VELJKO DŽAKULA O UNIŠTAVANJU SRPSKE IMOVINE

VELJKO DŽAKULA O UNIŠTAVANJU SRPSKE IMOVINE

13. svibnja, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Sada općinski komunalni redari izdaju rješenja prema kojima vlasnici tih (oštećenih) objekata, koji doista izgledaju ružno i zapušteno, moraju o svom trošku ukloniti njihove ostatke. SDF ima više takvih rješenja komunalnih redara, koja su često napisana vrlo cinično, pa piše i to da su zgrade zbog nedostatka konstrukcijskih dijelova, tijekom najmanje petogodišnjega nekorištenja, izgubile svoja svojstva…”

Napisao: Josip Frković

Republika Hrvatska uništava oštećenu imovinu pripadnika srpske zajednice, kršeći prava nacionalnih manjina. Stoga Srpski demokratski forum i inicijativa za ljudska prava upozoravaju na neprihvatljivu praksu koja se provodi na na područjima koja su bila zahvaćena ratom, odnosno nastanjena su osobama koje pripadaju manjinskim nacionalnim zajednicama. Naime, neposredno prije početka ratnoga sukoba, tijekom rata i nakon njegova završetka, na tim je područjima oštećen znatan dio kuća pripadnika srpske nacionalne zajednice, i to do te mjere da su one postale neupotrebljive za stanovanje. Spomenute tri rečenice tek su dio izjave za javnost koju su potpisali predsjednik Upravnog odbora SDF-a Veljko Džakula i programski direktor ILJP-a Mario Mažić, dok su je javnosti Banovine i Korduna u sklopu e-misija proslijedili iz petrinjske udruge IKS. Baš lijepo, reći će mnogi poznavatelji imena i (zlo)djela pakračkoga ratnoga šerifa Džakule, koji je odmetništvo otpočeo u šumama Papuka (u zloglasnom je Bučju zauvijek je, uz 30 bjelovarskih hrvatskih policajaca ubijenih iz podmukle zasjede i stotina drugih Hrvata, nestao i nedužni dr. Ivan Šreter, kojega je našoj vlasti lažno od četnika lažno obećavao osloboditi jednako zloglasni Milorad Pupovac, stalni remetilački faktor mirnoga suživota u RH – op.p). Kasniji „bljeskovni“ ratni zarobljenik Hrvatske vojske i policije, te amnestirani velikosrpski pobunjenik i mirnodopski sljedbenik hrvatskih veleizdajnika Mesića i Josipovića, prometnuo se u usiljena mirotvorca. U seriji ustaničkih komemoracija srpskoga naroda iz 1941., štoviše, prije pet godina nazočio je i srpanjskom zboru sjećanja na Gaćešin i Demonjin četnički zločin nad Hrvatima i nesrbima u Banskom Grabovcu Korpulentni i kratkovidni Džakula o ratnim zbivanjima zbori vrlo obzirno i vrlo nijansirano. Ne pada mu ni na kraj pameti spomenuti kako je velik dio područja zahvaćenih ratom četiri godine bio upravo pod zločinačkom terorističkom okupacijom pobunjenika i agresora srpsko-srbijanske četničke provenijencije iz „svih srpskih zemalja“.

Vječita ugroženost nepravdama

Sada općinski komunalni redari izdaju rješenja prema kojima vlasnici tih (oštećenih) objekata, koji doista izgledaju ružno i zapušteno, moraju o svom trošku ukloniti njihove ostatke. SDF ima više takvih rješenja komunalnih redara, koja su često napisana vrlo cinično, pa piše i to da su zgrade zbog nedostatka konstrukcijskih dijelova, tijekom najmanje petogodišnjega nekorištenja, izgubile svoja svojstva, pa sukladno namjeni nisu prikladne za stanovanje…“, pišu dalje autori izjave za javnost. „Izbjegava se definirati zašto „nedostaju konstrukcijski dijelovi“, ali i to otkad točno zgrade nisu u upotrebi, iako je jedno i drugo razvidno, odnosno lako je utvrditi otkad zgrada nije u upotrebi i zašto…“ (bizantinskog li cinizma i prijetvornosti, pa valjda od početka svesrpske najezde 1991. – nap. a.). U nastavku, što bi drugo, autori izjave ističu kako su vlasnici oštećenih zgrada višestruko kažnjeni od Republike Hrvatske, jer nije zaštitila srbijansko-srpsku imovinu, iako je imala zakonsku obvezu. Točno, imala je RH i obvezu zaštiti svoje građane od svekolikog terorističkog i pobunjeničko-agresorskog kokardaškoga zvjerinjaka. Razoružana i nagrižena polustoljetnim petokolonaštvom željnim tuđega teritorija, iza propasti bivše države, naprosto nije imala snage oduprijeti se bradatim koljačkim osvajačima s istoka. Ali, nastavimo dalje nizati SDF-ILJP-ove krivotvorine i podmetanja. Ukidanjem članka 180. Zakona o obveznim odnosima, koji je propisivao da za nastalu štetu aktima nasilja ili terora, te priikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara zajednica čiji su organi po vrijedećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu. Uz ponovljene optužbe na račun Republike Hrvatske, „jer su oštećivanje i rušenje niza ovih objekata izvršile snage hrvatske države“, kaže se kako su brojni vlasnici zgrada koje su srušene aktima nasilja i terora, podnijeli tužbu protiv RH prije veljače 1996., dok je spomenuti 180. članak Zakona o obveznim odnosima još bio na snazi, ali su ukidanjem odredbe izgubili proces“.

Poticati povratak onih koji Hrvatsku ne vole

Bili su, štoviše, dužni platiti visoke sudske troškove. Vrhunac je nepravde prema tim građanima što se od njih sada traži da o svom trošku uklone ostatke zgrada koje im država nije zaštitila, nije ih obeštetila za njihovo rušenje, a danas im je ostalo samo vlasništvo nad zemljom na kojoj su ti objekti izgrađeni. U nastavku Džakula i Mažić spominju da se u rješenjima komunalnih redara vlasnike cinično naziva vlasnicima zemlje i nositeljima prava građenja, te određuje da će, ako se u roku 30 dana od izdavanja rješenja vlasnik ne ukloni ostatke srušenih mu objekata, to će učiniti javne vlasti, ali na trošak vlasnika. Jasno je, dodaje se, kako se u tome slučaju javne vlasti mogu naplatiti samo izvlaštenjem, te da zemlja privatnoga vlasnika postane vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Radi se o flagrantnom kršenju odredaba Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, posebice njegova članka 4 stavka 5. koji zabranjuje mijenjanje omjera među stanovništvom na područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima…“ Napominje se dalje da je slične intencije imao i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, kojim je bilo predviđeno vkasnika neobrađenih poljoprivrednih parcela, čime bi se u velikoj mjeri, drže, izvlastilo upravo pripadnike srpske nacionalne zajednice. Temeljem tužbe SDF-a, Ustavni je sud ukinuo odredbe ovoga zakona koji ugrožava održivost srpske zajednice u lokalnim sredinama. Tražeći da se promijeni praksa općinskih službi, da se dosad izdana rješenja komunalnih redara stave izvan snage, te da se s vlasnicima zemljišta poluči dogovor koji će zaštititi vlasnička prava i prava građenja. I, onda u zaključku vapaja obespravljenih i jednakijih od ostalih, upozorenje da se u dosadašnjoj praksi prepoznaje jedan od zadnjih koraka politike koja onemogućava povratak pripadnika srpske zajednice u svoje domove?! Nasuprot tome, proaktivnim bi radom državne institucije trebale omogućiti povratak izbjeglih, uz puno poštivanje prava vlasništva i prava na reparacije. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Klarens
    #1 Klarens 14 svibnja, 2016, 23:17

    Ukinuti ILEGALNU ABOLICIJU !!!!
    ==========================
    To je provedeeno protuzakonito
    ==========================
    Po nalogu KPJ
    ==========================
    KPJ = SRBIJA
    ==========================
    A vi si mislite

    Odgovorite na ovaj komentar

<