažu, što je vrlo pohvalno, nužno potrebno, krajnje pozitivno, korisno i djelotvorno za državu i sve građane.
Od ideologije se ne živi
U nekim ideološkim stvarima i pojavama se ne slažu potpuno ili djelomično, što je očekivano i razumljivo s obzirom na ideologiju i svjetonazor njihovih političkih stranaka. To je manje važno u ovom trenutku. Od ideologije i za ideologiju se ne živi, barem u zadnje vrijeme. Živi se od gospodarskog i društvenog dosega, koji je na niskim granama. Ta područja i pojedine segmente unutar njih bi trebalo pokrenuti i ojačat,. da bi se osigurao bolji i sigurniji život za sve nas.
Spočitavanja za loša činjenja bilo osobna ili pojedinih članova stranke, na obje strane ne vode ničem dobrom. Postoje državne institucije i organi koji se time trebaju i moraju baviti.
Za sve one koji su pod istragom, osuđeni ili čak pod sumnjom, ne bi smjelo biti mjesta ni na čijoj izbornoj listi. Presumcija nevinosti se za izborne liste ne bi smjela koristiti. Trebalo bi se dokazati je li pojedina sumnja opravdana ili nije. S teretom sumnje, optužbe ili krivnje se ne bi smjelo opterećivati politički stranku i koaliciju. Ljudi koji su toga svjesni će sami odstupiti od kandidature, a ne se nametati s otrcanom i potrošenom frazom “neka institucije rade svoj posao”, a dotle ću ja “haračiti” okolo za svoj interes.
Pri tom nije bitan broj koliko se čijih o što ogriješilo, nego kakav je to grijeh. Nisu svi slučajevi jednaki, a kamoli isti. Imali smo primjer gdje je jedan akter u istoj situaciji (nedjelu – političkoj trgovini), otpravljen u zatvor, dok je drugi nagrađen mjestom u Saboru.
Potrebe društva i zahtjevi vremena
Malo me zasmetalo kad je nakon puno obostranih pohvala i komplimenata. gospodin Plenković rekao da je Milanović bio loš premijer i zato je izgubio izbore. To naprosto nije image Plenkovića. To nije njegov stil. Mogao je reći da nije bio dovoljno dobar i djelotvoran. Izbore nije izgubio Milanović, kao što ih Karamarko nije dobio. Bili su u tome egal. To Plenković jako dobro zna, kao što zna, da prošla vlada sklepana s brda s dola, uz uvoznog premijera, nije bila dobra, ni primjerena, izbornim rezultatima, kao ni potrebama društva i zahtjevu vremena.
Što se tiče Tita i Tuđmana, ta pitanja nisu više aktualna, bitna, ni presudna. Bez Tita, ne bi bilo Tuđmana. Svaki od njih ima svoje mjesto u povijesti s tim da je Tuđman, na temelju odluke Tita i državnih mjerodavnih tijela, o zakonskoj mogućnosti odcjepljenja svake republike od Jugoslavije, mogao stvoriti samostalnu državu, za što se pripremao tridesetak godina. U tome su mu mnogi pomagali, pa i oni koji su ovih dana osuđeni za svoje djelovanje u bivšoj državi. Njima, kao i ostalim našim državljanima se trebalo i treba suditi ovdje. Ako za to nismo sposobni, onda nismo niti država.
Za to ne bi trebalo nikoga osuđivati i na tome dobivati političke bodove. Sramota je da našim ljudima, bez obzira na krimen, sude Nijemci. Nismo mi ničiji protektorat, kolonija niti gubernija.
Cijenim kancelarku Merkel, ali za prisjetiti se kako nam je ne tako davno u izbornoj kampanji savjetovala i svesrdno sugerira koga treba birati. Znamo kako je to završilo.
Ne trebaju nam za to, ni oni ostali spomenuti lideri iz EU. Nismo toliko slijepi, gluhi, nesposobni i ispodprosječni da ne znamo odabrati najbolje i najsposobnije.
Istina, mnogi su nas do sada prevarili i po nekoliko puta. Stvari se mijenjaju i postaju bolje i pozitivnije. Dolaze novi mladi, obrazovani, ničim opterećeni ljudi, bez repova prošlosti. “Dinosauri” ultralijevi i ultradesni pomalo nestaju, izumiru. Demokracija raste, razvija se i jača. Mi postajemo iskusniji, oprezniji i aktivniji.
To je pokazala i potvrdila javna debata stranačkih lidera dviju najjačih (odlučujućih) političkih stranaka svojim sadržajem, diskursom, njihovim uljudnim ponašanjem i ophođenjem, usuglašavanjem, suočavanjem s problemima, mogućom suradnjom u mnogo čemu, obostranim uvažavanjem., intelektualnim oponiranjem, profesionalnošću, otvorenošću i realnim sagledavanjem sadašnjosti I vizijom budućnosti. T
