Zaokupljen nostalgijom, osobito u vrijeme četverogodišnje krvave obrane slobode domovinskih Hrvata i onih u iseljeništvu od velikosrpskih pobunjenika i agresora, rođeni Stažanin Mihovil Kolić (83) nakon 35-godišnjega života u australskom Sydneyju, prije dva desetljeća vratio se u zavičajno selo nedaleko Sunje. Prva mu je briga, kao i ostalim sumještanima, bila obnova od četnika srušene crkve sv. Martina, a potom i ostalih, temeljito spaljenih gospodarstava. I, doista, Staza se poput ptice feniksa brzo uzdigla iz pepela, pa je povratnik Mihovil Kolić, zajedno s ostalim umirovljenim vršnjacima, počeo prikupljati podatke o stradalnicima iz njihova sela tijekom i poslije Drugoga svjetskoga rata. Ukupno ih je 56 poginulih i nestalih, a najviše, 20, na križnim putovima razoružanih pripadnika hrvatskoga domobranstva i drugih gubitničkih sastavnica NDH. Isto toliko Hrvata odvedeno je od kuća u nepoznato i ubijeno u noćnim pojedinačnim četničko-partizanskim smaknućima Ozne i Udbe. Uoči seoskoga blagdana sv. Martina, veli Kolić, nadaju se otkrivanju i blagoslovu „Križa istine“, u spomen na sve žrtve boljševičkog partizanskog pokreta i komunističkoga režima JBT-a. Naš nam je sugovornik, koji svakodnevno skrbi o redu u crkvi, pokazao povijesni hrvatski grb, izrađen još za boravka u Australiji. Kako se ne radi o službenoj državnoj insigniji, svoje je trajno mjesto pronašla u sakristiji sv. Martina. (V.H.) T

Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.