BEZ KRIŽA IMENA I BLAGOSLOVA

BEZ KRIŽA IMENA I BLAGOSLOVA

26. kolovoza, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

BEZ KRIŽA IMENA I BLAGOSLOVA foto

Obrana komunizma je trajna sramota hrvatskih dužnosnika

 

Piše: Josip Frković

Čelni SDP-ov dvojac iz koalicije kukurikavaca, predsjednici države i Hrvatskoga sabora, Ivo Josipović i Josip Leko – i za prošlotjednih komemoracija uz Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – uporno negiraju partizanske i komunističke zločine počinjene iza Drugoga svjetskog rata. Očigledno slijede povijesne istine dvojice Goldštajna i njihova krvnoga rođaka, Slavkova brata Ivina. K tome i praktične postupke i odluke šefa državne izvršne vlasti Zorana Milanovića. A virtualni antifašist i zaboravni donositelj iseljeničkih čekova iz Australije, Stipe Mesić, sudionik smotre balkanskoga bratstva i jedinstva na Bundeku, pak, dugogodišnjega ruskoga glumca u ulozi bivšega komunističkoga jugodiktatora Josipa Broza Tita, desetoga na listi najvećih zločinaca, naziva legendarnim Hrvatom. Koji i danas, računa samozvani haški dojavljivač, zaslužuje zahvalnost hrvatskog naroda, kojem je bez krivnje i suđenja razoružanim vojnicima i civilima, samo na Bleiburgu i u kolonama smrti, ubio pola milijuna sunarodnjaka.

 

BISKUP KOŠIĆ PREDVODIO MISU U SPOMEN ŽRTVAMA SVIH TOTALITARNIH REŽIMA

Dotle sisački biskup i predsjednik Komisije HBK „Iustitia et Pax“ dr. Vlado Košić u katedrali Uzvišenja sv. Križa predvodi misno slavlje u spomen svim žrtvama komunizma, fašizma i nacizma. Šest dana ranije, za hodočašća vjernika Sisačke biskupije u marijansko svetište Marije Bistrice, 2014. proglasio je Godinom hrvatskih mučenika. Počela je beatifikacijom nožem izbodenoga i mučki umorenoga istarskoga svećenika Miroslava Bulešića davne 1947., a završit će kolovoškom misom na Udbini za sve hrvatske mučenike. Nazvavši u svojim istupima aktualnu garnituru kukurikavaca odnarođenom vlašću, na blagdan Velike Gospe osvrnuo se i na nebesku proslavu majke Kristove nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kako to da u Njemačkoj žive Nijemci, u Francuskoj Francuzi, samo u Hrvatskoj nema Hrvata, nego neki anacionalni građani? Naši im  dužnosnici, ne mogavši preko usta prevaliti ni ime našega naroda, samo tepaju građankama i građanima! – Obilježavanje Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, za našu je zemlju prvenstveno suočavanje sa zločinima komunizma. Ovaj režim još žestoko na svoju trajnu sramotu javno brane mnogi javni ljudi naše zemlje – bio je jasan Vlado Košić.

 

ZA ISTINOM POVIJESTI POBJEDNIKA

Jer, još od vremena stradanja kršćana i biskupa Kvirina bilo je svih minulih stoljeća u našim krajevima mnogo mučenika. Posebno su bila teška tri razdoblja hrvatskih katolika: ono za osmanlijskih osvajanja od 15. do 17. stoljeća, potom Drugi svjetski rat i poratno vrijeme progona katolika od komunista, te u vrijeme velikosrpske pobune i agresije u Domovinskom ratu.  Najstrašniji je svakako bio komunistički progon vjernika katolika. Dobro je znano da su kosti Hrvata razasute po tisućama jama Slovenije, Bosne i Hercegovine i drugih dijelova bivše države. Kad je riječ o Hrvatskoj, najviše ih je – prema službenim podacima policije – u Sisačko-moslavačkoj županiji. U 119 masovnih grobnica, bez blagoslova, križa i imena, leži 45 tisuća žrtava koje pod pritiskom vlasti i zaborava kao da nemaju pravo na pijetet. O spomenutim neoborivim činjenicama bilo je riječi za lipanjskoga 4. kongresa Hrvatskog žrtvoslovnoga društva u suorganizaciji Sisačke biskupije. Više od stotinu znanstvenika i publicista okupilo se u zagrebačko-sisačkim palačama, Mimari i Velikom Kaptolu, te u završnici kongresa u Hrvatskoj Dubici i Baćinu, nad drugom po broju žrtava masovnoj grobnici iza vukovarske Ovčare. Njihove spoznaje trajno će se ukoričiti u posebnom zborniku radova HŽD-a, te neumitno utjecati na reviziju „istina povijesti pobjednika“.  Za komunističkih progona katolika samo u Hrvatskoj ubijena su 602 katolička svećenika, a na području obnovljene Sisačke biskupije 22. Samo vlč. Mato Kolundžić poginuo je od ustaša. Da nema sisačkoga biskupa dr. Vlade Košića, tko bi – uz šutljivu i jalovu oporbu, čiji čelnik iz HDZ-a nimalo sramežljivo već spominje spremnost za preuzimanje odgovornosti i povratak na vlast – s aktualnom garniturom „crvenih“ vlastodržaca bio u stanju povesti dijalog o zlodjelima partizana i njihova komunističkog režima… Takav komentar istaknutog hrvatskog ratnog veterana novinari su minuloga petka zabilježili u sisačkoj katedrali. A nekadašnji petrinjskohrastovički župnik i ratni prognanik na mučeničku prošlost Hrvata, njihov martirologij, s oltara je minulih desetljeća – nikada ne niječući zlo nacifašizma i ustaštva – najglasnije podsjećao domaću i vanjsku javnost.

 

NA KRVI UBIJENIH RASHRVAĆEN ZRIN

I u homiliji pred malim brojem Siščana, među kojima oni stariji i danas nose traume stradanja i javnih, parkovskih suđenja svojih najmilijih, sisački je biskup spominjao Prašku deklaraciju o zločinima komunizma i Deklaraciju hrvatskoga sabora o osudi zločina tijekom totalitarnog komunističkoga poretka od 1945. do 1990. Rekao je da su Hrvati katolici bili stradalnici svih triju zločinačkih poredaka. Podjednako komunizma, fašizma i nacizma. Usprkos tome, državni dužnosnici koji redovito pohode mjesto najvećeg ratnoga zločina u Jasenovcu, ne obaziru se na komemoraciju u austrijskom Bleiburgu, ali ni na onu u Maclju. Ondje je mučeno i ubijeno na tisuće razoružanih hrvatskih vojnika i civila, među  njima i 16 svećenika. Slično je i sa Zrinom, rodnim mjestom najvećeg hrvatskoga junaka Nikole Šubića Zrinskoga, u kojem su prije sedam desetljeća banovinski gerilci (četnički preteče partizana – nap. a.) izvršili pokolj 300 Hrvata, cijelo mjesto i crkve spalili, a prognanim Hrvatima i njihovim potomcima do današnjih dana zabranili povratak. Odlukom partizanskoga suda, čak i pravo na povrat imovine, jer su proglašeni „neprijateljima naroda“. Riječ je o krvarini, imovini stečenoj 1943. na krvi pobijenih, a hrvatska vlast već dva desetljeća ne mijenja zatečeno stanje koje je rezultat ratnoga zločina. Na žalost, ta sramotna otimačka odluka partizanske vlasti vrijedi i danas u slobodnoj Republici Hrvatskoj, dok se dr. Košić, osnovavši zakladu za obnovu Zrina, nada ishođenju odobrenja za gradnju župne crkve i nove župne zajednice. Upozoravajući da je komunistički režim u našoj zemlji još uvijek žilav i na djelu, sisački biskup kaže da to najbolje ilustrira ukinuto pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad komemoracijama u Bleiburgu, mjestu najveće tragedije hrvatskoga naroda u povijesti, a ukinut je i ured za istraživanje žrtava komunizma. Da bi se zaštitilo udbaške ubojice 67 Hrvata diljem Europe, pred sam ulazak Hrvatske u EU, donosi se zakon kojim se onemogućuje suradnja na temelju pristupnoga ugovora i Europskog uhidbenog naloga, a ulice i trgovi, voljom aktualne vlasti, i dalje zadržavaju ime diktatora i zločinca Tita. Među grijehe ljevičarske vlasti u zemlji, biskup Košić svrstava i neodbacivanje zlokobnih simbola komunizma. Pod istom zvijezdom petokrakom, počinjeni su strašni zločini nad hrvatskim narodom u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i za užasnih stradavanja Vukovara, Karlovca, Petrinje i Siska tijekom velikosrpske agresije 1991. do 1995. Na kraju, nezaobilazna je i teško shvatljiva obnova tzv. antifašističkoga, zapravo četničkoga spomenika u Banskom Grabovcu. I sve to pod pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića. U tom se mjestu 23. srpnja 1941. desio četnički ustanak Vasilja Gaćeše i njegovih sljedbenika protiv trojice hrvatskih civila koji su zajedno s dvojicom Talijana mučki ubijeni. Doista, previše je providnih podvala ostarjelih komunista i njihovih potomaka u aktualnoj vlasti koji po svaku cijenu žele zaboraviti ratne i poratne zločine ili pak logikom zajedničke ideje četništvo izjednačavaju s antifašizmom. Na žalost, ne s europskim antifašizmom, nego onim iza kojega je ostalo milijun žrtava Titova komunističkoga poretka. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<