Piše: Ile Papić Golub
U ovim znakovima pokušat ću odgovoriti na pitanje: „Kome treba građanski rat u Ukrajini na samoj granici Ruske federacije?“ Njemačkoj sigurno ne, budući da Njemačko gospodarstvo ali i gospodarstva EU ovise o Rusiji. Njemačka situaciji u Ukrajini je jasna. Ona treba osigurati tržište za 46 mil. ljudi za svoje potrebe i time smanjiti količinu izvoza u SAD i unutar EU. Dakle, i ekonomskom laiku je jasno da je Njemačka zadnja koja bi željela rat u Ukrajini. U slučaju rata Njemačka bi umjesto da isporučuje svoju robu na ukrajinsko tržište, mogla joj isporučivati samo humanitarnu pomoć. Njemačka se htjela zaustaviti na Majdanu, što se vidi i iz sudbine njihovog „političkog aktera“, Vitalija Klička koji je nestao s političke pozornice i više ne sudjeluje u donošenju nikakvih odluka. Jedina zemlja koja je u situaciji da je samo rat može spasiti od ekonomske propasti su SAD.
NOVI HITLER
Interese Washingtona unutar EU kao i uvijek zastupa Velika Britanija, što se vidjelo po oštrim riječima britanskog predstavnika u Vijeću sigurnosti tijekom nedavne rasprave o Ukrajini, koji se okomio na Rusiju, uspoređujući je s „najvećim zlom prošlog stoljeća“. Osim Velike Britanije, tu su Poljska i Rumunjska, kao i geopolitičke manje važne i prema Rusiji tradicionalno neprijateljski raspoložene Litva, Letonija i Estonija. Ove zemlje su se odmakle od njemačke politike i otvoreno stale uz vojnu huntu iz Kijeva, koja se nakon mobilizacije i prijetećih poruka v.d. „predsjednika“ Turchinova nikako drugačije i ne može nazvati. SAD se gospodarski nalazi u gotovo bezizlaznoj situaciji i rat u Ukrajini za američku administraciju znači spasonosno rješenje a to je scenarij kojeg se mnogi analitičari pribojavaju. Rat i veće krvoproliće u Istočnoj Ukrajini nad lokalnim stanovništvom neupitno bi izazvao rusku vojnu intervenciju koja bi onda bila prikazana kao „agresija“ i Zapad bi imao novi argument za demoniziranje Rusije. Nakon afere sa Snowdenom, objavljivanja razgovora Victorije Nuland i veleposlanika u Kijevu, diplomatskog uspjeha Moskve koja je zaustavila agresiju na Siriju, slom američke politike u Afganistanu i Iraku, suradnje s Al-Qaedom (i mogli bi tako dugo nabrajati) SAD bi tako napokon imao malo zadovoljstvo da cijelom svijetu objavi „kako je Vladimir Putin novi Hitler koji će pokoriti cijelu Europu i da nas samo Amerika može spasiti“.
AMERIKA U RASULU
Međutim, svi znakovi pokazuju da je SAD carstvo u rasulu i za to postoje čvrsti dokazi. Bez obzira što su povjesničari mišljenja kako velika carstva ne propadaju preko noći, poznati stručnjak i profesor s Harvarda Niall Ferguson, tvrdi: „ Propast carstva se može dogoditi iznenada i to mnogo ranije nego što to povjesničari mogu i zamisliti.“ U analizi koju je The Wall Street Journal objavio, nakon puča u Kijevu 21. veljače, prof. Ferguson tvrdi kako su politika sustava Federalnih rezervi (FED), konfuzna geopolitička avantura američke administracije u Siriji, Ukrajini i na kraju na Pacifiku pokazatelji da je američki globalni utjecaj u opadanju(…) Kombinacija fiskalnog deficita prekomjernog proračunskog izdvajanja i širenja glomaznog vojnog aparata i politike Washingtona je pokazatelj da bi američki imperij ubrzo mogao propasti“. Po mišljenju stručnjaka, da bi se spasila od potpunog kolapsa, Amerika bi morala ukinuti ogromnu moć banaka i „rasformirati“ velike banke i multinacionalne kompanije, otprilike kako su se tijekom „privatizacije“ na desetke manjih tvrtki dijelili veliki državni gospodarski mastodonti na istoku Europe. Potom bi se trebao ukinuti vojno-industrijski kompleks koji u SAD-u funkcionira kao „država u državi“, ukinuti velike ovlasti federalnim institucijama i prenijeti ih na savezne države, provesti reformu izbornog zakona koji će onemogućiti izbor političara koji su u svezi sa paraobavještajnim strukturama i na kraju ukinuti neograničene ovlasti Poreznoj upravi koji u Americi nadzire svaki segment javnog života. Kako je teško očekivati da će se ovo sve dogoditi, Amerika i dalje srlja u propast i odbija to priznati. U opširnoj analizi od 10. travnja bivši pomoćnik ministra financija Paul Craig Roberts potvrđuje kako FED zbog odluke Kine i Rusije da svu trgovinu s dolara preusmjeri na nacionalne valute ima sve manje prostora za špekuliranje na financijskim tržištima i na tržištu zlata (cijenu zlata već duže vrijeme diktira Peking koji kupuje svu količinu zlata koja je na prodaju). Rusija i Kina su se već dogovorile međusobno a i unutar skupine BRICS za plaćanje u nacionalnim valutama. EU je također pristala na trgovinu u rubljama i yuanu, što znači udar na FED i američki BDP koji 80% ovisi o uslužnom sektoru. To je vjerojatno glavni razlog koji SAD možda vodi u rat s Rusijom (u Ukrajini) i s Kinom( na Pacifiku). Svi ovi argumenti kao i upozorenje povjesničara Fergusona, bivšeg visokog dužnosnika State Departmenta dovode nas do zaključka da će 2014. biti presudna za sudbinu američkog carstva, a samim time i sudbinu NATO saveza, ali i EU u kojoj je zbog oštrih mjera štednje sve više nezadovoljnih, pa čak i cijelih nacija koje traže izlazak iz EU-a, eurozone ili preustroj s davanjem većih ovlasti nacionalnim vladama i parlamentima. Kako bi uopće opravdao postojanje, NATO pojačava svoje aktivnosti protiv Rusije, dok s druge Washington treba rat kako bi se spasio imperij u rasulu. Paul Craig Roberts se na kraju pita: „Zna li Obama uopće što čini, i da Ameriku i marionetske države, koje se pokoravaju diktatu američke administracije gura u rat protiv Rusije i Kine?“ 
