KOLUMNA STUPOVI DRUŠTVA

VIDOŠEVIĆ NIJE ZNAO?

19. listopada, 2013.

Piše: Srećko Jurdana

Nadan Vidošević godinama funkcionira kao ukras lokalne političko-ekonomske scene. Naočit je, blagoglagoljiv, pronalazi pravu riječ za svaki sistem i svaku priliku, a uz to je bogat kao Krez i nikome za porijeklo imovine ne mora polagati račune. Ili možda ipak? Trideset dva milijuna kuna – koliko je navodno iz Hrvatske gospodarske komore prisvojila njegova prva suradnica Zdenka Peternel – neizostavno će i njegov bezgrešan lik pogoditi u osjetljivije točke. Afera metodološki pomalo asocira na Fimi-mediu. Preko raznih firmi fakturirale su se nepostojeće usluge, i ubirao ćar koji je organizatorima isporučivala HGK. Je li moguće da veliki šef te HGK, ujedno i bivši šef uprave velikih kompanija, ekspert koji zna sve o hrvatskoj privredi, nije znao da mu šefica kabineta diže teške milijune ispred nosa?

PORTAL TJEDNO JE PRVI PISAO

Moguće je, tvrdi gospodin Vidošević, koristeći se pri tom nespretnom dosjetkom o prevarenome mužu koji “doznaje zadnji”. Situacija je za njega, međutim, bitno ozbiljnija od hipotetske preljubničke afere. On nije muž inkriminirane dame, već njezin nadređeni koji po dužnosti, ili opisu radnog mjesta, mora savršeno dobro znati kako teku njezine knjigovodstvene aktivnosti, odnosno: kako i gdje cirkulira novac u sustavu pod njegovom upravom. Muž možda doznaje posljednji, ali ne i generalni direktor, osim ako nije beznadežno nesposoban, što se za gospodina Vidoševića teško može reći. Koliko je gospodin Vidošević znao, ili nije znao, to se nesumnjivo istražuje na nadležnim mjestima. Potvrđuje se, u svakom slučaju, teza koju je portal Tjedno lansirao još prije šest-sedam mjeseci, da se nad aktivnostima HGK pod ingerencijom gospodina Vidoševića provode određene istražne radnje.

NITI PROIZVODE NITI PRODAJU

Može se – na prvi pogled, dakako – zaključiti da veličina navodno otuđene sume ozbiljno opterećuje i šefa HGK, uz njegove izravno inkriminirane podređene. Ta HGK nije nekakav multinacionalni energetski mastodont u kojem četiri i pol milijuna eura predstavljaju kap u moru. Kao dotirano zborno mjesto bolećive hrvatske ekonomije – u kojem se ništa ne proizvodi, niti prodaje – ona je osuđena na dijeljenje njezine financijske sudbine, i tim više začuđuje podatak da se u tom malom administrativnom sustavu silni milijuni mogu godinama neopaženo izdvajati iz knjigovodstvene bilance i preseljavati u privatne torbe. Ako gospodin Vidošević nije imao pojma o toj operaciji – kao što kategorički tvrdi – pokazao se tad nedoraslim zahtjevima funkcije, što je također diskreditirajuća okolnost.