KULT

VITEZU TONKU MAROEVIĆU

19/04/2026

Otišao si tamo gdje odlaze ljudi kojih u u tijelu više ne.žive. Znam da te zibaju zviježđa i prebiru tvoje riječi. Zauvijek i za sve nas. Jer stizao si posvuda i svakome, a sebe sudeći strogo, zapostavljao. U potrazi za vrijednim u drugih. Skriven u potezu kista, stihu, tuđi dijalog sa smislom, čak i kad je bio promašen, osvijetlio si nadom. Ne znam nijednu postaju mog života u kojoj te ne bi zatekao. Od mog prvog romana kojeg si prosudio, do nekoliko prvih pjesma koje si stigao prolistati u novoj knjizi u nastajanju.
No, sada mi i stihovi koje pišem, odzvanjaju tišinom. Sumnjam u svaki niz riječi koje ispisujem, nisam bez tebe više siguran u sebe.
Vidio sam te početkom toga ljeta u tvom Starom Gradu. A onda si jednostavno nestao. Tu i tamo, sada i nikada, posvuda gdje još jesi i gdje si oduvijek bio.
Posvećujem ti stoga i novu knjigu, kao zakašnjeli nekrolog, koju ćeš, koliko te poznajem, negdje gdje već jesi. uspjeti pročitati i prosuditi. Makoliko i oko mene nakon tvog odlaska, pustinja. Ipak ovog trena pred svitanje, kada se noć djelujei mračnijom od najmračnijje noći, sjećanja na tebe ne šuljaju se uljepšana.
Naprotiv živa su i sjajna sred praznine koja se otvorila od kad više nisi među nama
Toliko od mene, za tebe, Tonko Maroeviću. T