Piše: Igor Koruga
Snaga jednog događaja sadržana je u činjenici da on u pravilu svijetu otkriva nešto što je dotad bilo skriveno, nevidljivo, ili zaboravljeno u magli neprirodnih zakonitosti tog istog svijeta. Stoga je snažan događaj pravo otkriće, ili barem osvježenje u dijelu svijeta u kojem je kao novitet oživotvorio tek neka sjećanja, misli i želje. Otkriće je korisno svima, pa i poklonicima i svjedocima koji najednom postanu svjesni jedne posve nove, aktivne sposobnosti sudjelovanja u primopredaji nadosjetilnih informacija, karakterističnih za svaki živi nastup. Pišem dakle o prirodnim stvarima, koje se zbivaju onkraj fikcije, a koje su se zbile i ovoga tjedna u Zagrebu, na drugom koncertu 11. sezone pijanističkog ciklusa Pleyel Svetislava Stančića, održanom u ponedjeljak, 12. listopada od 20 sati u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva. Ondje je nastupio jedan od najtraženijih pijanista mlađe generacije, Amerikanac Eric Lu (1997), pobjednik prošlogodišnjeg XIX Međunarodnog pijanističkog natjecanja Fryderyk Chopin u Varšavi te pobjednik Međunarodnog pijanističkog natjecanja u Leedsu 2018. godine.
U najdubljem smislu
I unaprijed rasprodana Velika čitaonica HDA-a sugerirala je na čudo koje se stvorilo već na samome početku obećavajućeg recitala, tijekom Luovog tumačenja Brahmsove klavirske inačice Teme i varijacija u d-molu, prema II stavku Gudačkog seksteta br. 1 u B-duru, op. 18. Lu se naime već u prvim taktovima publici predstavio kao virtuoz u najdubljem smislu te riječi, kao majstor oblikovanja zvuka, boja i čiste poezije, nezapisane u notnome tekstu. Hoću reći, s pijanističkog gledišta Luova je izvedba cijelog recitala bila vrhunska, netipična za većinu pijanista s Dalekog istoka, zaokružena, koherentna i lišena pretjerane sentimentalnosti i puke akrobatike. Tome se svjedočilo i u nastavku, u Rahmanjinovljevim Preludijima, u G-duru, op. 32, br. 5, i u g-molu, op. 23, br. 5, u čijim je iznošenjima bila ponuđena odmjerena i profinjena interpretacijska paradigma, blaga u tempima, nikad površna, a opet, urešena skladnim tonovima i primjerenim salonskim ozračjima. Na sličan način protumačile su se i sljedeće, Chopinove skladbe: Nokturno u c-molu, op. 48, br. 1, i Poloneza-fantazija u As-duru, op. 61, koje su pak zadržale svu raznolikost karaktera, bogate teksture i raznovrsne ugođaje.
Dječji prizori
Svojim suptilnim, strastvenim i tehnički impresivnim mogućnostima Lu je u drugome dijelu koncerta uljepšao i Schumannove Dječje prizore (Kinderszenen), op. 15, kao i trostavačnu Prokofjevovu Sonatu za klavir br. 7 u B-duru, op. 83. U pogledu izvrsnosti tumačenja Schumannove klavirske glazbe, Lu se iskazao i na dva hvaljena nosača zvuka, pa nije bilo čudno da je uživo, između ostalog, pokazao vršnu vještinu portretiranja intimnije strane karaktera genijalnog njemačkog skladatelja. Ciklus Dječjih prizora bio je stoga prelijepo opisan: od očaravajuće ljepote uvodnog stavka Von fremden Ländern und Menschen (Iz stranih zemalja i krajeva), preko sažete rječitosti središnjeg i popularnog Träumerei (Sanjarenja), pa sve do blage retorike završnog stavka Der Dichter spricht (Pjesnik govori) u kojem se pjesnikov monolog ugasio u šaptu moćnog, najdubljeg klavirskog registra. S istom predanošću američki je pijanist pristupio i Prokofjevljevom djelu siovitih i meditativnih epizoda, gdje je ruski skladatelj virtuozno balansirao između nemirne vitalnosti i spokojnog iščekivanja, ali samo u prva dva stavka: Allegro inquiet i Andante caloroso, jer se u finalnom Precipitatu vratio jedinstvenom glazbenom tijeku i dinamici vlastite Tokate, op. 2, bez ikakvog narušavanja cjelokupnog jedinstva kompozicije.
Nastavak Pleyelovog ciklusa
Srećom, Luova se maštovitost, sitnozorska vremenska razlučivost i motorička snaga protegnula i dugo nakon završetka najavljenog programa, do konca četvrtog BIS-a: Arije iz iz Bachovih Goldbergovih varijacija, BWV 988, nakon Schubertovog Impromptusa br. 3 u Ges-duru, op. 90, D 899, Chopinove Poloneze br. 9 u B-duru, op. 71, br. 2, i Luovog vlastitog Valcera u As-duru, op. 42. Bio je to jedan od vrhunaca, ili sami vrhunac 11. sezone Pleyel Svetislava Stančića koja se nastavlja s gostovanjima renomiranih svjetskih umjetnika poput ruske pijanistice Anne Tsybuleve (36), rusko-armenijske pijanistice i skladateljice Eve Gevorgyan (22), finalista Chopinovog natjecanja 2025, gruzijskog pijanista Davida Khirkulija (25), nagrađivanog talijanskog pijanista Alexandera Gadjieva (31) i drugih. T
