Piše: Igor Koruga
Za glazbenika ne postoji ništa važnije od razvijanja individualnog zvuka na vlastitom instrumentu, najčešće do one mjere da u svega nekoliko nota, ili taktova, bude prepoznat(ljiv) većini slušatelja. Uspije li u tom naumu tvorbe posve autentične zvučne osobnosti, ili identiteta usporedivog s otiskom prsta, obilježenog izvanrednim timingom, virtuoznom vještinom i oštrom logičkom predodžbom, gotovo mu je zajamčeno poniranje u dubinu umjetničkog (i osobnog) spokoja u kojem ga dulje vrijeme može zadržati samo dobro osmišljeno i bespoštedno vježbanje. Sljedeće nagrade i bezbrojni nastupi samo su utjeha nakon svega, jer je glavni dobitak, neopisiv i neprocjenjiv, ipak negdje drugdje. Daljnju, značajnu karijeru podjednako mu uvjetuju vrhunski pedagozi te razna umjetnička i intelektualna životna iskustva – studiji književnosti, filozofije i sličnih disciplina koje aktiviraju i osnažuju apstraktni i logički um – kakvih danas već sasvim dovoljno ima izuzetni francuski skladatelj i pijanist Lucas Debargue (1990), koji je u četvrtak, 12. prosinca 2024. godine od 19:30 sati, nastupio u Velikom Lisinskom, na četvrtom koncertu Majstorskog ciklusa SO HRT-a. Debargue je klasičnu glazbu prihvatio (tek) u dobi od deset godina, a prekretnicom se pokazao susret s proslavljenom profesoricom klavira Renom Shereshevskayom (1954), nadahnutom pedagoginjom s dvanaestgodišnjim iskustvom podučavanja u Centraloj specijalnoj glazbenoj školi za darovitu djecu na Moskovskom državnom konzervatoriju Čajkovski.
Solistički perpetuum mobile
Poznat kao izvođač snažnog temperamenta, integriteta i besprijekorne komunikativne snage, Debargue je, u pratnji Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom odličnog i odlučnog maestra Pascala Rophéa, brojnoj publici najprije predstavio svoje viđenje Drugog koncerta za klavir i orkestar u g-molu, op. 16, Sergeja Prokofjeva. U prvome stavku (Andantino – Allegretto) divno je podcrtao tamnu, prodornu melodiju, uzlazeću, sve do druge teme i monumentalne kadence u čijoj se zamršenoj figuraciji nije osjetila niti najmanja izvedbena nelagoda. Vraški drugi stavak (Scherzo: Vivace) ponudio je perpetuum mobile koji je od solista zahtijevao neprekidno sviranje najvećom brzinom, istina prije neznatnog odmora i zagonetnog trećeg stavka (Intermezzo: Allegro moderato), protegnutog između groteskne koračnice i Prokofjevove glazbene lakomislenosti i ironije. Nastavni i posljednji stavak (Finale: Allegro tempestoso) kaotično je pak najavio introspektivnu i melankoličnu posvetu prijatelju s konzervatorija, pijanistu Maksu Šmithofu, koji nažalost, zbog nenadanog samubojstva, nije prisustvovao pavlovskoj praizvedbi. Za razliku od nesretnog Maksa, zagrebačka je publika završila sretno, jer je slijedila još jedna opsežna i impresivna kadenca, a onda i izokrenuta, fragmentirana verzija lirske teme, pa ludilo s početka koncerta te završni tour de force za klavir i orkestar. A nakon svega, bilo je za očekivati i dva solistička dodatka: Andante u g-molu, br. 3 (iz Devet preludija, op. 103), Gabriela Fauréa (1845-1924) i Sonata u d-molu, K. 32, Domenica Scarlattija (1685-1757).
Nevolje, muke i patnje
Iste večeri izvodila su se i orkestralna djela. Prvo, Traces (Oblivion of Sleep) za orkestar i elektroniku, Vjekoslava Nježića (1973), perfektan spoj glazbe i elektroničke reprodukcije (skladateljevih prijašnjih ostvarenja) u kojem je orkestru pripala primarna uloga komentara/odgovora na elektronički intonirani san, a potom i simfonijska pjesma Tako je govorio Zaratustra, op. 30, Richarda Straussa (1864-1949), posvećena geniju Friedricha Nietzschea (1844-1900) i njegovoj zamisli nadčovjeka. Straussov je komad bio nešto opsežniji, svakako poznatiji, no ne i zanimljiviji od Nježićevog temporalno uređenog niza inovativnih glazbenih ideja. Naime, unutar osam dijelova, s uvodom i epilogom, njemački je skladatelj uspio prenijeti bit Nietzscheovog pristupa svijetu, čovjeku, sustavima vrijednosti i samome Bogu, i to vrlo optimistično, povezano sa životnom srećom i brojnim nevoljama, mukama i patnjama, bez kojih je (nad)čovjeka nemoguće definirati. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.