Glavni akteri turnira, vrhunski tenisači, i njihovi treneri (uključujući i one iz Hrvatske) kao mjesto stanovanja imaju upisano Monte Carlo i druge europske metropole, gdje (ne)plaćaju porez.
Hrvatski tenisači se povremeno dolaze odužiti Hrvatskoj na način što nastupaju za našu reprezentaciju, ali i to im se debelo plaća.
Dakle, da ne dužimo, i za ovo sportsko natjecanje (blamažu ili ruglo) ne mogu „svi“ biti odgovorni
Piše: Mladen Pavković
Prvi tenisač svijeta Novak Đoković zaražen je koronavirusom nakon nastupa na Adria Toura u Zadru. Zaražena je i njegova supruga Jelena, dok su djeca negativna na testiranju.
Osim Đokovića, zaraženi su hrvatski tenisač Borna Ćorić, kondicijski trener Novaka Đokovića Marko Paniki i trener Grigora Dimitrova Christian Groh.
Marin Ćilić, Alexander Zverev i ostali tenisači dobili su negativne nalaze.
U svjetskim medijima Novaka Đokovića čal nazivaju diotom godine.
Sramota godine
Ono što se u Zadru trebalo pretvoriti u „svjetski teniski spektakl godine“ pretvorilo se u tešku i neoprostivu „hrvatsku sramotu godine“. Naime, Goran Ivanišević sa svojim srbijanskim kolegom Novakom Đokovićem prije svega u želji da i u vrijeme koronavirusa navodno zarade što više novaca (sigurno nisu došli besplatno) bili su glavni organizatori i propagatori ovog turnira, koji se samo i isključivo zahvaljujući nepridržavanju uputa Stožera za civilnu zaštitu RH pretvorio u hrvatsku katastrofu i sramotu, o kojoj danas piše „cijeli svijet“.
Sad se postavlja pitanje: tko će i tko treba snositi troškove ove blaže u kojoj su ugroženi i životi, pa čak i djece?
U prvom redu oni koji su nam sve to priredili, a poglavito Ivanišević i Đoković.
Blamaža i ruglo
Osim što je to trebao biti „svjetski spektakl u tenisu“ to je na neki način trebao biti i turnir „bratstva i jedinstva“.
Glavni akteri turnira, vrhunski tenisači, i njihovi treneri (uključujući i one iz Hrvatske) kao mjesto stanovanja imaju upisano Monte Carlo i druge europske metropole, gdje (ne)plaćaju porez.
Hrvatski tenisači se povremeno dolaze odužiti Hrvatskoj na način što nastupaju za našu reprezentaciju, ali i to im se debelo plaća.
Dakle, da ne dužimo, i za ovo sportsko natjecanje (blamažu ili ruglo) ne mogu „svi“ biti odgovorni (pitanje je kad će nakon ove sramote u našu državu opet doći neki svjetski poznati i cijenjeni sportaši?) već se jasno i glasno mora reći, zar ne, Ivaniševiću, „pogriješili smo“ i „nadoknaditi sve troškove“, kako turnira, tako i svima onima koji su ovim nepromišljenim i slabo organiziranim potezom dovedeni u tešku zdravstvenu i obiteljsku situaciju.
O sramoti Hrvatske da i ne govorimo. T
