IN MEMORIAM 

IN MEMORIAM 

6. ožujka, 2025.

 

 

 Iste večeri, dan prije smrti, mi je spominjao i grob, citirao i  stih  koji bi želio uklesati, ali ne zna kada će,  na svoje  grobno uzglavlje, a uopće  nismo slutili da nas od toga njegova groba i posmrtnog uzglavlja dijeli tek jedan dan. Govorio je i o planiranom novom susretu  pjesnika kod sebe zanimljiva datuma 5. 5. 2025. u 5 sati, ovoga puta uz brošuricu zajedničkih pjesama koju  za tu prigodu misli  i  izdati.

            A po spomenutom petku  dođe  u mah i prošla  nedjelja i odnekud  telefon i  glas mi , za ne vjerovati (!), stiže  kako je Zvonko već  pošao i  preselio na  onu drugu stranu
Napisao: Nikola Šimić Tonin
U ponedjeljak 3. ožujka 2025.godine, u rodnoj Pridragi, u svojoj 70. godini umro je pjesnik i  slikar Zvonko Čulina. Rođen je 1956. godine u Pridragi kod Zadra, gdje je živio i umjetnički djelovao. Najprije je završio Osnovnu školu u Pridrazi, pa srednju u Zadru, potom Pedagošku akademiju u Zagrebu, smjer Likovne umjetnosti, te Filozofski fakultet u Beogradu, smjer Povijest umjetnost gdje je studirao i sociologiju. Jednu godinu provodi i na postdiplomskog studiju (Moderna umjetnost) na Sveučilištu u Bochumu.

Od 1984. do 2007. godine živio je u Dortmundu u Njemačkoj. Osim što je slikao, bavio se i karikaturom i novinarstvom, pisao pjesme, priče, basne, humoreske i aforizme te članke o umjetnosti i umjetničke kritike. Urednik je, pisac predgovora ili recenzent više knjiga, poezije i romana, te također urednik i pisac mnogih predgovora umjetničkih kataloga. Sudjelovao je na više od 130 izložbi slika, 90-ak recitala te 40-ak likovnih kolonija, stvaraonica i aukcija u Domovini i inozemstvu, često u humanitarne svrhe.

Osnivač je i voditelj nekoliko umjetničkih grupa, te 10-ak likovno-književnih radionica za djecu i mladež u Hrvatskoj i Njemačkoj. Član je Društva hrvatskih književnika (DHK HB) u Mostaru, Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zadru, a bio je i dugogodišnji član Saveznog udruženja likovnih umjetnika Njemačke (BBK), Udruženja njemačkih književnika (VS), Sindikata umjetnika i književnika Njemačke (IG Medien), te Internacionalne grupe književnika Rurske oblasti. Osnovao je i vodio Umjetničku udrugu ART-TOTAL, projekt Internacional koja je okupljala 70-ak umjetnika i umjetnica sa svih šest kontinenata.

I tako čitav ovaj „mali život

Jednom prigodom u jednom prigodnom razgovoru, zabilježi riječi dragoga prijatelja:

-Ponovit ću naslov pjesme Bijelog dugmeta: – Dug je put…

I od mene:

“A godine se talože… Svega se nakupilo. Otkad znam za sebe slikam, a polaskom u srednju školu i doticaja s gradom i pišem… Dakle, pečati s obje strane – Slika i Riječi… I to me prati, to mi je životna poputbina… Slika do slike – opusi; Riječ do Riječi – zbirke… I moja, pogotovo u ranijoj fazi, nemirna priroda… Po prvom uzoru u poeziji Jesenjinu; ali ipak, kako reče, bar ranije po Turgenjevu – tihi bohem. Inspiracije ključaju, naviru, ja prihvaćam, zapisujem, registriram i tako čitav ovaj “mali” život. Propitujem, tražim svoje stvarnosti… Pa me neki njemački mediji usporediše s Kantom; dali je ‘ovo ovdje’ ili ‘ono ondje’ stvarno… Kao i svatko, tražim neke autentične, osobne, uz one ‘opće’ tražim Istine…”

Od ovog velikog “Pjesnika mora“ oprostit ćemo se uz njegovu pjesmu “Tu, na kamenu svom“, napisanu u veljači 2024. godine.

            Tu, na kamenu svom… : / Tu sam, na kamenu svom, / sagradih s čežnjom / kameni dom, / nakon što pregazih / mnoge gore, / tu sam opet / uz svoje more… // Da; dođe mi često / da mislim / na drač, / sikavac koji ponekad bode; / al neka, neka, / neka me dira, / jer opet sam s tobom / u skladu rode… // Zato ću nazdravit svima rado / zbog ljubavi, vjere / i tebe nado; / koji ste me vratili // na ovo tlo; / dok tamo negdje, po svijetu daleko, / dosta je bilo / ljubiti dno… //  Tu sam opet na kamenu svom, / slušam s crkve podnevni zvon; / kršu, tu si u mome krilu, / o, puno toga / bješe u sivilu, / sivilu dana, crnini noći; / svako jutro ću vam doći / i kliknut sa srećom /  Bog i Zdravo; / pjesniče, tu si na svome, / BRAVO!!! / / Ostani, sanjaj, svemu se divi,/ iza je negdje / jedan put krivi; / Dom i Domovina /tu su sa tobom, / sad si slobodan / a ne robom… / / Hvali more, al drž se kraja, / iskona, svjetla Zavičaja, / dok ne dođeš do onog / konačnog kraja, / i sjaja što te sa Nebom spaja… // Sve tvoje je opet sa tobom tu, / okrenuo si leđa svakom zlu, / hodaj i gazi po svetom tlu… // Raduj se pjesmi, diši i piši, / pečati, stvaraj i ne briši; / čekajuć uz more još mnoge zore / SAD, SASVIM U JAVI, / KO NEKAD /  U SNU…

Zahtjev za poruku

Iznenadi me poruka koju dobih, u „Zahtjevu za poruku”, te me potaknu na pisanje i ucjelivanje ovoga teksta: „Poštovani, nakon pročitanog In memoriam za Zvonka Čulinu u Glasu Hrvatske, slobodan sam Vam poslati ovo slovo izrečeno na sahrani pok. Zvonka Čuline  od strane don Tomislava Baričevića župnika Pridrage. Sa poštovanjem, Robert Lenkić (mali kotačić u mehanizmu).

Don Tomislav Baričević na sahrani Zvonka Čuline:

„… nekoliko riječi / misao povodom,  nazovimo,  nenadane smrti i ukopa našega Zvonka, po struci  povjesnika umjetnosti a po zbiljskom  nutarnjem i stvarateljskom  zovu pjesnika i slikara,    sina Dragutinova i Marijina, muža Karolinina, oca  Marije i Lucije, – kako negdje sam reče – njegovih dragih curica,   našeg sumještanina, u mjestu orijaša i  pokretača svekolikog društvenog i kulturnog zbivanja, rijetkog zaljubljenika u svoj zavičajni kamen i draču, a ovo iznad more najmanje na svijetu u njegovim očima bilo je ocean, govorio  je i  pjevao  o njemu kao da je najveće svijetu.

Moj zadnji  susret  i razgovor s njime bio je u prošli petak uvečer,  dan niti dva prije njegove  smrti,  i to u župnoj kući  kada smo  za  netom minuli  ponedjeljak, 3. ožujka o.g., zakazali Misu za njegove pokojne roditelje. Uopće nismo slutili  što će se  u međuvremenu zbiti, i kako će on, u noći između 1. i 2.ožujka, već na onu  drugu stranu, iz vjere u gledanje ili  tamo gdje su već  njegovi roditelji, i sam prijeći  i,  u odnosu koga mi ovdje ne možemo pojmiti, već s njima  biti.

Uz dogovor o Misi razgovarali smo , uobičajeno,   i  o drugome – i o ovome i onome – o svemu i svačemu  ( de omnibus aliquid!  ). Tako smo se dotakli i   njegove  Srednje Tehničke  škole u Zadru, i kako je u nekom  razredu iste škole  bio i  na popravnom ispitu i to iz predmeta Ustava ondašnje Države,  jer ga je dotični  profesor  zatekao gdje u toku predavanja na svojoj bilježnici crta grb države Hrvatske. Iste večeri, dan prije smrti, mi je spominjao i grob, citirao i  stih  koji bi želio uklesati, ali ne zna kada će,  na svoje  grobno uzglavlje, a uopće  nismo slutili da nas od toga njegova groba i posmrtnog uzglavlja dijeli tek jedan dan. Govorio je i o planiranom novom susretu  pjesnika kod sebe zanimljiva datuma 5. 5. 2025. u 5 sati, ovoga puta uz brošuricu zajedničkih pjesama koju  za tu prigodu misli  i  izdati.

A po spomenutom petku  dođe  u mah i prošla  nedjelja i odnekud  telefon i  glas mi , za ne vjerovati (!), stiže  kako je Zvonko već  pošao i  preselio na  onu drugu stranu.

Žalim, ali istovremeno se, tiho govorim, i radujem, jer vjerujem kako je naše istinsko  osmišljenje upravo ona druga strana kojoj smo za života usmjereni  i na koju lagano, al’ sigurno,  svi pristižemo. Prije ili  samo malo kasnije  svima nam je na nju doći. Negdje u  svojim zbirkama je zapisao: Kad odletim gore / gore  u nebesa / duša će vas ljubit s neba / a tijelo / iz lijesa ( 1 ). I to je već zbilja! Zvonku od Boga dani dar  uz tako istančane emocionalno – duhovno – duševne strune  ili osjećaje i  u tome  životno zaduženje, kako sam reče,  na kamenu  s kojim je disao i na kamenu s kojim je živio (2) ujedno je bio i izvjesna mora i kazna: osuđen, hoćeš nećeš, na  nerazumijevanje  od drugih, često  i bližih i daljih i mnogih  oko sebe: Pridrago moja  ( … ) rano moga srca  (3)), a potom: izvore svih mi / ljepota i rana  (4). No, sudbina orla nije letjeti u jatu već biti sam, u Zvonkovoj životnoj zbilji kretati se i snalaziti  između  užasa i dosade  i   plakati isključivo  u svoje pero (5)  koje nije nikome prodao, što nažalost mnogi čine, a niti ponižavajuće  unovčio  – bježim, bježim u sebe od svega / u svoj brlog smrknut / poput mrka medvjeda … stablo sam u pustari / vuk u stepi /orao samac na sivoj klisuri (6). I po nerazumijevanju okoline, zavidnosti svojih srodnika po istom poslu i duhovnom pregnuću pisanja i književnog stvaranja, ja tebi srce na dlanu, a ti mene mačem po njemu ( 7)., Zvonko nije jedini iz svijeta  književnika, i bilo je  i ima toga i više,   koji je  iz pjesme života i ponosa prešao u pjesmu  satirikona faune i basni   ili u pjesmu žalopojki, stresa i kompleksa.

Jučer sam nazvao još uvijek živućeg Zvonkova  profesora iz hrvatskoga jezika ondašnje   Tehničke škole u Zadru  (8), a znam da su bili u životnim vezama,  Zvonko mi je pričao kako je baš on  u njem  prvi prepoznao umjetnički talent, i obznanjujući  Zvonkovu smrt uz popratnu riječ  s moje strane kako je  bio zacijelo  dobar, isti profesor mi je u svojoj sažalnici uzvratio ne dobar već predobar  čovjek.

            I pred ovogodišnju Pepelnicu  sa svojom smrću i sprovodom nam tako jasno poruči kako jesmo od krvi i mesa / kamena i trave , ali i ništavne prašine / atoma gnjilih jesmo (9), na što ću, kao u našim razgovorima, nastaviti slažem se da je s nama tako, o tome svaki sprovod govori, i neka smo sve što si spomenuo, ali mi smo i oni koji su primili obećanje  po Isusu Kristu jedinom Gospodinu, mi smo uskrsnici, oni koji se nadaju da nas Bog neće prepustiti grobnoj truleži  već će nas uzdići  i da ćemo s njime  i dalje živjeti.

            A  hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu ( 10 ).

( + Zvonko ČULINA, 4. ožujka 2025.  )” T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Gđa. Dejana Ivica
    #1 Gđa. Dejana Ivica 23 listopada, 2025, 02:54

    OPIPLJIVE INFORMACIJE O BOŽIĆNOM KREDITU ZA PLANIRANJE…
    Ovo nije normalna objava koju svakodnevno vidite na internetu gdje ljudi daju lažne izjave i lažne informacije o ogromnoj financijskoj pomoći.. Svjestan sam da su mnogi od vas prevareni i da su lažni agenti iskoristili one koji traže kredite. Neću ovo nazvati normalnim iskazom, nazvat ću ovo situacijom u kojoj sam živi svjedok kako možete dobiti svoj kredit kada ispunjavate uvjete tvrtke. Zaista nije važno imate li dobru kreditnu ocjenu ili odobrenje vlade, sve što vam treba je važeća osobna iskaznica i važeći IBAN broj kako biste mogli podnijeti zahtjev za kredit s kamatnom stopom od 3%. Minimalni iznos je 1000 eura, a maksimalni iznos koji se može posuditi je 100.000.000 eura. Dajem vam 100% jamstvo da možete dobiti svoj kredit putem ove pouzdane i poštene tvrtke, posluju 24 sata online i daju kredite svim građanima Europe i izvan Europe. Poslali su mi dokument koji je provjeren i testiran kao valjan prije nego što sam dobio kredit, stoga pozivam sve kojima je potreban kredit da ih posjete ili kontaktiraju putem
    E-pošte: [email protected]
    WhatsApp za Europu: +385915608706
    WhatsApp za SAD: +1 (717) 826-3251
    Nakon što ih kontaktirate, obavijestite ih da vam je gđa. Dejana Ivica iz Zagreba dala informacije. Vidjeti znači vjerovati i zahvalit ćete mi kasnije kada dobijete kredit od njih. Dao sam obećanje da ću nakon što dobijem kredit od njih, objaviti dobru vijest svima online. Ako imate prijatelje ili rodbinu, uključujući kolege, možete im reći za ovu ponudu i da se događa ovog BOŽIĆNOG VRIJEME

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code