ŽELJKO JOKSIMOVIĆ PRODUCENT OGAVNIH LAŽI O DJECI KOZARE VIŠE NEMA ŠTO TRAŽITI U HRVATSKOJ
28/09/2026Stoga, dragi Joksimoviću, i branitelji ti poručuju – sretan ti put!
Sve te takozvane zvijezde uporno odbijaju nastupati na dobrovoljnim priredbama gdje bi zarada išla u korist stradalnika Domovinskog rata. Tu i tamo zapjevaju bez naknade jedino ako priredbu izravno prenosi televizija. Važna im je samo vlastita promidžba. Državna televizija pritom snosi golemu odgovornost za moralni slom javnog prostora. Umjesto čuvanja narodnog sjećanja, javna dalekovidnica postaje suučesnik u brisanju povijesti
Napisao: Mladen Pavković
Nakon sudjelovanja u ogavnom filmu punom mržnje i laži, Željko Joksimović nema više što tražiti u Zagrebu. Ipak, početkom prosinca u zagrebačkoj Areni najavljen je njegov veliki nastup. Riječ je o piscu glazbe i suproducentu sramotnog filmskog uratka o djeci Kozare, Lordana Zafranovića, kojeg bi Hrvati trebali proglasiti personom non grate.. U tom se filmskom smeću, u kojem nažalost glume i neki hrvatski glumci, hrvatski narod namjerno prikazuje kao ubojice i genocidan narod. Dolazak takvog autora i financijera u srce Hrvatske čisti je poslovni račun. To je besramno iskorištavanje domaćeg tržišta radi bogate zarade. Domaće velike dvorane bez ikakvih mjerila ugošćuju pjevače iz susjedstva koji su u sudbonosnim vremenima otvoreno podupirali agresora. Miroslav Ilić, Lepa Brena i Bajaga također uzvraćaju posjete Hrvatskoj.
Srpski logori
Ali, nakon sudjelovanja i financiranja srpskog filma o djeci Kozare, koji kleveće, vrijeđa, izmišlja, koji Hrvate naziva genocidnim narodom i krvnicima, a koji svim silama podupire Željko Joksimović, taj i takav nema više što tražiti u Hrvatskoj.
Stoga, dragi Joksimoviću, i branitelji ti poručuju – sretan ti put!
Istodobno svjedočimo neukusnom prizoru među domaćim pjevačima. Približavaju se najtužniji dani hrvatske povijesti. S tugom i ponosom sjećamo se sloma obrane Vukovara i pokolja u Škabrnji. Pojedini hrvatski izvođači, zaneseni novčanim naknadama, bez zadrške ugovaraju nastupe u susjedstvu. Mladi vinkovački pjevač Jakov Jozinović prodaje svoj glas u Nišu tek tri dana prije svetih obljetnica stradanja vlastitog naroda. Odlazi pjevati u grad koji u narodnom sjećanju nosi mračne zapise o zloglasnom srpskom logoru. Tamo su zvjerski mučeni, premlaćivani i ubijani zarobljeni Hrvati. Mnoge naše takozvane zvijezde pjevale su i u dvoranama u Novom Sadu, mjestu još jednog ratnog mučilišta za hrvatske zarobljenike. Nastupati na takvim stratištima u ovo bolno vrijeme neshvatljivo je i teško poniženje za žrtve. To je izravan udarac svima koji su dali živote za slobodu domovine.
Javna kuća HRT
Sve te takozvane zvijezde uporno odbijaju nastupati na dobrovoljnim priredbama gdje bi zarada išla u korist stradalnika Domovinskog rata. Tu i tamo zapjevaju bez naknade jedino ako priredbu izravno prenosi televizija. Važna im je samo vlastita promidžba. Državna televizija pritom snosi golemu odgovornost za moralni slom javnog prostora. Umjesto čuvanja narodnog sjećanja, javna dalekovidnica postaje suučesnik u brisanju povijesti. Ona u udarnim terminima ustupa prostor i stvara ugled onima koji se bez srama grle s dojučerašnjim osporavateljima hrvatske državnosti. Državni prijenosi služe kao besplatna promidžba za estradne trgovce. Istodobno se istinski domoljubni pjevači namjerno guraju u mrak i tišinu. Javna kuća, koju plaćaju hrvatski građani, pretvorena je u ulaznicu za male ekrane onima koji gledaju isključivo vlastiti džep.
Tereza i Indira
Domaća imena poput Severine ne silaze s novinskih stupaca zbog svojih nastupa i izjava diljem regije. Indira Levak javno se grli s gradonačelnikom Banja Luke. Pjeva mu pjesme o pobjednicima. Tereza Kesovija pogazila je svoja nekadašnja glasna obećanja. Otišla je u Beograd i pjevala o starim prijateljima. Slično postupaju Petar Grašo i ostali pjevači iz kruga obitelji Huljić. Oni bez srama izvode pjesme diljem Srbije, Crne Gore i Republike Srpske.
S druge strane, istinski velikani Mate Mišo Kovač i Oliver Dragojević ostali su uspravni do kraja. Oni nisu željeli pjevati u Srbiji ni za kakve novce ovoga svijeta. Pokazali su što znači dostojanstvo i vjernost svom narodu. Objašnjenja onih koji odlaze postala su prozirna. Rečenice kako glazba nema granica služe samo za prikrivanje nedostatka domoljubne svijesti. Istina je znatno prizemnija. Iza navodnog širenja ljubavi krije se isključivo borba za veće tržište i bogatije blagajne. Zapanjuje lakoća kojom se gaze zakletve čim stigne privlačna ponuda.
Zato pozivamo sve hrvatske građane na potpunu uskratu podrške i bojkot ovakvih priredbi. Ostavite blagajne Arene praznima početkom prosinca. Ne dopustite da novac hrvatskih ljudi puni džepove onima koji pljuju po našoj prošlosti, kao što to rade Zafranović i Joksimović. Okrenite leđa onima koji trguju sjećanjem na naše žrtve. Pokažimo ponos i dostojanstvo koje se ne može kupiti nikakvim novcima ovoga svijeta. T
