Konačni broj je 3.334.000, a ne 4.495.000 birača
Napisao: Saša Radović
Hrvatska je jedinstvena, neponovljiva i neuništiva. Imamo neobrađena polja, propalo gospodarstvo i privredu, svakim danom padamo dublje u siromaštvo – ali sve smo bogatiji. Od svih tranzicijskih zemalja imamo najviše multimilijunaša. I još jedan apsurd nad apsurdima – sa 17,2 posto starepopulacije među 15 smo najstarijih zemalja svijeta, imamo godišnje 13 tisućaviše umrlih nego novo rođenih – ali Hrvati su besmrtni. Sve nas je više i više!
Taj osvježavajući podatak o našoj besmrtnosti najlakše je pratiti putem biračkih spiskova. Na početku naše državnosti 1992. birača je bilo 3,5 milijuna – a na predsjedničkim izborima 2010. bilo nas je (hvala Bogu!) 4,5 milijuna birača. Dakle narasli smo za jedan milijun iako je u tih dvadesetak godina broj stanovnika u Hrvatskoj smanjen za pola milijuna. Tablica množenja, računanje ili infinitezimalnamatematika, funkcije, derivacije, integrali… tu ne pomažu. Hrvatska je neuništiva!
Pa ipak, koliko god subjektivni bili, protiv računskih radnja, zbrajanja i oduzimanja, teško se boriti. Dvije jabuke, plus dvije jabuke – su četiri jabuke!, nikako pet ili dvanaest. Je li u pitanju laž, prevara ili nešto više; kriminal i korupcija?! Što su stanovnici Hrvatske, a što su birači?
STOTINE TISUĆA LAŽNIH BIRAČA
Moramo uvesti dosadne brojke, statistike…1991. u novoj RH bilo je 4.784.000 stanovnika, a pri kraju 2011. godine 4.284.000 stanovnika. Možemo izračunati da nas je u ta dva desetljeća umrlo ili nestalo oko 500.000. S obzirom na to da ovom broju treba oduzeti one koji nemaju pravo glasa (da bi dobili broj birača!) – oduzimamo osobe mlađe od 18 godina koje nemaju pravo glasa, a takvih je prema službenim podacima oko 950 tisuća. Konačni broj birača je računski i realno – 3.334.000!
Bolesnom sustavu Hrvatske, temeljenom na zločinačkoj HDZ i ništa boljoj SDP – ovakva logična postavka broja birača – ne odgovara! Stotine tisuća lažnih glasača i njihovi važeći listići mogu promijeniti svaki „demokratski“ izborni rezultat. S tim kapitalom, dvije vodeće stranke ni na koji način ne mogu izgubiti vlast na kojoj se dogovorno rotiraju.
Zbog toga Državno izborno povjerenstvo izbacuje konačnu, nelogičnu, lažnu brojku. Na predsjedničkim izborima 2009./2010. godine DIP objavljuje da ima sveukupno 4.495.000 birača. Od toga je u Hrvatskoj 4.088.800, a u dijaspori 406.200! Izmišljene brojke, bez ikakvog konkretnog podatka! Više birača nego što ima stanovnika. Zašto?
Razlog treba potražiti u stvaranju i kontinuitetu naše nove države. Hrvatska komunistička vrhuška, udbaškom je prevarom, na tajnoj Skupštini HDZ-a u jarunskoj baraci 1989. – postavila čvrste okvire. Cilj je bio zadržati vlast i obogatiti se! Veliki manipulatori, od samog su početka čvrsto držali konce u svojim rukama. Stvorene su dvije (HDZ i SDP) kompaktne stranke u stalnoj interakciji. Tuđman i Račan, svjetonazorski identični dogovarali su generalne akcije. Prvi višestranački demokratski izbori u Hrvatskoj, tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH), održani su u travnju i svibnju 1990. Donosi se prvi zločinački Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća (19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95…).
1991. sve je bilo spremno za planiranu pretvorbu i pljačku hrvatskih resursa. Svekoliki puk bio je svjedokom stalnih spletki i podmetanja u borbi vodećih stranaka – no to je bio samo igrokaz. Dogovori vodećih udbaša u obje stranke bili su čvrsti, temeljeni na interesu – ali i na svjetonazorskom bratstvu i jedinstvu. Vodeći dužnosnici smjenjivali su se na funkcijama na vlasti i u oporbi, tako da je cca 800 uvijek istih opskurnih likova dijelilo sve vodeće funkcije u državi. Oni lukaviji i pokvareniji – postaju bogati tajkuni. Srpska agresija otvara nove mogućnosti, mnogi veliki hrvatski domoljubi postaju ratni profiteri – zločinci.
Izbori su bili i ostali u novoj Hrvatskoj samo farsa. Sa stotinama tisuća „blanko“ izbornih listića, lažnih i mrtvih glasača, uvijek je rezultat bio lažan i namješten. Svekoliki puk dva i pol desetljeća slijep je i gluh. „Institucije“ i dobro plaćene udruge (GONG) kontroliraju izbore – ali nikakvih primjedba nema! Tužbe građana na izborne nepravilnosti glatko se odbacuju.
LAŽNI BIRAČKI SPISKOVI
Birački spiskovi bili su i ostali tabu tema. Doduše, razgovori, pa i dogovori o „čišćenju“ prenapuhanih spiskova, događaju se stalno – u predizborno vrijeme. Zatim izbori prođu, više tema nije interesantna, pa se popravci spiskova prepuštaju vremenu. Novi nastavak slijedi i ove 2014., opet u predizborno vrijeme, ali opet se konkretno – ne događa ništa.
Imamo pred sobom predsjedničke izbore i uskoro parlamentarne. Po pitanju biračkih spiskova imamo pitanje i odgovor: „Dokle će Gornji grad smatrati hrvatski puk mentalno retardiranim i izlaziti na izbore s lažnim biračkim spiskovima?“
Odgovor je konkretan: „Do god ne kažemo – DOSTA!“
Anno Domini MMXIV./ 2. 
