GLAVNE TEME

ALBANAC PREDSJEDNIK ILI RASPAD

3. studenoga, 2013.

Analiza političke situacije u Makedoniji

Analizu potpisuju direktori IFEMES-a iz Ljubljane:
Bakhtyar Aljaf i mr. sc. Zijad Bećirović

Nikola Gruevski i njegov VMRO-DPMNE dolaze na vlast poslije pobjede na
parlamentarnim izborima 2006.godine. Prilikom objavljivanja izborne pobjede srpnja  
2006.godine Gruevski je nastupio zrelo i državnički izjavivši, da želi biti premijer
svih građana Makedonije bez obzira na njihovu etničku, religijsku ili političku
pripadnost. Glavne smjernice predizbornog programa VMRO-DPMNE bila je borba
protiv siromaštva, organiziranog kriminala, korupcije i nezaposlenosti. Tada se
smatralo, da je Gruevski uspješno transformirao VMRO-DPMNE u reformsku stranku.
Samoizolacija, nepotizam, osiromašivanje, nezaposlenost, devastiranje društva u
skoro svim segmentima, netransparentnost, samo formalno postojanje višestranačja,
korupcija i „posebna“ uloga tajne službe Uprave za sigurnost i kontraobavještajni
rad (UBK), koju vodu Sašo Mijalkov i koji je u najbližem srodstvu sa premijerom
Gruevskim, karakteriziraju vladavinu premijera Gruevskog od 2006.godine do danas.
Nezaposlenost danas zvanično iznosi 29%, ali to nije realna slika stanja zbog toga što
makedonska vlada ne stvara uvjete za stvaranje novih radnih mjesta – realna radna
mjesta. Razlog porasta broja zaposlenih je u tome što se povećao broj zaposlenih u
javnoj administracije u posljednjih sedam godina, od 90.000 na oko 170.000.
Promijenila se i metodologija obračuna nezaposlenosti tako da se sa liste
nezaposlenih kod zavoda za zapošljavanje briše svatko onaj, tko nije pronašao posao u
posljednjih godinu dana. Prosječna mjesečna plaća danas iznosi oko 400 eura. I opet
ne zbog toga što je prisutan realan rast plaća, nego zbog toga što se promijenila
metodologija obračuna.

VISOKA STOPA KORUPCIJE

Prema ocjeni Transparency Internationala za 2012. godinu Makedonija je uvrštena je
na 69.mjesto prema stopi korupcije od ukupno 174 zemlje, koje su bile predmet
istraživanja i nalazi se zajedno u grupi sa Brazilom i Južnom Afrikom (Podatak:
Transparency International Corruption Perceptions Index 2012).
Prema ocjeni Freedom House Makedonija se prema slobodi medija uvrštava na 116.
mjesto i spada u red država sa djelomično slobodnim medijima. Od njenih susjeda i
država regije Bugarska se nalazi 87., Hrvatska 64., Crna Gora na 113., Srbija 63.,
Rumunjska na 42., Kosovo 85., Bosna i Hercegovina na 68., Albanija 102., dok se
Slovenija nalazi na 35.mjestu (Podatak: Press Freedom Index 2013).
U Republici Makedoniji je uobičajena jesenska politička groznica poslije objavljivanja
redovnog Izvješća Europske komisije o (ne)napretku Makedonije, koji je objavljen
16. listopada 2013. Aktualna politička događanja dobila su na intenzitetu i zahvaljujući
iznenadnom vanjsko-političkom angažmanu Ali Ahmetija, predsjednika
Demokratske unije za integraciju (DUI), trenutno najjače parlamentarne političke
stranke Albanaca u Makedoniji i koalicionog partnera vladajuće stranke VMRO-
DPMNE. Diplomatska ofanziva Ahmetija je dosada uključila Washington, Atenu,
Sofiju, Berlin, Pariz, Den Haag i Bruxelles. Zvučna imena navedenih prijestolnica ne
daju potpun dojam uspješnosti takve turneje.
Tokom posjete SAD-u Ahmeti se uspio sastati sa zamjenikom pomoćnika američkog
državnog sekretara Philipom Reekerom, koji je i bivši američki ambasador u
Makedoniji (2008.-2011.), usprkos gromoglasnim najavama o „dogovorenom“ susretu
sa potpredsjednikom Josephom Bidenom. Razlog takve razine sugovornika leži još
uvijek u uvriježenoj skepsi o svrsishodnosti susreta sa političarom čiji je faktički
utjecaj u Vladi Makedonije poprilično skroman. Drugi razlog nalazi se u nedostatku
lobističke podrške od strane Albansko-Kosovske lobističke zajednice u SAD i njihove
neskrivene skepse i nepovjerenja prema Ahmetiju i zbog njegovog odnosa prema
korupciji i kriminalu u njegovoj stranci. Tu se ne smije zanemariti ni uloga vodstva
Makedonske dijaspore u Washingtonu, koja je otvoreno lobirala u američkom
Kongresu, glasno protiveći se mogućim sastancima Ahmetija sa američkim
dužnosnicima.
Neugodni dojam iz SAD-a je popravljen tokom posjete Ateni, posebice u Sofiji.
Tokom posjete Grčkoj (2.9.2013) Ahmeti je bio primljen od strane potpredsjednika
Vlade i ministra vanjskih poslova Grčke Evangelosa Venizelosa, dok ga je u Sofiji
(9.7.2013.) primio predsjednik bugarske vlade Plamen Oresharski i ministar
vanjskih poslova Kristian Vigenin. Ipak, visoka razina tih susreta ima i svoj drugi,
prikriveni motiv, a to je da su susreti sa Ahmetijem iskorišteni od strane službene
Atene i Sofije da bi uputili signal premijeru Republike Makedonije Nikoli Gruevskom,
da imaju sugovornika u Skopju, kao i da bi ublažili moguće kritike o
nekooperativnosti Grčke i Bugarske prema Makedoniji, u svijetlu tekućih nesuglasica
u poglede spora sa imenom države Makedonije i odnosu makedonskih vlasti prema
Bugarskoj. Analitičari smatraju, da bi bilo preoptimistično posjet Ahmetija Grčkoj
shvatiti kao namjeru da otvori moguću debatu u Skopju po pitanju imena i time
pokrene proces sa mrtve točke.
Tokom posjeta Berlinu (14.6.2013.) Ahmeti je primljen od strane političkog direktora
Ministarstva vanjskih poslova Njemačke, dok je u Parizu razgovarao sa mlađim
savjetnicima iz kabineta predsjednika Francuske Francoise Hollande-a. I u Den
Haagu je bio primljen od strane ministra vanjskih poslova Frans Timmermans-a,
dok se u Bruxellesu susreo sa Europskim komesarom za proširenje Štefan Füle-om i
zamjenikom Generalnog sekretara NATO-a, Amerikancem Alexander Vershbow-
om.

AHMETIJEVA TURNEJA NA POLITIČKI KONTO GRUEVSKOG

Unatoč finesama o diplomatskim razinama zvaničnih susreta tokom svoje turneje,
makedonska politička javnost ostaje u nedoumici oko motiva takve naprasne
diplomatske aktivnosti Ali Ahmetija. Najveće političke stranke Makedonaca su
uglavnom pokušavale pokazati neutralnost, naglašavajući „privatni“, dakle
neslužbeni, karakter posjeta (VMRO-DPMNE) usprkos činjenici da se Ahmetiju na
sastancima prilikom posjeta Washingtonu, Ateni i Sofiji pridružio zamjenik
makedonskog premijera Musa Xhaferi, a zamjenik premijera zadužen za europske
integracija Fatmir Besimi pridružio se prilikom posjete Parizu, Bruxellesu i Den
Haagu. Makedonska oporba (SDSM) je ostala na konzistentnom stavu, da je „svaka
inicijativa koja doprinosi procesu integracija dobrodošla“, dok analitičari smatraju,
da je iluzorno očekivati da Ahmeti može riješiti spor sa Grčkom ili nesuglasice sa
Bugarskom.
Inicijative Ahmetija doprinose samo učvršćivanju politike premijera Gruevskog i
jačanju atmosfere nepovjerenja Makedonaca prema etničkim Albancima. Ahmeti je
još prije nekoliko mjeseci bio direktno upoznat o realnom stanju stvari u vezi sa
imenom i to od samog Mathewa Nimitza, UN-ovog pregovarača o rješavanju spora
sa imenom, tako da mu je ishod njegove turneje bio poznat još prije nego što je na nju
krenuo. Razlika je u tome što njegovi glasači to ne znaju.
Albanska oporba Demokratska partija Albanaca (PDSh-DPA) je ostala dosljedna
svojoj čudnoj politici „šutnje kao kritike“, ali su zato albanski politički komentatori
jedinstveni, da su posjete tek dio neprekidne predizborne kampanje Ahmetija prije
zakazanih predsjedničkih izbora slijedeće godine, sa velikom mogućnosti, da se
istovremeno održe i prijevremeni parlamentarni izbori.
Neskriveno koordinirani nastup Atene i Sofije u protivljenju da Europska komisija
predloži početak pregovora sa Skopljem daje do znanja, da je Ahmetijeva misija u
susjedstvu doživjela neslavan fijasko. Također, odluka Bruxellesa da preuzme
zvanični stav NATO-a, da je rješavanje spora sa imenom uvjet za daljnje integracije,
kao i pojačavanje kritičkih tonova u pogledu slobode medija, korupcije, partijskog
sudstva i javne administracije, pokazuju da Ahmeti nije uspio u svojoj namjeri da
privoli svoje evropske sugovornike da otvore put Makedoniji prema Bruxellesu.
Postavlja se pitanje,  je li jedan od albanskih lidera Ahmeti morao krenuti putem
SAD i EU da bi doznao ono što je bilo očigledno svakom poznavatelju političkih prilika
u zemlji? Šutnja službenog Washingtona, predizborne poruke njemačke kancelarke
Angele Merkel o neophodnoj pauzi u primanju novih članica EU, upadljivo
izbjegavanje europskih političara i EU zvaničnika da spominju Makedoniju u vezi
budućih integracija su zasigurno dovoljno jasan znak za svakog političara u kom
pravcu puše vjetar. Situacija je još jasnija u samoj Makedoniji, čiji premijer Gruevski
inzistira na tvrdoj politici nepopustljivosti prema Grčkoj i sve naglašenijem okretanju
Skoplja prema istoku, propraćenom pojačanom domoljubnom
retorikom, surovim tretmanom oporbe i represijom prema oporbenim medijima.

VANJSKO-POLITIČKA INICIJATIVA ZA DOMAĆU UPOTREBU

Ovakav razvoj događanja u Makedoniji i izvan nje idu u prilog tezi, da je Ahmetijeva
diplomatska turneja bila uglavnom namijenjena za impresioniranje albanskih
glasača. Albanski glasači su sve glasniji u svojim zahtjevima, da zadatak Ahmetija nije
rješavati spor sa Grčkom i nacionalni identitet sugrađana Makedonaca, nego ispuniti
dana predizborna obećanja i poboljšati status Albanaca u Makedoniji, posebice u
pogledu ekonomskih prava. Problem Ahmetija je upravo najdelikatniji u segmentu
socijalne ugroženosti njegovih glasača, posebice na području Skoplja i Kumanova, koji su
tradicionalno žarište međuetničkih tenzija.  
Pojedinci u vodstvu DUI dijele mišljenje, da je vanjsko-politička inicijativa Ahmetija,
ipak, motivirana domaćim računicama i zbog pada popularnosti DUI kod albanske
populacije. Obećanja Ahmetija se nisu realizirala, usprkos činjenici da je njegova
stranka dio vlasti već devet godina (2002-2006; 2008-2013) i drži vlast u većini
općina u kojima dominiraju etnički Albanci.
Tokom pobune 2001.godine Albanci su postavili tri potpuno prikladna zahtjeva:
-službena upotreba albanskog jezika,
-adekvatna zastupljenost u administraciji i državnim institucijama,  
-aplikacija modela konsenzualne demokracije, koji bi spriječio etničku majorizaciju.
Ahmeti je samo djelomično uspio ispuniti postavljena tri zahtjeva Albanaca. Ipak nije
uspio zaustaviti iseljavanje Albanaca, osigurati investicije i nova radna mjesta,
njegova stranka je obuzeta sveopćim kriminalom i korupcijom na svim razinama,
kvalitet njihovih kadrova je ispod očekivanja. I što je zabrinjavajuće DUI postaje
sinonim nasilja i kriminala, posebice tokom izborne kampanje i samih izbora. U
izvjesnoj mjeri postali su čak negativniji i od stranke Menduha Thaçija (DPA), mada
to zasada prikrivaju zahvaljujući dominaciji u medijima, prije svega svojim novinama,
državnoj televiziji MRTV2 i privatnoj televiziji Alsat-M, koja je albanski pandan
makedonskih vladinih propagandnih megafona.

AHMETI PREDSJEDNIK, THAÇI U VLADU

Ipak, postoje i drugačija tumačenja Ahmetijevih aktivnosti. Jedno od tumačenja je,
da su razlozi takve „neobične“ vanjskopolitičke aktivnosti Ahmetija sasvim privatne
prirode. Naime Ahmeti živi pod tenzijom mogućnosti da tekući val hapšenja zbog
korupcije obuhvati i visoke dužnosnike i njegove bliske suradnike. Štoviše, premijer
Gruevski ima puno više uticaja na određene krugove unutar DUI nego sam Ahmeti
posebno preko UBK, uglavnom zbog njihovog sudjelovanja u nečasnim poslovima, posebice
čelnika DUI iz Skoplja i Kumanova za koje se smatra, da su duboko involvirani u
organizirani kriminal i „koketiranje“ sa lokalnim radikalnim islamistima. U takvoj
situaciji Ahmeti priželjkuje potporu međunarodne zajednice, da bi privolio suglasnost
Gruevskog, da dobije poziciju prvog predsjednika Makedonije, koji bi bio Albanac.
Predsjednički izbori održat će se u ožujku 2014.godine. U biti, to bi bio savršeni bijeg
Ahmetija iz stranke, koja bi se po svemu sudeći raspala i omogućila povratak stranke
DPA u vlast, na čemu premijer Gruevski radi već duže vrijeme, iako je obećao još
2006. godine da će njihov koalicijski partner sa albanske strani biti DPA – obećanje
nije ispunio. Aktualna događanja na albanskoj političkoj sceni potvrđuju prisutnu
prazninu poslije smrti karizmatičnog lidera Arbëna Xhaferija, nekadašnjeg lidera
DPA, koji je preminuo u kolovozu prošle godine. Niko iz sadašnje političke garniture
Albanaca nema potencijala i kapaciteta da preuzme upražnjenu ulogu Arbëna
Xhaferija.
Scenarij događaja, kojeg je osmislio Ahmeti bi Ahmetiju, Musi Xhaferiju i Fatmiru
Besimiju osigurao potpunu amnestiju od istraga o eventualnim krivičnim djelima,
koje bi se aktivirale povodom otvaranja pregovora o članstvu sa EU. Takav razvoj
događaja bi Gruevskom u potpunosti odgovarao, jer bi sa Ahmetijem kao
predsjednikom Makedonije i Thaçijem kao vladinim koalicijskim partnerom potpuno
neutralizirao albanske političke stranke, i time otvorio put ka potpunom
„potapljanju“ Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) i sveukupne opozicije
u zemlji.
Problemi sa aspiracijama Ahmetija mogli bi nastati zbog istovjetnih ambicija njegove
stranačke potpredsjednice Teute Arifi, bivše ministrice europskih integracija, koja
je bila prisiljena napustiti vladin kabinet i bila je „degradirana“ na dužnost
gradonačelnice Tetova. Iako ne previše popularna kod albanske populacije, Arifi
uživa neskrivene simpatije određenih međunarodnih krugova i makedonske
populacije, koja bi, sasvim sigurno, radije nju vidjeli na mjestu prve predsjednice
države, a uz to još Albanke, nego li kontroverznu i nestabilnu ličnost kao što je Ali
Ahmeti.
Dugogodišnje ponašanje DUI kao „satelitske“ stranke, prije toga je potrošilo DPA,
vjerojatno će potrošiti i DUI, ali sasvim je sigurno, da će potrošiti i Republiku
Makedoniju. Na takvo ponašanje DUI na početku koalicijskog savezništva sa VMRO-
DPMNE upravo je upozoravala Teuta Arifi, ali je poslije iznošenja tog stava DUI
ponovno zaspala. Od početka je jasno, kakva je uloga DUI u sadašnjoj vladi
Makedonije. Činjenica je, da DUI nije radila na konkretnoj realizaciji Ohridskog
sporazuma i da je se još uvijek nije profilirala kao politička partija nego kao
militarizirana organizacija, koja je proizašla iz rata (2001).

JE LI  MOGUĆ UNUTARNJI RASPAD MAKEDONIJE?

Unutarnji raspad države je najkompleksniji i najenigmatičniji fenomen. Mnoge
države koje se suočavaju s velikim unutarnjim i vanjskim antagonizmima, unatoč
ekonomskim problemima, raznim kolapsima u funkcioniranju državne
administracije, ipak uspijevaju preživjeti dok druge ne. Pojedine države pokazuju
pozitivne dimenzije razvoja, doživljavaju implozije i onda se raspadnu i nestanu kao
da nikada nisu ni postojale. Međunarodni institut IFIMES smatra, da se upravo pred
takvim izazovima i opasnošću nalazi Makedonija.
Međunarodni institut IFIMES upozorava na razliku između dva koncepta:
multietničko društvo i multietnička država. Problemi nastupaju u trenutku kada se
grade mehanizmi za reflektiranje multietničkog značenja društva u državnom
konceptu, što znači, da je problem u funkcioniranju multietničkog društva. U
Makedoniji ne postoji spremnost za funkcioniranje države po multietničkom principu
društva. Umjesto, da nastoje riješiti te probleme, makedonska država ne mijenja
realnosti – koncepta etnocentrizma – već samo retoriku. Makedonija po svojoj
strukturi nije nacionalna država, a cijena multietničkih društava je uspostavljanje
nacionalnog balansa.
Međunarodni institut IFIMES smatra, da još uvijek postoji mala vjerojatnoća da će
Makedonija započeti pregovore sa EU usprkos pozitivnom stavu Europske komisije.
EU je spremna posredovati u pregovorima između zvaničnog Skoplja i Atene u sporu
oko imena, po modelu razgovora između zvaničnog Beograda i Prištine, ukoliko bi se
obje strane držali dogovorenoga, prije svega premijer Gruevski, koji je do sada
uglavnom imao solističke nastupe i nije se držao postignutih dogovora. Na potezu je
premijer Gruevski, koji treba odlučiti, hoće li Makedonija nastaviti sa
samoizolacijom ili će se okrenuti euroatlantskim integracijama.
Ljubljana, 29. listopad 2013.