Za vrijeme vodeće županijske garniture vlasti Ivana Žinića, međutim, ograničavani su i postupno smanjeni iznosi godišnjih proračuna domobranima, pa je akcija postupno zastajala. Radi ilustracije, trenutni je maksimum proračunskog novca samo tisuću eura, a izrada obilježja košta 700 eura
Napisao: Josip Frković
Sisačko-moslavačka viktimološka priča ipak se završava u muzeju Domovinskoga rata u Sisku. Od mjeseca lipnja 2016. u organizaciji udruge “Hrvatskog domobrana”, kada je pred ulazom u sisačku šumu Brezovicu postavljen prvi Bijeli križ istine u spomen na tri tisuće partizanskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća iza 1945., u dvadeset općina i na 119 lokacija postoji taj simbol stradanja 45.000 hrvatskoga naroda. Cijeli niz spomen-ploča na bijelu križu (zadnji u Sisku 23. lipnja 2023. u Caprag Sisku) uz blagoslov sisačkog biskupa mons.dr.Vlade Košića svjedoči o stradanju branitelja u ratu sa svojom domobranskom vojskom nestale i prve hrvatske države. Riječ je o Galdovu, Brezovici, Crncu, Capragu, Općoj bolnici dr. Ivo Pedišić Sisak, Kratečku, Galdovu, Sunji, Bobovcu, Stazi, Majuru, Vrginmostu, Glini, Unčanima, Cerovljanima, Ilovi, Osekovu, Strušcu, Gornjoj Jelenskoj i Sisku Capragu. Za vrijeme vodeće županijske garniture vlasti Ivana Žinića, međutim, ograničavani su i postupno smanjeni iznosi godišnjih proračuna domobranima, pa je akcija postupno zastajala. Radi ilustracije, trenutni je maksimum proračunskog novca samo tisuću eura, a izrada obilježja košta 700 eura.
Smanjena sredstva
Još 2017. godine, kad je na red dospjela Petrinja, razvidni su nositelji vlasti reformista (Čačić i Dumbović) osporili pravo na odlučivanje stručnjaku arhitekture prof. Davoru Salopeku (projektant robne kuće “Petrinjke”) o sigurnu mjestu postavljanja Bijeloga križa istine za 2250 hrvatskih žrtava u Sajmištu kod Kaniže. Bio je to ograđeni prostor zarobljeničkog logora, početku životnoga kraja svih spremljenih pod straže i uperene prijeteće cijevi. I dok su Staljinove “crvene” armije u ranijoj kraljevini na vlast u svim regijama dovodili Titove pouzdanike, nepregledne kolone beznađa, očajnika i križnih putova smrti od austrijskog Bleiburga vodili su ratne gubitnike do 12 najzloglasnijih logora na tlu propale države Hrvatske. Jedan od takvih bio je i onaj na Sajmištu u Kaniži, gdje su zatočeni bili hrvatskoga domobranstva i njemačkog Wehrmachta. Masovna pogubljenja 2250 domaćih civila bez utvrđene sudske odluke izvršena su u šumi Jeliku (Banski Grabovac), u Žicinoj šumi, Krčima, Oberlinu, Šicani, Gajiću, Tješnjaku, Topolovcu kod Moštanice, Kotar šumi, te u Šaševoj i Trnovcu kod Gline. Od gladi i fizičkoga zlostavljanja život je ubrzo skončalo 186 Nijemaca starije životne dobi koji su zajedno pokopani pod velikim križem na groblju sv. Trojstva, ponad petrinjskih vinograda. Njihova imena zapisao je dugogodišnji petrinjski župnik vlč. Božidar Razum, što je odavno moglo biti dovoljno za formiranje spomen-područja nesretnih njemačkih vojnika koje je Hitler poslao u pakao svjetskoga rata.
Mrtva tijela na granama vrba
Po ulasku partizanskih “opančara” 45. srpske udarne divizije u Sisak, najprije su smaknuli 12 navodnih ustaša, nedužnih i iz bolnice otetih domobrana NDH, a potom sutradan u Petrinji na obali Kupe kod kupališta strijeljali i bacili u rijeku 60 slobodnomislećih Petrinjaca. Na granama vrba zaustavljena su jedino tijela Branka Hohmana, Augusta Jadeka i Antuna Križanića i pokopana na grobljima sv. Benedikta, sv. Trojstva i sv. Roka.
Svi povijesni podaci verificirani su istraživanjima i “Petrinjskim žrtvoslovom”, ali je postavljanje očito smetalo starim udbašima.
Da se spomen-ploča Bijeloga križa ratno-poratnim zločinia komunista ne zagubi, ovih će se dana – uz obavijest gradonačelnici Petrinje M. Komes – predati ravnatelju muzeja Domovinskoga rata u Sisku, prof. Ivici Valentu. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.