BAHATI I BEZOBRAZNI MEDVEŠČAK

BAHATI I BEZOBRAZNI MEDVEŠČAK

19. svibnja, 2013.

 

khl medvescak khl

Hoće li najpopularniji  klub u puknuti kao balon?

 

Piše: Dražen Stjepandić

Dopisujući intervjui mi nisu dragi, uvijek pokušam objasniti kako se gubi dijaloška dimenzija živog razgovora, pa djeluju umjetno kao filmovi na književnom jeziku. Još su mi mrži oni kojima pošaljem pitanja, a onda oni na njih ne odgovore. Prije nekoliko tjedana na taj srećom neveliki spisak preko Damira Gojanovića i Ranka Vučinića svrstao se i Hokejaški klub Medveščak.

U staroj Vlaškoj sreo sam Damira Gojanovića, baš je izlazio iz sponzorskog auta i podsjetio sam ga na reportažu o Medvedščaku iz vremena kad ih nije gledao nitko, o čemu sam napisao i priču s literarnim pretenzijama, na što se na njegovom licu pojavio val drage sjete. Pitao sam ga za novi intervju na to me uputio na Ranka Vučinića objašnjavajući mi da su takva njihova klupska pravila. Obratio sam se i Vučiniću i poslao sam pitanja, ali odgovori nikad nisu stigli.     

USPJEH MIJENJA

Umjesto odgovora prvo mi je stigao zahtjev da opišem prvo tko sam ja, jer taj Vučinić nije čuo za mene, pa onda da opišem medij za koji pišem, kao da sam se javio na neki natječaj za potporu ili kao da sam zatražio intervju s nekim iz nekadašnjeg CK. Zatim je taj neki Vučinić zatražio da opišem kako će taj intervju u našem mediju biti tretiran. Odmah sam osjetio mučninu i potcjenjivanje na koje možete naići i ako ne radite za nezavisne medije. Smatrao sam to jednako bahatim i bezobraznim kao da sam ja njega upitao tko je on, ni ja nikad nisam čuo za njega premda on misli da je jako važan i bitan.

Nakon toga dogodilo se još par telefoniranja, ljubaznih s obje strane, ali odgovori na pitanja nisu stigli. Nisam mogao ne prisjetiti se jedne izjave Gorana Bregovića koji je rekao: Kad mi netko kaže da ga uspjeh nije promijenio, odmah bih mu opalio šamar”. Uspjeh svakoga promijeni, samo što neke dobro pokvari i s uspjehom se teško nose, a izgleda da je to slučaj i s Medveščakom.

Istodobno dok sam  čekao odgovore na postavljena pitanja svakodnevno su izlazili prilozi s najnovijim vijestima iz Medveščaka u dnevnim listovima. Zato postavljam pitanje zašto odmah niste rekli  da imate neke svoje tablice marketinškog efekta po kojima se ravnate i mediokritetski tretirate medije. To je stvar odabira i na to imate pravo, ali ne odgovoriti na poslana pitanja to je već posebna medijska i sportska nekultura jednako kao na nešto pristati pa onda  pregaziti obečano.

VRIJEME KAD NIJE BILO VUČINIĆA

O Medveščaku sam pisao  u vrijeme kada  nekakvih Vučinića i sličnih nije bilo ni blizu.  Tada hokejaše Medveščaka bukvalno nije nitko gledao. Danas više imaju onih koji maltretiraju novinare negoli što su tada imali gledatelja na svojim utakmicama.  O njihovim rezultatima  moglo se pročitati samo u Sportskim otraga  među posljednjim stranicama, u rubrici s vijestima i rezultatima iz streljaštva, badmintona, stolnog tenisa, biatlona, karatea, umjetničkog klizanja…Ponekad su objavljivali rezultate i tablicu Slovenske lige u hokeju. Listajući Sportske u nekom kafiću, vidio sam da je Medveščak prvi na tablici Slovenske lige u hokeju.
Nesporazumi oko međe u Piranskom zaljevu dvije i devete su kulminirali kad su  Slovenci  Hrvatima dobrosusjedski stopirali predpristupne pregovore s Europskom unijom.
Stoljećima prije, bez obzira na običajno uobičajena susjedska gunđanja mentaliteta zasnovanih na kiselom gemištu, uvijek su nekako bili zajedno, pa Hrvate i Slovence nisu bez razloga neki smatrali istim narodom. Na Gornjem gradu još stoje spomenploče podignute nakon Ilirskog preporoda u 19. stoljeću na kojim piše kako je u toj i toj kući živio, radio ili umro Hrvat i Slovenac.
Nažalost, vrijeme naklonjenosti u zadnjim godinama prvog desetljeća ovog 21. stoljeća bilo je davno prošlo zlatno vrijeme.  U tom kontekstu zategnutih odnosa, blokade, kad je Slovenija Hrvatsku postrojila pred međunarodnom javnošću u stilu žustrog malog desetara JNA ili još bolje revnosnog slovenskog carinika, Medveščak je rasturao u Slovenskoj hokejaškoj ligi. Medveščak je jedan od tri zagrebačka i općenito rijetka aktivna hrvatska hokejaška kluba. Nekada se hokej igrao i u Sisku, u sjećanje na te dane ostao je prekrasan hokejaški stadion sličan Šalati, jedino nije na brdu. Zbog nemogućnosti formiranja jače i brojnije hrvatske lige i propasti Interlige, u kojoj su sudjelovali mađarski i srpski klubovi, Medveščak je igrao kao gost u Slovenskoj ligi.
I kad sam vidio da je Medveščak uvjerljivo prvi Jiraseku, izvršnom uredniku na portalu Javno, gdje sam tada surađivao, predložio sam za temu. Dodatna zanimljivost u temi o Meveščaku bio je još podatak što u jeku slovenske blokade hrvatskih pred pristupnih pregovora, zbog nesporazuma oko granice u Piranskom zaljevu, u tom trenutku uz to što su bili uvjerljivo vodeći u Slovenskoj ligi u njihovom timu bilo je sedam Slovenaca. Stari urednički lisac Jirasek je odmah prepoznao temu, ali nismo se morali utrkivati i otimati s ostalim redakcijama. Čak i  podatak da u Slovenskoj ligi hrvatski klub u tom trenutku rastura sa sedmoricom slovenskih hokejaša nije nikoga uzbuđivala posebno ne među novinarima. Hokej nije nikoga zanimao. Interes medija za Medveščak i njegove hokejaše oživjeli bi jedino kad na njihovim utakmicama sa slovenskim klubovima bilo nekoliko mrtvih.    
Zlatan Hrle  iz hip-hop dueta Soma dolara dao mi je kontakt telefon, on se petljao s hokejašima kad još to nije bilo popularno kao danas. Sjećam se kod hipodroma sam se sastao s fotićem i iste večeri poslao sam tekst. U računalu je sačuvan u sljedećem obliku:
“Jučerašnjom očekivanom pobjedom nad posljednjom Alfom  iz Ljubljane hokejaši zagrebačkog Medveščaka nastavili su ovogodišnju dominaciju u Slovenskoj ligi. Zagrebački klub drugoplasiranom Staubaru iz Maribora  bježi čak 15 bodova prednosti.
U kontekstu sadašnjih hrvatsko-slovenskih odnosa, najnižih u više od tisuću o godina dugoj povijesti  dva susjedna naroda,  zanimljivo je spomenuti da dres Medveščaka trenutno nosi čak sedam Slovenaca. Uz nekolicinu domaćih igrača i jednog Slovaka velikim uspjesima zagrebački  klub  može zahvaliti upravo slovenskim profesionalcima.
-Hrvatski hokej ne može naprijed bez utakmica s klubovima iz susjednih zemalja. Prvi smo kroz bivšu Inter ligu započeli trend koji su nastavili košarkaši. Kad su nas primili u slovensku ligu Slovenci su nam napravili veliku uslugu-rekao nam je Damir Gojanović igrač Medveščaka i dugogodišnji hrvatski reprezentativac.
-Mi smo prijatelji i nema nam pomoći. Bez velike pomoći domaćih igrača naši igrači iz Slovenije ne bi se tako dobro adaptirali i upravo zbog odličnog odnosa domaćih i slovenskih igrača postižemo takve uspjehe. Mislim da će neka od prijateljstava domaćih igrača i onih iz Slovenije potrajati cijeli život – čuli smo od  Dragutina Ljubića, menadžera Medveščaka, također nekada prvotimca  najpoznatijeg hrvatskog hokejaškog kluba i reprezentativca  bivše države.
Slovenski legionari u Medveščaku s premijama zarađuju između deset i petnaest tisuća kuna. Kad se razgovaralo o zaslugama pojedinih igrača Medveščaka Damir Gojanović je posebno istaknuo vratara Gašpara Krošelja, nekadašnjeg slovenskog reprezentativca selekcije do 20 godine.
– Imamo odličnog vratara i slobodno se može reći da je on donio polovicu naših uspjeha. – rekao nam je Damir Gojanović, inače vlasnik poduzeća “City Express”, koje je jedan od najvećih sponzora hokejaša Medveščaka.
Uz Medveščak u Slovenskoj ligi nastupa i zagrebačka Mladost i od deset klubova trenutno je šesta.  Naši sugovornici Damir Gojanović i Dragutin Ljubić, istaknuli su kako je u hrvatskom i slovenskom hokeju  sve idilično kao  krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća kad su se dva naroda zajedno borila za izlazak iz nekadašnje države.
-Ni na jednoj utakmici u Sloveniji nismo doživjeli neku neugodnost. Ako sve bude po planu u poluzavršnici doigravanja trebali bi se sastati s ljubljanskom Olimpijom i  tek tada  u Zagrebu, u  punoj  ledenoj  dvorani Doma sportova,  očekujemo razna dobacivanja od strane naših navijača. – riječi su Damira Gojanovića.
U poluzavršnici doigravanja dva najuspješnija kluba  iz Slovenske lige igrat će protiv Jesenica i Olimpije koji se natječu u austrijskoj Ebel ligi.  I dok najpoznatiji domaći igrač Damir Gojanović Medveščaku u tri utakmice protiv Olimpije ne daje velike izglede, menadžer kluba Dragutin Ljubić misli suprotno.
– Olimpija ove godine u austrijskoj Ebel ligi ne igra u velikoj formi, a prije utakmica s nama u poluzavršnici još će imati natjecateljsku pauzu, koja bi im mogla još dodatno oslabiti formu. Tako se lako može dogoditi da u prvoj utakmici u Ljubljani postignemo dobar rezultat i tu vidimo veliku šansu za naš plasman u finale doigravanja, gdje bi nas najvjerojatnije čekale Jesenice. Tada bi u Zagrebu ponovno moglo nastati hokejaško ludilo. – rekao na je Dragutin Ljubić.
Eto, dok na političkom planu tenzije rastu, kad je u pitanju hokej za Hrvate i Slovence sve je OK. Napisao sam tada.

ZDENKO GRADEČKI MARŠ

A nekoliko mjeseci zatim mislim da je u prvoj zagrebačkoj utakmici Medveščak zamalo pobijedio ljubljansku Olimpiju, ali onda su zmajčeki ubacili u višu brzinu, Olimpija i Jesenice tada su jednostavno  bili klubovi višeg ranga.  EBEL liga je za Medveščak još bila san, ali i pri tom susretu na klizalištu Velesajma  već tada pričali smo i o tome. Na adresu Medveščaka stigao je upit jesu li  zainteresirani za sudjelovanje u toj umjetnoj ligi s klubovima iz Austrije, Slovenije i Mađarske pod pokroviteljskom Erste banke.    
Dok mi je pričao koliko milijuna treba za sudjelovanje u EBEL ligi sjećam se kako je ispod hokejaškog dresa Damira Gojanovića izbijao neugodni miris znoja, kao kad se uđe u neku dugo neprovjetravanu gimnastičku dvoranu.
Gojanovićeve izjave uzeo sam nakon utakmice, a za vrijeme utakmice s Dragom Ljubićem išli smo na pivo. Uz led na kojem je  Medveščak igrao utakmice bio je i priručni kafić s točenim laškim pivom. Drago Ljubić je fotića i mene pozvao na pivu i dok smo razgovarali uz čaše pozlaćene pivom nekoliko puta do nas  došle su Ljubićeva žena i kćerkica. Mislim da su uz vozača autobusa kluba iz Ljubljane bila jedina publika na toj utakmici Medveščaka. Na klizalištu na Velesajmu nema tribina,  utakmica se promatra uz mantinelu. Ne sjećam se da sam ikoga vidio osim tog jednog čovjeka, kojeg sam poslije utakmice vidio da pali autobus ljubljanskih registracija ispred dvorane.  Ljubićevu suprugu i kćer, do nas su svratili još nekoliko puta. Uz Ljubića, fotića, mene i konobara u kafiću ne sjećam s druge publike na toj utakmici Medveščaka.  
Kako o hokeju nemam pojma, sve što mi je Ljubić, hokejaški reprezentativac bivše države pričao meni je bilo veliko otkriće. Dok mi je pričao njegova supruga i kćerkica podsjećali su me na neke moje akcije na kojim su mi jedina publika i pristaše bili članovi obitelji.  Zbog toga dok sam razgovarao s Dragom Ljubićem u meni se javljao osjećaj  sažaljenja.
Nedostatak publike zvučnu sliku utakmice pojačava do maksimuma. Dok smo mi razgovarali rezovi klizaljki na sve strane puštale su svoj oštri šššššžžžžž-ššššžžžž-žžžžžšššš-žžžžšššššš…Žžžššššustale i šššžžžžuštale su klizaljke u nepravilnom ritmu  udarca  paka i tijela u mantinelu, pomiješani s glasovima slovenskih hokejaša s jedne i druge strane.
Pričali smo i o vremenu pokojnog Zdenka Gradečkog kad je Medveščak zadnji put bio na vrhu jugoslavenske tablice iznad Olimpije i Jesenica. Potkraj bivše države osvojili su tri prvenstva za redom. “Gradečki marš” nikad nije napisan, ali ostao je zauvijek u sjećanju zapisan. Najveće zvijezde Medveščaka  redovito su izlazili u Žagin Papagaj. Hokej i pivo idu zajedno kao hokej i šakanje.

U praznoj dvorani Velesajma sa sjetom pričali smo i o prepunoj Šalati, pedesetih i šezdesetih. O  svjetskom prvenstvu Skupine B odigranom 1966. na Šalati, o čemu govori spomen ploča podignuta na tom stadionu odmah uz vrata gdje je nekada bio Senadov studio Nostradamus u kojem su se snimali najveći hitovi vremena dancea. Uz pivo nismo zaobišli ni posljednje svjetsko prvenstvo divizije I skupine B održano u proljeće dvije i treće. Važno je napomenuti da je svake večeri na mečevima hrvatske reprezentacije ledana dvorana Doma sportova bila puna. To svjetsko prvenstvo pokazalo je da se stara strast Zagreba prema hokeju, prva službena utakmica je na prirodnom ledu odigrana još 1916., još nije ugasila. Trebala je samo dobra tekma i ona bi planula.
Ledena je opet bila puna ubrzo nakon našeg razgovora u polufinalu slovenske lige protiv Olimpije. Medvjedi su poluzavršnicu dočekali spremni, zmajčeki su morali ubaciti u veću brzinu i onda kad su bajci činio kraj započela je nova zagrebačka hokejaška bajka. Ubrzo nakon te utakmice Meveščak je postao članom EBEL lige.
Krajem ljeta 2009.   jumbo plakati najavili su njihovu prvu sezonu u toj austro-ugarsko-slovensko-hrvatskoj ligi. Ubrzo zatim Medveščak više nije bio samo u Sportskim na zadnjim stranicama. Priče o hokeju kakve je meni one večeri uz pivo pričao Drago Ljubić ubrzo su često mogli čuti milijuni ispred TV ekrana. U ulozi sukomentatora na utakmicama Medveščaka mislim da je Drago Ljubić postao poznatiji od većine televizijskih komentatora.
Oko leda u ledenoj stalno je bilo puno i dok me to nije toliko iznenadilo, kad je Medveščak počeo puniti  tribine Arene to je već bilo previše i za moj mozak uvijek spreman lako pomisliti da sve što je bilo opet može lako biti. Toga ipak, prije nikad nije bilo, u vrijeme prve  serije Ice Fever  utakmice Medveščaka  je u sedam utakmica gledalo 100 000 ljudi. Nema onoga tko želi vidjeti i biti viđen, a da se nije pojavio na više utakmica. Židak je napisao da se vratio duh Dinamovog proljeća osamdeset i druge. Ne mislim da je to duh Medveščaka s početka 21. stoljeća, duh nečeg potpuno drugog, još starijeg. Možda neke nove Austro-Austro-Hrvatske, ali rekao sam vam već da se meni prelako čini da ono što je bilo može lako opet biti i nije mi za vjerovati, jer ja kad gledam u budućnost prečesto vidim prošlost. S nekim promjenama naravno, zato sam napisao Austro-Hrvatske. 

ASTRONOMSKA INVESTICIJA

Koliko je u masovnim posjetama na utakmicama Medveščaka bilo nostalgije za nekadašnjim vremenima K und K monarhije? Je li za bum Medvjeda  zaslužan samo hokej? Odgovor na ta pitanja najbolje će dati predstojeće sudjelovanje u ruskoj KHL ligi. Ja osobno mislim da Zagreb više voli biti mali K und K grad i da u toj furci najviše voli vidjeti sebe.

Spomenuo sam vrijeme kad je Medveščak uoči prve sezone u Ebelu dobro naprezao razmišljajući kako će skupiti par milijuna za tu ligu. Zna se kakva je trnutno hrvatska privreda i u Ebelu su bili među onima s najmanjim budžetom. Koliko u Hrvatskoj uopće ima registriranih hokejaša? U zagrebačkom sportu se stalno pita gdje su domaći dečki? U Medveščaki je čudo ako njihovi igrači razumiju hrvatski.

Mnogo je nelogičnosti u Medveščaku, ali neka manja pravila se moglo kršiti ako se dobro poštivalo ono glavno, a više nisam siguran da sudjelovanjem u KHL-u ispunjavaju glavni uvjet pogodovanja određenoj sredini programom koji ih zanima.

A investicija je daleko veća, za hrvatske uvjete astronomska. Treba imati 13 milijuna eura po sezoni, pa se bojim se da se Medveščak jako razbahatio na razne načine  i da bi mogao puknuti kao balon. Klub iz mnogo bogatijeg Milana nije mogao naći sponzore za rusku KHL ligu bez opbzira što nivo hokeja u toj ligi nadilazi sva europska natjecanja. Nije sve u hokeju bez obzira na njegovu kvalitetu.

Jedino ako Damir Gojanović imaju neke sasvim druge poslovne interese,ali to je nešto sasvim drugo, mislio sam razmišljati o onome što je u sportskim razlozima i okvirima uključujući i ono što se naziva sportskom industrijom ili biznisom.

Zbog toga je nerealizirani intervju bio povod da iznesem neke stavove. Židovi imaju  blagdane  Beskvasnih kruhova kad jedu besklasan kruh da se prisjete polaska iz ropstva u Egiptu i Sukot  blagdan kad u dvorištu grade sjenice u kojim trebaju prenoćiti pod vedrim nebom i prisjete tko su i od čega su pošli.

Ne mora sve loše završiti, ali sjetite se u Medveščaku da dvorane nisu uvijek bile pune i ti mediji kojima sada dajete prednost nisu uvijek bili zainteresirani za vaš klub.

Treneri i igrači kad napuštaju Medveščak znali su prigovarati o neorganizaciji i plaćama koje su kasnile. Opasno je biti napuhan, a posebno se stalno napuhavati jer je to nekontrolirano širenje, pa se može puknuti kao balon.

Nemam loše namjere. Nažalost, doživio sam i mnogo gore stvari u novinarstvu od onoga što mi se nedavno dogodilo s Meveščakom, ali rekao sam kako prečesto kad gledam u budućnost  vidim ono što je bilo.

O mom novinarskom susretu s Meveščakom napisao sam priču koju spremam je za knjigu  “I supermen je bio novinar”. Priča se zove “Vrijeme kad Medveščak nije gledao nitko” i volio bih kad knjiga izađe da to ne bude nikome ništa čudno nego da bude kao prethodnih sezona nešto za nepovjerovati.      T

 

17 komentara

Uskoči u raspravu
  1. kinfachi
    #1 kinfachi 27 svibnja, 2013, 09:44

    Ne ulazeći u novinarsko razočaranje, svakako da bi PR Medveščaka trebao biti puno otvoreniji te ono što svakog čovjeka ćini još večim priznati određene pogreške koje svi mi ponekad logično radimo ( nitko nije savršen , to se i ne traži )
    Osobno sam u više navrata bio ignoriran te me se pokušalo uvjeravat u nešto što nema veze s vezom
    Kao vlasnik 4 godišnje ulaznice ( 3 godinu zaredom ) nadao sam se samo normalnoj komunikaciji, izostala je od gosp. Vučinića. Ako odlaze treneri, igrači, oružari ne vidim zašto se nebi promijenio i PR osoba.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. lovro
    #2 lovro 24 svibnja, 2013, 17:07

    Pa čovjek je rekao da nema pojma o hokeju, on piše o onome što je bilo i klubu bi se toga mogli sjetiti. Malo je u ZG takvih svjedoka. Sportski novinari su naporni misle da je novinarstvo samo hrpa podataka, a osim toga od navedenih podataka nišđta nije pogrešno, pogrešno ste okrivili autora

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. bbb
    #3 bbb 22 svibnja, 2013, 11:45

    o medvescaku bi mogao svasta rec ali o vucinicu je stvarno nepotrebno ovako pricati jer ljudi koji prate medvescak znaju sto su gojanovic i njegova ekipa a vucinic je jedan od njih napravuili. kapa dolje ljudima jer da dinamo ima takve ljude odavno bi vladao evropom…iako navijam za dinamo ovaj khl je velika stvar jer ja za medvescak skoro pa nisam znao do prije 2 godine. svakla cast…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. krunovz
    #4 krunovz 22 svibnja, 2013, 08:57

    sta bi tek bilo da je novinar poput nas navijaca stajao u redu i nije uspio nabavit ulaznicu za plejof tekmu…pusti se ti medvescaka i uhvati neceg drugog…zigzag!

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. zagrebackiplavi
    #5 zagrebackiplavi 22 svibnja, 2013, 08:55

    koji los stav! novinar nije dobio odgovor i automatski je projekt koji je nekad podrzavao proglasio bahatim i neuspjesnim…bojim se pomisliti sto bi bilo da je trazio intervju s nekim iz real madrida ili hns-a…jako los profesionalni stav!

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Medo
    #6 Medo 21 svibnja, 2013, 15:37

    Ajajaj kad se netko pravi da pozna hokej i hokejdku ekipu, očito je da on hoće biti IN!!! Drzte se radije priča o uranu to vam bolje ide ocito

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. zig zag
    #7 zig zag 21 svibnja, 2013, 15:22

    Toliko ogorcenosti,povrijedjenog ega, netocnih navoda dugo vidio nisam! Toliko zloce I zelje da jedna lijepa sportska,zabavna uspjesna prica ne uspije…nadam se da vas nikad necemo sresti u Domu sportova ili Areni!

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. miki
    #8 miki 21 svibnja, 2013, 14:59

    laži, laži laži meee..

    sramota za “novinara”

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. manichu
    #9 manichu 21 svibnja, 2013, 13:35

    Ovoliku količinu netočnosti već dugo nisam vidio u jednom članku.I onda se novinar čudi kaj se od njeha traži da nešto napiše o sebi i za koga radi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. zahvalan
    #10 zahvalan 21 svibnja, 2013, 11:11

    Bravo za novinara!

    Odgovorite na ovaj komentar
  11. Garr
    #11 Garr 21 svibnja, 2013, 09:34

    Dirljiva i nostalgična pričica ali nikak nemrem preko dijela u kojem piskaralo priznaje da ga je Medveščak prije EBEL-a zanimao zbog Hrvatsko-Slovenskih odnosa. Bilo bi puno ljepše da ga je zanimao zbog sporta i da je otišao na galeriju Velesajma gledati utakmicu umjesto da si je popil jednu s Ljubićem 🙂

    Odgovorite na ovaj komentar
  12. Neona
    #12 Neona 21 svibnja, 2013, 08:16

    Dragi autore,
    nemoj po imbecilu Vučiniću sudit o klubu. Jest da radi za njih, poneke PR kampanje su mu dobre, ali o komunikaciji s ljudima nema pojma. Svi mi koji pratimo Medveščak već dugo, možemo to potvrditi. Osobno sam kontaktirala s njim preko maila dosta puta, i od toga me glava zabolila. Jbga, čovjek misli da je neka veličina, a nije, a svakako on nije Medveščak.

    Odgovorite na ovaj komentar
  13. stoneisland
    #13 stoneisland 21 svibnja, 2013, 08:15

    au koliko pogrešnih podataka u jednom tekstu, strasno nesto.

    to se dogodi kad autor zeli reci da je on pratio hokej od preebelskog vremena, a zapravo nije. da je pratio, znao bi da su u sportskim novostima i vjesniku imali sasvim solidno pracenje interlige, da je na tribinama bilo malo vise ljudi nego sto on misli.

    i onda novinar nema pojma o cem pise, al se osjetio povrijedjen jer su ga odjebali od klupskog pr…

    jbga, nisu trebali. al fulo si s nekim stvarima nevidjeno.

    Odgovorite na ovaj komentar
  14. Nagib Uzbrdica
    #14 Nagib Uzbrdica 20 svibnja, 2013, 22:14

    Taj Vucinic je nekakav klaun koji misli da je marka…

    Odgovorite na ovaj komentar
  15. Lola sa Šalate
    #15 Lola sa Šalate 20 svibnja, 2013, 17:09

    Kanadski vratar hrvatskih korijena Mark Dekanich novo je pojačanje KHL Medveščaka za sezonu 2013./2014. koju će po prvi put u svojoj povijesti odigrati u najjačoj izvanameričkoj hokejaškoj ligi na svijetu, KHL-u.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code