Tvrdi Ivan Paulettau razgovoru sa Sašom Radovićem
Piše: Saša Radović
Nekoliko stoljeća najsjeverniji jadranski poluotok naseljavalo je antičko ilirsko pleme Histri, sve do 177. godine prije Krista kad su ih Rimljani porobili i većinom uništili. Rimski dokumenti negiraju Histrima ilirsko podrijetlo zbog svjetlije kose i očiju od crnomanjastih Ilira, te zbog vidnih kulturnih razlika. Po Histrima je imenovana rimska Histria.
Dva i pol milenija kasnije u toj Histriji ili po novijem nazivu, Istri, pokušavam saznati gdje sam i s kim sam. Istria ili Istra, Istrian ili Istranin? Najbolje je pitati najodgovornije, nekada kraljeve ili knezove, danas političke lidere. Ali, avaj, dva istarska (ili Istrianska?) lidera, dvojica najbližih, dugogodišnjih suradnika i prijatelja, predsjednik i potpredsjednik IDS-a, Jakovčić i Kajin – u čvrstom su zagrljaju. Nije to neki bratski ili prijateljski zagrljaj nego tvrdi hrvački. Jedan drugoga žele baciti na pod i uzeti žezlo kraljevine Histrie ili Istarske županije.
Ako upitam spomenutu dvojicu lidera ovog zelenog poluotoka da se opredijele za jedno ili za drugo, sigurno je da mi u žaru borbe neće odgovoriti. Zato idem kod svog prijatelja strogog čuvara istarskih tradicija.
Sjedim za stolom u kući Ivana Paulette, književnika, osnivača i prvog predsjednika IDS-a, bivšeg zastupnika u Saboru i bivšeg političara. Naime, Ivan se 1997. godine povukao iz politike.
Pijem s njim crvenu rakiju od drena, oprezan sam iako mi je prijatelj. Inače, izuzetno tolerantan i spreman prihvatiti drugo mišljenje, kad se spomene nešto o Istri, Ivan mijenja izraz lica i postaje oštar.
– Tko je Istrian? – pitam.
– To je stanovnik ovih prostora koji sebe smatra takvim – slijedi odgovor.
– Dakle, Istrian, a ne Istranin – konstatiram tiho.
– Pitati nekoga, je li Istrian ili Istranin je necivilizirano, ne možeš nekome mijenjati njegovo ime, reći Marku da je Petar.
– Varaždinci ili Splićani, htjet će malo jasnije objašnjenje – kažem i znam da će slijediti bujica odgovora.
– Dva su temeljna razloga što je Istrian, Istrian. Kao prvo, riječ potječe od plemena Histri i geografske oznake Histria. Dakle, HIstrian, ili ako eliminiramo „H“ – ostaje Istrian. Drugi razlog je što su naše none govorile: „Dico, mi smo Istriani“.
– Tuđmanova politika, a i aktualna politička razmišljanja dovode taj naziv u vezu s odvajanjem Istre, sa snažnijom ili manje snažnom autonomijom – ubacujem potpitanje.
– To nema nikakve dodirne točke s odvajanjem. Poznato je da Zagreb nameće nove necivilizirane nazive po nekoj svojoj izmišljenoj intelektualnoj nadmoći. Iz Zagreba dobivamo poruge; orjunaši, autonomaši, komunjare… To jedino može poslužiti za ulično nadmetanje i ni zašto drugo. Znamo da postoje nazivi za dva različita stanja, autonomist i regionalist. Autonomisti su za određenu vrstu autonomije bez obzira na nacionalnu pripadnost pojedinca, dok regionalisti žele autonomiju samo za određenu (svoju) etničku skupinu – odgovara Ivan.
Stanka. Ispijamo čašice rakije. Nastavljam.
– Brioni ili Brijuni? – postavljam zadnje pitanje.
– Zagreb nam je i tu nametnuo promjenu vjekovnog naziva Brioni s krivom napomenom da su korijeni u talijanskom jeziku. Naziv Brioni ima grčke korijene, spominje se prvi puta 1421. godine (grčki: bryon = morska mahovina). Novi naziv, Brijuni verbalno je nasilje ne samo zbog dvojbene promjene „o“ u „ju“ nego i zbog neopravdane promjene vjekovnog geografskog naziva. I ne samo to, taj novi naziv u svjetskim razmjerima potpuni je promašaj. Tito, bez obzira voli li ga ili mrzi netko, Brione je učinio poznatim svjetskim brandom. U turističkom smislu naziv Brijuni je poslovni zločin. Svijet ne zna za Brijune. Smješno je i žalosno da su i nazivi drugih otoka Brionskog arhipelaga promijenjeni. Brisana su autohtona povijesna imena.
Odlazim od Ivana, malo mi se vrti u glavi od nekoliko čašica. Razmišljam o lijepoj i nesretnoj Istri. Od Histra pa nadalje, uvijek je imala strane vladare, Rim, Langobarde, Gote, Veneciju. Zbog 41 epidemija kuge nekoliko je puta Istra u potpunosti opustošena.
Svaki novi vladar „oslobađa“ Istru od prijašnjeg, tako je i 1945. godine Istra „oslobođena“. Stoljeća stranih vladavina nisu slomila identitet, jezik i tradiciju. Istranin ili svejedno, Istrian, tih je, povučen, stabilan, tolerantan, radin i nadasve čvrstog karaktera. No, sve te čvrste moralne komponente Istra gubi 1990. godine. U okružju i granicama Hrvatske koja je od svoga osnutka stvarana na kriminalnim temeljima, bilo je lako ući u tamni svijet ratnog i pretvorbenog profiterstva. Novostvoreni istarski politički šljam povezuje se s hrvatskom metropolom, pa i s podzemljem Europe. Crni kapital procurio je prema Istri i mnogostruko se povratio na privatne bankovne račune istarskih i inih lopova. U bescjenje rasprodana, djevičanski netaknuta biserna obala – pretvorena je u skupa građevinska područja betonskih apartmana. Ni blage padine i stoljetne šume u unutrašnjosti, banda lopovska nije poštedjela. Kao u horror pričama redaju se crne afere: Arenaturist, Dragonerqa-Barbariga, Skiper, Rockwool, Kamioni, Bankomat, Kaštijun, TDR, Dajla, prljava priča o Plominu… Magična Istra postala je Crna Istra.
U svojoj naivnoj želji da lijepoj Istri dam svoj prilog u zaustavljanju moralnog rasapa napisao sam i izdao knjigu „Histria terra nigra – vratite opljačkano“. Detaljno su opisane najveće istarske afere. Mnogo crnih milijuna! U svakoj demokratskoj državi gdje postoji tužiteljstvo uspio bih u naumu. Nažalost, Hrvatska nema tužiteljstvo, nego takozvani DORH.
Vraćam se u mislima na onu dvojicu ljutih boraca za vlast u Istri. Oni su glavni junaci u mojoj knjizi.
Istranin ili Istrian, sasvim je svejedno – Hrvatska ima pred sobom mnogo važnijeg posla!
Anno Domini MMXIII.
