U tu našu novu i svježu aferu SMS sa seksualnim backgroundom sjajno se uklopio SDP-ov pobunjenik Peđa Grbin. Na intrigantne pričice o sumnji da je Milijan Brkić odavao policijske tajne i ometao istrage u aferi razbijanja lanca elitne prostitucije u Zagrebu 2011. godine, on reče: “Neka prostitucije rade svoj posao”. Genijalno i lucidno! Grbin je tom svojom sitnom intervencijom u genijalnoj hrvatskoj rečenici, “Neka institucije rade svoj posao” možda i nesvjesno pogodio u sridu! “Institucija” i “prostitucija” u aferi SMS, ali i u svim našim aferama, svim pljačkama i u korupciji i kriminalu – imaju isto značenje i isti identitet. Obje su dokazano – moralni šljam! U moralnom smislu prostitucija je čak i poštenija od institucije koja je 28 godina tolerala pljačke Domovine i dozvolila iznošenje golemog kapitala u porezna utočišta na privatne račune zločinačke političke elite
Napisao: Saša Radović
Priča sa šanka da ta i ta ljepotica prodaje svoje “usluge” za 200 eura izazvat će samo osmijeh nazočnih, ali kad se na državnoj TV čuje da neke još ljepše ljepotice to naplate i do 3.500 eura, svi se iznenadimo. Preskupo? Nije! Ne računamo da su u tom utršku i visoke provizije za zaštitu “poslovanja”. I da te visoke provizije često (i prečesto) završavaju u džepovima hrvatske političke elite. Hm, rekla, kazala! – nemamo dokaza, jer u Lijepoj našoj ni evidentni dokazi ili dokazane kaznene prijave završavaju, “kako završavaju”!
Na tu novu aferu SMS ono društvo sa šanka samo će nezainteresirano slegnuti ramenima i iskapit svoje vino do kraja. Nikakvo čuđenje, svima je sve jasno kao lijep sunčan dan, “institucije” će odraditi svoj posao – i ništa!
Ili će nestati spis – i opet ništa!
Namjerno i programirano nedjelovanje
Povodom priče sa šanka i naš premijer Plenković dobro se uklopio u shemu opskurne gomile naših političara s “najmudrijom” rečenicom u Hrvata od stoljeća VII.: “Neka institucije rade svoj posao”. Reći to i ostati ozbiljan je nemoguće, jer i mentalno reatrdirani ili totalno ludi pacijenti bolnice u Vrapču znaju da te institucije ili ne rade ili rade “tako da je bolje da ne rade”. Izgovarati spomenutu rečenicu, ne znači samo zagaditi okružje hipokrizijom i lažima, nego često i zločinačkim namjerama. Te namjere redovito su; zataškavanje milijardskih afera te amnestije pljačke i kriminala svih vrsta. S obzirom na to da se ta naivna umotvorina o “institucijama” koje rade svoj posao – uglavnom odnosi na DORH, znamo da će se “rad” svesti na odbacivanje prijava evidentnih kaznenih djela, na dugogodišnje istrage bez optužnica ili dugotrajno čekanje do zastara tih kaznenih djela. Sjetimo se samo zločinačke pretvorbe ili ratnog profiterstva koje je Hrvatsku dovelo na prosjački štap. Na revizorski nalaz Državne revizorice Šime Krasić da je 97% pretvorbe nezakonito – DORH je ostao slijep i gluh! Namjernim i programiranim nedjelovanjem protiv tog najvećeg “javnog” zla, a zatim i namjernim zanemarivanjem istraga o kriminalnim aferama i ostalim zločinačkim pljačkama od strane hrvatske političke elite – Republika Hrvatska postala je azil narko bossova i svjetskog kriminala. Državni odvjetnici Bajić i Cvjetan neosporno su na vrhu liste najodgovornijih za ono što je RH postala; opljačkana, najsiromašnija država u EU, gdje su se moralne vertikale, poštenje i pravda – srozale u močvaru legalne korupcije, pljačke i prostitucije. Hoće li i njihov nasljednik današnji Državni odvjetnik, Dražen Jelenić krenuti njihovom stazom (?) – vidjet ćemo uskoro.
Isto značenje
U tu našu novu i svježu aferu SMS sa seksualnim backgroundom sjajno se uklopio SDP-ov pobunjenik Peđa Grbin. Na intrigantne pričice o sumnji da je Milijan Brkić odavao policijske tajne i ometao istrage u aferi razbijanja lanca elitne prostitucije u Zagrebu 2011. godine, on reče: “Neka prostitucije rade svoj posao”. Genijalno i lucidno! Grbin je tom svojom sitnom intervencijom u genijalnoj hrvatskoj rečenici, “Neka institucije rade svoj posao” možda i nesvjesno pogodio u sridu! “Institucija” i “prostitucija” u aferi SMS, ali i u svim našim aferama, svim pljačkama i u korupciji i kriminalu – imaju isto značenje i isti identitet. Obje su dokazano – moralni šljam! U moralnom smislu prostitucija je čak i poštenija od institucije koja je 28 godina tolerala pljačke Domovine i dozvolila iznošenje golemog kapitala u porezna utočišta na privatne račune zločinačke političke elite. Progonila je samo nepodobne ili sitne kriminalce, kradljivce susjedovih kokoši, ulične dilere… Apsurdno je da je ta naša institucija šuplja kao sito i da iz nje cure informacije na sve strane. Doduše, nekima su te šupljine dobro došle (prodavačice ljubavi iz 2011. i kasnije, Todorić, Mamić…). Te “slatkice” koje je volio Milijan bježale su s ulica na vrijeme, kao i Todorić ili Mamić.
Iako se u stvarnosti baš ništa ne događa, i u vodećoj stranci prolazi još jedan normalan, običan dan, hrvatski mediji bruje “sto na sat” o nemirima na najvišoj stranačkoj razini. Svekoliki puk klima glavom, a oni jako domoljubni zabrinuti su. Čini se da svi progone hrvatski ponos, demokratsku i domoljubnu HDZ. Nakon Sanadera i Karamarka opet se događaju čudne i nepravedne optužbe hadezeovog vrha od strane zlih novinara i svih onih nedovoljno domoljubnih. Šefa stranke, premijera Plenkovića nepravedno optužuju da je angažirao svog prijatelja odvjetnika iz grupe Borg da piše lex Agrokor, a potpredsjednika Hrvatskog sabora i Hrvatske demokratske zajednice Milijana Brkića za povezanost s hrvatskim podzemljem, odavanje službenih podataka i za zaštitu prostitucije. Aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jankrokovića, zvanog Njonjo također nepravedno optužuju, jer je belišćanski falsifikator Franjo Varga nakon uhićenja najprije nazvao upravo njega, glavnog tajnika HDZ-a.
Naš svekoliki puk i oni silni domoljubi ne trebaju biti zabrinuti. Opet ćemo se vratiti na onu mudrost: “Neka institucije rade svoj posao”! I radit će! Ovih dana iz MUP-a tvrde da su detalje po aferi zaštite prostitucije iz 2011. u nekoliko navrata poslali i da su svi stigli do DORH-a. Ali!!!
Državni odvjetnik, 4. listopada 2018. kaže da su svi ti detalji ili “papiri” nestali. Traže ih, ali su nestali! Kao kad nestane bura i zapuše jugo. Nema nigdje ni Milijana Brkića u tim nestalim papirima. Uostalom ne može ni biti kad papira nema. “Izgubljeni” su kapitalni spisi o kriminalu vrha vlasti – i nikom ništa!
Za takvu “sitnicu” u svakoj pravnoj državi odgovaralo bi pola DORH-a, a cijeli vrh bi dao ostavke. Ali – ovo je Hrvatska, priče o moralnim finesama su bespredmente! Državni odvjetnik kaže da će se pokušati rekonstruirati spis predmeta. Bravo!
Vjerojatno je i u ovom slučaju bila u primjeni oprobana metoda rješavanja predmeta u našoj vrloj instituciji DORH-u: Zamjenica tajnice ili čistačica sve te i takve materijale naprije izreže na uske trake u stroju specijalno izrađenom za takvu svrhu, a zatim te trake zapali. Pepeo pokupi i sve zajedno istrese u zahodsku školjku. Na kraju, pusti vodu! Nepogrješivo, nestanu spisi u gradskoj kanalizaciji – predmeti se učinkovito i trajno rješavaju (praksa posljednjih 28 godina).
Ako se “Milijanovi papiri” i nađu – velika je vjerojatnost da će doživjeti sličnu sudbinu. No, sve to više nije važno. Ako se, ili kad se otvori nova istraga – što se već nazire – svjedoci će sve zaboraviti, jer je to bilo davne, davne 2011. godine. Mnogi od nas ne sjećaju se ni što je bilo prošlog četvrtka ili petka.
Ništa! Papala maca! Tresla se brda, rodio se miš! E, ludi, blesavi, glupi moj narode!
Anno Domini MMXVIII. T
