OVA VLAST NIJE NIKOGA UHITILA I OSUDILA ZA SPALJIVANJE HRVATSKE

OVA VLAST NIJE NIKOGA UHITILA I OSUDILA ZA SPALJIVANJE HRVATSKE

14/08/2026

Pozivamo sve građane, mještane i turiste na maksimalan oprez i budnost. Otvorite oči i promatrajte svoje okruženje. Prijavljujte svako sumnjivo ponašanje, nepoznata vozila na osamljenim šumskim putevima i pojedince koji se čudno kreću u blizini lakozapaljivih područja. Ako država ne želi ili ne zna zaštititi našu djedovinu od piromanskog terora, onda je na svakome od nas da postane čuvar svoje grude

Napisao: Mladen Pavković

Svakoga ljeta suočavamo se s istim, sve užasnijim scenarijima. Jadranskom obalom šire se vatrene stihije, a svake godine svjedočimo požarima koji su veći i razorniji od prethodnih. Ono što se dogodilo u Omišu i što se događa diljem obale više nije nikakva ljetna nepogoda niti nesretan slučaj, to je čisti, organizirani terorizam i objava rata našoj domovini! Dok piromani postaju sve drskiji, napredniji i organiziraniji u svojim metodama, javnosti se plasiraju smiješne priče o tome kako se gotovo sve zapalilo “samo od sebe”. Državni aparat nam besramno prodaje jeftine priče i skriva istinu od naroda.

Nesposobni sustav

Evo, u Omišu očajni ljudi doslovno skaču u more kako bi spasili živu glavu pred vatrenim zidom, a nesposobni sustav pokazuje svoje pravo, nakazno lice. Neshvatljivo je da državni aparat više pozornosti obraća na građane koji pjevaju domoljubne pjesme nego na one koji prelaze hrvatsku granicu s nepoznatim namjerama. Naša policija i tajne službe, da malo i karikiramo, radije treniraju strogoću na iskazivanju ljubavi prema domovini, dok stvarni teroristi s upaljačima slobodno šetaju našom djedovinom. Sustav progoni domoljubnu pjesmu, dok istovremeno potpuno zakazuje u lociranju i neutraliziranju stvarnih prijetnji koje uništavaju našu zemlju.
Ovu vatrenu katastrofu pokušavaju spasiti i pojedini političari brzim dolaskom na zgarišta, ali njihovo rukovanje i deklarativna obećanja o pomoći običan se pretvaraju u šamar u lice narodu koji je prepušten sam sebi u ovom nametnutom ratu. Na terenu izostaju stvarni rezultati. Koga je ova vlast ikada uhitila i pravomoćno osudila za potpaljivanje i spaljivanje Hrvatske? Kada nema grmljavinskog nevremena, više ne mogu okriviti ni gromove, pa javnost s pravom pita: tko zapravo štiti teroriste koji pale našu zemlju?
Budući da nas je zakazali sustav ostavio na milost i nemilost bolesnim umovima, hrvatski narod više nema luksuz biti naivan. Pozivamo sve građane, mještane i turiste na maksimalan oprez i budnost. Otvorite oči i promatrajte svoje okruženje. Prijavljujte svako sumnjivo ponašanje, nepoznata vozila na osamljenim šumskim putevima i pojedince koji se čudno kreću u blizini lakozapaljivih područja. Ako država ne želi ili ne zna zaštititi našu djedovinu od piromanskog terora, onda je na svakome od nas da postane čuvar svoje grude. Ne dopustimo da nam spale domove dok nas oni koji bi nas trebali braniti uvjeravaju da je sve u redu!

Vatrogasci su nepriznati heroji

U tom kaosu, najveći i jedini istinski heroji ljeta ponovno su vatrogasci. To su ljudi koji bez oklijevanja ulaze u buktinju, bore se s vatrenim stihijama i svjesno stavljaju svoje zdravlje i živote na kocku. Zaslužuju najveće moguće počasti, ali stvarnost iza medijskih pohvala i tapšanja po ramenu donosi gorko pitanje: imaju li ti ljudi status kakav doista zaslužuju?
Njihov obol pamtimo još iz vremena hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Svi oni vatrogasci koji su djelovali na prvoj crti i riskirali živote tijekom obrane zemlje morali bi bez ikakve odgode imati punopravan status hrvatskih branitelja. To nije luksuz, nego povijesni dug koji država odbija podmiriti.
Vatrogasci trebaju imati apsolutno najbolju i najsuvremeniju opremu. Na njihovoj sigurnosti i tehnologiji ne smije se štedjeti niti jedan jedini cent. Međutim, u Hrvatskoj vlada sramotan obrazac ponašanja: čim se požari ugase i prođe ljetna sezona, na te se ljude gotovo potpuno zaboravlja. Osobito je porazna situacija u manjim sredinama, gdje lokalna društva preživljavaju na marginama proračuna, prepuštena sama sebi dok ponovno ne zatreba spašavati nečiju glavu ili kuću. Vrijeme je da se deklarativno herojstvo pretvori u trajan zakonski, financijski i društveni status. Naši heroji ne žive od dima i tapšanja po ramenu. T