Napisao:Saša Radović
Ovih je dana uhićeno 90 mafijaša Camorre. Oduzeto im je 250 milijuna eura. Za državni proračun Italije lijep iznos. Mogli bi i mi! Ne trebamo ganjati mafijaše, obične kriminalce, pljačkaše banaka, pošta, krijumčare droga… Dovoljno bi bilo upitati tajkune – odakle im to što imaju? – i oduzeti nezakonito stečenu imovinu. Skupile bi se milijarde. Pretvorbeni zločini po Ustavu ne zastarijevaju – ali Hrvatska nema Tužiteljstvo, nego takozvano Državno odvjetništvo koje po diktatu bira „koga će!“ A bogate – neće! Rijetke optužnice zanemarivi su izuzetci.
No, osim tajkuna tu je i rezervni klub s Gornjeg grada. Izdvojit ćemo samo one najbolje igrače; načelnike, gradonačelnike, župane, sabor i vladu – ukupno 737 njih koji žive na vrhu „hranidbenog lanca“ na najvišoj nozi. Njih treba upitati o slatkim kreditima, privatnom businessu, zloporabi službenog položaja, pogodovanju pri milijunskim poslovima, korupciji… I tu bi se našla po koja milijarda. Linić ne bi trebao svaki mjesec letjeti preko Atlantika po nove dugove.
A što je s onim silnim brojem zamjenika, tajnika, agencija, što je s tisućama pratećih državnih parazita koji kradu, kradu…?
SUKOB INTERESA
Sukob interesa posebna je hrvatska priča i lijep spin za zamagljivanje očiju javnosti. Umjesto Povjerenstva za zloporabu službenog položaja lukavo je smišljeno Povjerenstvo za sukob interesa. Kaže naš premijer da sukob interesa nije nezakonit. Kad netko od njih drpi po koji milijunčić ili „pogriješi“ – simpatična Dalija, predsjednica Povjerenstva za sukob interesa kazni ga kunskom kaznom. Rijetko, ali događa se! Lijep primjer je slučaj Tihomira Jakovine. Umjesto da zbog varanja hrvatske javnosti isti čas odleti s ministarskog mjesta – platio je pola mjesečne plaće. Sabu je Dalija kaznila s 5.000 kuna, Pupovca s 9.000. Pupovac se i dalje vozi u preskupom terencu kupljenom novcem hrvatskog puka. I tako dalje! Stari Rimljani koji su izmislili pravo – grohotom bi se smijali.
Nadalje, na aktualnom prijepodnevu prve ovogodišnje sjednice Sabora čuli smo svašta. Kaže premijer da će razmišljati o tome – je li dobro ili nije dobro(?) – da političar ima i privatni business (koji se hrani novcem državnih banaka i institucija). O tome će se razmišljati i u dogledno vrijeme (možda!) donijeti „prikladne“ zaključke. Nema osude ni kritike, nema ni trunke pravde ili suosjećanja s osiromašenima.
Milanovića, čini se, više ne zanima ni njegova inicijativa promjene Ustava. „Posao“ je propao, uzaludne su bile sve moguće pravne i ine manipulacije da se Perkoviću sudi u Hrvatskoj – i da ga se oslobodi! Perković odlazi, te zaista ta promjena Ustava više nema nikakvog smisla… Premijer se nije ni javno ispričao što nas je sve zajedno vukao za nos – što je više od pola godine onako fanatično branio svoga udbaša.
Ipak, i u kaljuži močvare može niknuti cvijet. Da nije sve tako crno pobrinuo se ministar Maras. Izjavio je da bi između političara i privatnog businessa trebalo izgraditi betonski zid debeo dva metra. Bilo je nevjerojatno čuti i gledati na TV jednog mladog političara da, uz onu gomilu retardiranih izjava, može razmišljati logično i pošteno. No, isto tako nevjerojatno bilo je čuti i gledati Slavka Linića na odlasku sa sjednice NO HBOR-a. Rekao je, doduše tiho – da je sve u redu, da je njegovom pomoćniku Šegonu kredit (i krediti!) OK! Pri tomu nije se ni zacrvenio, ni mucao, ni gledao u pod. Svaka čast! – to zaista mogu samo učenici Kumrovačke škole.
KREDITI HBOR-a
Afera „Pomoćnik“ po novom je preimenovana u aferu „Lex Harač“ – jer je jasno tko je šef, a tko pomoćnik u zločinačkom udruživanju izvlačenja prepogodnih kredita iz HBOR-a. Ministar Linić, zvani Harač, nije samo šef Šegonu, nego je i predsjednik NO HBOR-a, osoba koja zna udariti šakom po stolu i disciplinirati ostale članove NO-a. I u ovoj aferi opet se ogleda katastrofalna sporost u razbijanju kriminalnih radnji gornjogradske elite. Povjerenstvo za sukob interesa danima je razmatralo dokumente i tek 23. siječnja objavilo da se otvara postupak o kreditu Branka Šegona. Rezultati se mogu očekivati tijekom idućih tjedana – a možda i kasnije! Umjesto momentalnog otkaza i istrage o kaznenoj odgovornosti Šegona zbog zloporabe službenog položaja, te procesa za oduzimanje nezakonito stečene imovine – on mirno nastavlja svoj posao. Vjerojatno razmišlja o novom, slatkom kreditu.
Još je gori duboki zimski san premijera:„Što Milanović čeka s Linićevim otkazom? Što je sa zloporabom službenog položaja, sa zločinačkim udruživanjem?“ Navikli smo da za vladajuću vrhušku zakoni ne vrijede – ali mi smo (navodno!) u Europi. Hoćemo li zaista u Europu? I kada?
Milanovićevo mlako razmišljanje – je li dobro ili nije dobro da političar ima i privatni business(?) – ukazuje da će prestanak prelijepih kredita s premalim kamatama – biti teško provediv. Realno je očekivati samo to da će slatki krediti postati bolje skriveni, jer je teško piliti granu na kojoj sjede „naši“. Ukoliko se počne kopati po bankovnim kaljužama, presušit će zlatni potok, zlatna koka neće više nositi jaja. Može se dogoditi i to – da netko pogleda unatrag. Na novinarsko pitanje: „Ako ubuduće ne bude više povoljnih kredita političarima, što će biti s bivšim (kriminalnim!) kreditima?“ – nije bilo konkretnog odgovora.
Misleći dio nacije nazire odgovor – najvjerojatnije je to ono iz Tuđmanovih pretvorbenih priča: „Tko je jamio, jamio!“
Linić će i dalje haračiti, Branko Šegon može biti kažnjen „Dalijinom kaznom“ od pet ili osam tisuća kuna. I ništa više! Kraljevski plaćeno mjesto pomoćnika ministra financija i lopovski, kriminalni kredit Šegon će zadržati – dakako!
I na kraju još jedna izreka: „Papala maca!“
Anno Domini MMXIV./VII. 
