Pojedinci koji se usude progovoriti ukazuju na navodne konstruktivne pregovore koji su navodno u tijeku? Ne kažu tko s kime pregovara niti o čemu! Planovi takvog pretraživanja i sveopćeg nadziranja ne moraju se ograničiti samo na pojedine osumnjičenike. Mogu obuhvatiti mnoštvo osoba kao i sve spoznaje iz pojedine usluge o bilo kojoj temi. Kod velikih aplikacija za razmjenu poruka ili usluga elektroničke pošte time bi milijuni korisnika mogli dospjeti u tehničke sustave provjere
Predsjednica Komisije von der Leyen, kad joj čelnici država članica EU-a dopuštaju da mimo zajamčenih ustavnih prava građana u europskim državama diktatorski uspostavlja svoja pravila nadziranog komuniciranja europskih građana i nametanjem svoga narativa kao relevantnog kako bi u što većoj mjeri ograničavala i nadzirala europsko stanovništvo
Napisao: Franjo Dobrović
Europska Komisija kao i drugi Bruxelleski administratori godinama poput zgubidana ne znaju što bi sa sobom pa su se upustili u uspostavljanje nadziranja internetske komunikacije i poruka europskih građana programom “control chat”. Nakon što je obvezno masovno nadziranje i skeniranje privatnih poruka u parlamentima uvijek iznova nailazilo na otpor, Komisija diktatorski preko država članica EU-a sada u igru uvodi takozvani „program pretraživanja“. Iza kojeg se ponovo krije mogućnost automatskog alogaritamskog pregledavanja privatne komunikacije – čak i daleko izvan kruga pojedinih osumnjičenika. Aparat nadzora dobiva novo ime, ali osnovno načelo ostaje isto.
Smjernice iz UN Agendi
Chat Control službeno je namijenjena borbi protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu čime će se nadzirati sva slikovita video, govorna i pisana komunikacija Europljana. Omogućuje internetskim servisima i platformama (poput Meta-e, Googlea i drugih) dobrovoljno nadziranje, pregledavanje i skeniranje sadržaja poruka i komunikacije korisnika.
Usvojenim amandmanima u tekstu je naglašena zaštita end-to-end enkripcije (tajnosti šifrirane komunikacije), ali rasprave i prijepori oko daljnjeg širenja i obveznog nadzora i dalje traju. Izglasana kratkoročna mjera vrijedi do 3. travnja 2028. godine.
Europska komisija i države članice EU godinama se ne bave ozbiljno onim što bi poslužilo boljem prosperitetu i na korist europskih naroda i država kao održivih, nego uglavnom prihvaćaju UN-ove uništavajuće programe, poznatije kao Agende. Zapravo se Komisija zlonamjerno bavi nametanjem okrutnih i ograničavajućih smjernica iz Agendi na provedbe državama članicama EU-a, kako bi što prije provedbama smjernica Agende 2030 nestali europski narodi i države članice EU te projektiranjem pojačanih programiranih ograničenja i upravljanih nadzora nad Europljanima i raznim drugim digitalnim okovima i besmislicama kao što uz plastičnu bocu mora biti i čep, tako i o zabranama i ograničenjima zbog klime ili ugljičnog dioksida CO2 i još koje kakvim sličnim glupostima ali, i ciljanom otimanju štednje i stambene imovine europskim građanima.
Čelnici Komisije time što pokušavaju digitalnom tehnologijom i sustavima umjetne inteligencije uspostaviti neograničene mogućnosti upravljanog nadziranja i skeniranja privatne komunikacije europskih građana, koju bi po potrebi ugradile u trajni pravni okvir.
Veliko je pitanje znaju li europski dužnosnici i službenici općenito kako funkcionira programirana digitalna sadašnjica u odnosu na ukradeni diplomski uradak robotizirane predsjednice Kimisije Ursule von der Leyen kao i mnogih kupljenih diploma kojima se europski i pojedini saborski zastupnici i dužnosnici diče?! Iako se nadziranje internetske komunikacije službeno opravdava borbom protiv seksualnog zlostavljanja djece i zaštitom djece – to je tek samo zakamuflirani izgovor za nametanje dodatnih pojačanih digitalnih oblika sveopćeg nadziranja nad prijašnjih godina robotiziranom većinom Europljana te među njima i europskih zastupnika i čelnika Komisije i država članica.
Europski parlament u srpnju je 2026. godine usvojio kratkoročnu mjeru Chat Control koja omogućuje mnogo toga ne samo dobrovoljno nadziranje i skeniranje privatnih poruka na digitalnim platformama.
Udruge za zaštitu privatnosti, stručnjaci i pojedini političari upozoravaju da ova mjera predstavlja uvođenje masovnog nadziranja i špijuniranja građana i pretraživanja i skeniranja njihove internetske komunikacije na mala vrata te ugrožava digitalnu privatnost. Iako je vrijedeća do 3. travnja 2028. godine, pojedinci smatraju da se ona više nikad neće ukinuti, nego da će se dodatno pojačati. Milijuni europskih građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja da su zlorabili internet ni počinili kazneno djelo mogli bi dospjeti u programirane alogaritamske i automatizirane sustave nadziranja, iako protiv njih ne postoji nikakva pojedinačna sumnja. Ni nakon godina političkog otpora Chat Control kao projekt nije skinut s dnevnog reda. Vijeće nastavlja pregovore.
Sada slijedi novi pokušaj, pod bezazleno milozvučnim nazivom „plan pretraživanja“, što bi pružateljima usluga trebalo omogućiti da odrede kako će se određena područja njihovih usluga pretraživati u potrazi za materijalom povezanim sa zlostavljanjem.
Pojedinci koji se usude progovoriti ukazuju na navodne konstruktivne pregovore koji su navodno u tijeku? Ne kažu tko s kime pregovara niti o čemu! Planovi takvog pretraživanja i sveopćeg nadziranja ne moraju se ograničiti samo na pojedine osumnjičenike. Mogu obuhvatiti mnoštvo osoba kao i sve spoznaje iz pojedine usluge o bilo kojoj temi. Kod velikih aplikacija za razmjenu poruka ili usluga elektroničke pošte time bi milijuni korisnika mogli dospjeti u tehničke sustave provjere. Bivši politički dužnosnik Patrick Breyer sada suzdržano govori o „dopuštenju za skeniranje“ i upozorava na besmislenost masovnog snimanja i skeniranja privatne internetske komunikacije (chatova i e-pošte) bez postojanja sumnje.
Svatko može biti osumnjičen
Ovim se logika pravne države postavlja naglavačke. Najprije se skenira, a tek se zatim traži sumnja. Istražne mjere time više nisu nužno pokrenute na osnovu konkretne sumnje. Umjesto toga, trebalo bi se stvoriti tehničku infrastrukturu koja može preventivno provjeravati i analizirati privatne poruke većih korisničkih grupa. Uključujući i lažno pozitivne rezultate. A da i ne govorimo o tome da bi nadležna tijela također potajno mogla tražiti druge spoznaje poput „političkog neprimjerenog ponašanja“, ako to požele.
Bivši zastupnik u Europskom parlamentu Breyer s razlogom upozorava na trajnu legalizaciju takvog masovnog nadziranja i skeniranja. Njegova kritika nije usmjerena protiv progona seksualnog zlostavljanja djece, nego protiv sustava koji u tu svrhu obuhvaća i komunikaciju europskih građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja. Ključno je pitanje smije li zaštita djece biti dovoljna kao opravdanje za otvaranje privatne komunikacije cjelokupnog stanovništva tehničkim alogaritamskim mehanizmima nadziranja. Pri tom bi s ustavnopravnog stajališta mogle postojati velike prepreke, poput obiteljskog prava.
Europski parlament dosad je kako tako bezidejno zahtijevao uža ograničenja. Njegovo stajalište više se usredotočuje na ciljane mjere protiv određenih korisnika ili skupina korisnika za koje postoji opravdana povezanost s materijalom povezanim sa zlostavljanjem. Komunikacija zaštićena end-to-end enkripcijom trebala bi prema trenutnim dobrovoljnim mjerama ostati izuzeta. Time se sukobljavaju dva modela: ciljane istrage s jedne strane i što šire mogućnosti tehničkog otkrivanja s druge.
Sve ide prema potpunom nadzoru
Načelno se ni Njemačka ne protivi takvim mogućnostima sveopćeg nadziranja i skeniranja. Prema aktualnom dokumentu o stajalištu, kritika Berlina prvenstveno je usmjerena protiv dodatnih nacionalnih odobrenja za planove pretraživanja. Glavni problem njemačke savezne vlade nije samo pregledavanje i nadziranje privatne komunikacije, nego dodatne ustavne odnosno zakonske prepreke prije njezine primjene, čemu bi se mimo neupućenih europskih zastupnika i zadrtih ograničenih dužnosnika Komisije mogle usprotiviti komunikacijske i medijske znanosti?!
Obrazac je jasan, Komisijine neuspjele ili oslabljene ideje o pojačanom nadzoru ne nestaju. Vraćaju se s novim zakamufliranim pojmovima, novim postupcima i novim prikrivenim kompromisnim formulacijama. „Nalog za otkrivanje“, dobrovoljna skeniranja, a sada „plan pretraživanja“ – ambalaža se mijenja, osnovna politička ideja ostaje ista. Za europske građane to znači da privatna komunikacija gubi svoj karakter zaštićenog osobnog sadržaja na internetskim mrežama čim je tehničkim sustavima dopušteno da je preventivno pregledavaju. Chat, e-pošta ili datoteka tada ne dospijevaju pod povećalo tek kada postoji konkretna sumnja. Čelnici Komisije neupućeni u digitalnu zbilju sadašnjice bezidejno bez ikakvog pred znanja namjeravaju uspostaviti nadzor nad europskim korisnicima interneta (kakav već na svim mrežama postoji), da sve može biti automatski pregledano i provjereno kako bi to samo oni znali.
Uz zaštitu djece – osobito među konzervativcima – danas se politički skoro svaka mjera nadzora može prikazati prihvatljivom. Ali bi prava granica trebala biti ondje gdje milijuni građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja preventivno dospijevaju u tehničke sustave alogaritamskih nadiziranja. Na internetskim mrežama odavno postoje svi mehanizmi alogaritamskog nadziranja sumjivih osoba kao zlotvorskih počinitelja koje ako zlorabe internet treba progoniti – ciljano, sredstvima pravne države i na osnovu konkretnih sumnji.
Europska Komisija kao diktatorski naddržavni aparat nad državama članicama EU godinama ne preza ni od čega kako bi u potpunosti uspostavila nadzor nad internetskom komunikacijom i porukama svih europskih građana te time i dužnosnika i zastupnika, pa ne odustaje od ovoljetno 9. srpnja na prijevaru odobrenih digitalnih okova poput Chat Control-a u Europskom Parlamentu koje dovode do pojačanog nadziranja Europljana, i to u trenutcima kad pola zastupnika nije bilo na glasovanju, jer su već bili na godišnjim odmorima. Ovoga puta pokušaj pod novim nazivom „program pretraživanja“.
Čudno je kako se ponaša neizabrana predsjednica Komisije von der Leyen, kad joj čelnici država članica EU-a dopuštaju da mimo zajamčenih ustavnih prava građana u europskim državama diktatorski uspostavlja svoja pravila nadziranog komuniciranja europskih građana i nametanjem svoga narativa kao relevantnog kako bi u što većoj mjeri ograničavala i nadzirala europsko stanovništvo i narode te tako i države članice, koji je uglavnom lažan i zavaravajući te svaku istinitu vijest i informaciju proglašava dezinformacijom ako im nije po volji. T
