Unutar tog povijesnog prostora i danas žive te djeluju istinski Hrvati i nepokolebljivi domoljubi koji čuvaju opstanak naroda na djedovini. Ta činjenica dodatno usijava odnose, jer ono što Sarajevo vidi kao prijetnju i posezanje, Hrvati s ove i one strane granice doživljavaju kao nužnu samoobranu i zaštitu vlastitoga bića.
Budućnost suživota ovisi o spremnosti na stvaranje države u kojoj ravnopravnost Hrvata neće značiti slabljenje zajedničkih ustanova, a bošnjačka obrana suvereniteta neće zadirati u ustavna prava drugih. Mir na ovim prostorima opstat će samo ako Sarajevo, Zagreb i Beograd shvate da stabilna Bosna i Hercegovina ne može biti ničiji plijen, već isključivo trajni most suradnje jednakopravnih naroda i samostalnih država
Napisao: Mladen Pavković
Političko Sarajevo sve češće i bez oklijevanja odbacuje prividne razlike između ponašanja istočnog i zapadnog susjeda. Nekadašnja naivna vjera u dobronamjernost zapadnog susjeda potpuno je nestala pod naletom grubih političkih ucjena. Danas većina bošnjačkih političkih predstavnika, ali i cjelokupna javnost, otvoreno izjednačava pritiske koji neprekidno stižu iz glavnih gradova Hrvatske i Srbije. Bosna i Hercegovina ponovno se nalazi stiješnjena u kliještima istih onih sila koje su je devedesetih godina prošlog stoljeća pokušale raskomadati.
U očima Sarajeva
Zagreb i Beograd u očima Sarajeva provode srodne, pomno osmišljene podjele unutar bosanskohercegovačkog prostora. Istočni susjed to čini preko otvorenih i drskih težnji za izdvajanjem jednog dijela države, podupirući otvorene secesionističke najave iz Banje Luke. Zapadni susjed djeluje perfidnije; koristi ustavna podmetanja, diplomatsko lobiranje i neviđene pritiske oko izbornih pravila kako bi osigurao vječnu vlast jedne stranke i trajno pravo veta na sve državne odluke. Ishod je za suverenitet i opstanak države potpuno jednak. Obje politike posvećeno teže slabljenju središnje vlasti, razgradnji njezinih ustanova i jačanju etničkih tabora koji zemlju drže u trajnom sljepilu i zastoju.
Hercegovački Hrvati
S druge strane, iz samog hrvatskog nacionalnog tkiva često dolaze posve suprotna negodovanja. Mnogi smatraju kako je za samu Republiku Hrvatsku golemi problem to što se olako odrekla naslijeđa Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Unutar tog povijesnog prostora i danas žive te djeluju istinski Hrvati i nepokolebljivi domoljubi koji čuvaju opstanak naroda na djedovini. Ta činjenica dodatno usijava odnose, jer ono što Sarajevo vidi kao prijetnju i posezanje, Hrvati s ove i one strane granice doživljavaju kao nužnu samoobranu i zaštitu vlastitoga bića.
U tom svjetlu, uloga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ima neprocjenjiv povijesni značaj koji se u Hrvatskoj i među bosanskohercegovačkim Hrvatima drži temeljnim stupom opstanka. HVO je bio prva organizirana i djelotvorna sila koja je stala na branik domovine u trenucima potpunog raspada državnih sustava. Njegov povijesni doprinos ne ogleda se samo u očuvanju hrvatskih prostora, već i u sudbonosnoj obrani cijele Bosne i Hercegovine te same Republike Hrvatske od potpune okupacije. Kroz velike vojne pobjede i zajedničke oslobodilačke pothvate potkraj rata, upravo je HVO stvorio ključne pretpostavke za slamanje agresorske vojske i potpisivanje mirovnog sporazuma. Za hrvatske domoljube, HVO je simbol časne borbe i zalog bez kojeg Hrvata na ovim prostorima danas ne bi bilo.
Pokušaji izjednačavanja povijesnih stradanja, kao i licemjerno vaganje žrtava, izazivaju najveći gnjev i ogorčenje bošnjačkog naroda. Pravna povijest i međunarodne presude jasno i neobrisivo pamte tko je počinio najteža zlodjela, tko je organizirao udružene zločinačke pothvate i tko je proveo genocid. Ta se povijesna istina nikakvim diplomatskim smicalicama ne može izbrisati niti ublažiti. Unatoč tome, suvremena opasna zbivanja tjeraju bošnjačke vođe na posve jednak oprez prema objema stranama. Česti susreti čelnika sumnjivih namjera, tajni dogovori iza zatvorenih vrata i zajednički, usklađeni istupi protiv Sarajeva samo potvrđuju opravdanost tog dubokog straha.
Vrijeme slijepog povjerenja i popuštanja prema zapadnim susjedima nepovratno je prošlo. Poučena povijesnim lekcijama, ali i zatečena današnjom izdajom onih koji se kunu u europske vrijednosti, Bosna i Hercegovina prisiljena je braniti svoju opstojnost i cjelovitost na dva teška bojišta. Prava sloboda i mir ne mogu se graditi na trulim ustupcima onima koji teže njezinu nestanku.
Jedini stvarni izlaz iz ovog začaranog kruga nepovjerenja leži u potpunom zaokretu prema unutarnjem dogovoru triju naroda, bez skrbništva i uplitanja susjednih sila. Budućnost suživota ovisi o spremnosti na stvaranje države u kojoj ravnopravnost Hrvata neće značiti slabljenje zajedničkih ustanova, a bošnjačka obrana suvereniteta neće zadirati u ustavna prava drugih. Mir na ovim prostorima opstat će samo ako Sarajevo, Zagreb i Beograd shvate da stabilna Bosna i Hercegovina ne može biti ničiji plijen, već isključivo trajni most suradnje jednakopravnih naroda i samostalnih država. T
