Otvoreno pismo Vladi RH
Napisao: Saša Radović
Milanovićevo izvješće 24.09.2014. ukazuje da Vlada RH vegetira u paralelnom svijetu. Premijerove izjave o populizmu „koji nas je i doveo u sadašnju situaciju“ ili o tome da “nitko godinama nije vidio, ili nije želio vidjeti, kako se zidaju gospodarske kule od pijeska koje su se naprosto morale rasuti”- uvreda su hrvatskom puku. Nismo slijepi ni glupi. Vidjeli smo i vidimo, i znamo da ni populizam ni gospodarske kule od pijeska nisu Hrvatsku dovele u sadašnju situaciju – nego kriminal, korupcija i pljačka političke elite.
Žalosno je da predsjednik Vlade i politička elita godinama to nisu vidjeli i još ne vide! Nastavili su s dvadesetogodišnjim trendom i nisu pokušali „okrenuti stranicu“.
RASTROŠNA VLADA
Ovo OTVORENO PISMO zrelo je, kritično i samokritično, a ne “destruktivno i demagoški do apsurda i skeča” – kako zna spominjati premijer Milanović. Savjeti u ovom Pismu ujedno su i posljednja šansa da Kukuriku zaustavi strmoglavi pad rejtinga – i da možda(?) ostane na vlasti.
– Drugovi i gospoda iz Kukurikua prije svega moraju krenuti od sebe. Nema hrvatskog građanina koji ne zna da imamo jednu od najrastrošnijih Vlada u EU u jednoj od najsiromašnijih država. Dakle, manje ministara, pomoćnika, zamjenika, savjetnika i samim tim manje administracije, manje poslovnog prostora, manje vozača i preskupih limuzina, manje preskupih putovanja, manje besplatnih ljetovanja… I skraćenje bezobrazno dugih godišnjih odmora!
– Ustav RH kaže 100 do najviše 160 zastupnika u Hrvatskom saboru. S obzirom na siromaštvo države, dovoljno je 100! Karamarke, kerume i slične „terence“ koji masnu saborsku plaću zarađuju na tenis ili golf terenima – treba zauvijek eliminirati s političke scene Hrvatske. Svojim neradom, pokrali su svoj narod.
– Treba ukinuti 21 županiju, nepotrebne su! 127 gradova i 429 općina treba svesti na 40 gradova i 120 općina. Pregolemi broj župana, gradonačelnika, načelnika, pomoćnika, zamjenika, savjetnika, plaćenih vijećnika, brda „uhljeba“- parazita, preskupi vozni parkovi i zgradurine samouprave – odnose posljednje mrvice sa stolova hrvatskog puka.
– Deseci parazitskih (44 državne) agencija, komora, zavoda i sličnih institucija za „dosmrtnu skrb“ podobnih nisu samo materijalni balast društva – nego i moralni šamar svakom građaninu. Ukazuju na tupost i pasivnost Hrvata, jer to trpimo. Ukidanjem najmanje 70% tog administrativnog smeća štedimo milijardska sredstva.
– Blizu 500.000 zaposlenih u javnom sektoru, treba svesti na razumnu mjeru. Mala Hrvatska koja ima jedva 200.000 proizvodnih djelatnika i preko 1.200.000 umirovljenika ne može na leđima nositi golemi teret administracije, premasnih primanja prevelike političke armade i tisuća satelitskih parazita.
PARTIJSKI APARATČICI
“Nismo hrabri zato što iz državne uprave i javnih službi nismo smjesta otpustili više desetaka tisuća zaposlenih”, kaže Milanović i izbjegava reći da su jedini i isključivi razlozi prekobrojnog javnog sektora – uhljebi i glasačka mašina. Sve Vlade RH, od 1990. do danas – misle samo o svom interesu i zanemaruju interese puka. Otpušteni paraziti iz javnog sektora bili bi korisniji da kupe otpalo lišće po parkovima, nego što beskorisno piju kavu po uredima.
– Neophodno za mogući opstanak države je – ne otpustiti „više desetaka tisuća zaposlenih” – nego barem 150.000 do 200.000. (Dugo sam radio na rukovodećim mjestima u upravi za razliku od skromne radne prakse cijele Vlade RH!).
Republika Hrvatska ne može izdržati (i nije potrebno!) više od 300.000 djelatnika u javnom sektoru.
– Aktualna Vlada, koja izbjegava stvaranje države reda i poštivanje zakona – mora promijeniti tu praksu. Google se guši stotinama tisuća pritužbi građana na korumpiranost hrvatskih sudova. Apsurdni zakoni koji su doneseni samo zbog zaštite političke elite (plaće u zatvoru, zastupnici – kriminalci, kraljevske privilegije i slično!) – moraju se po kratkom postupku promijeniti.
– Aktualna Vlada mora inicirati stvaranje Tužiteljstva. Ono što nazivamo DORH-om slijepo je i gluho na velike kriminalne afere, na nezakonitu privatizaciju i na zločinačka ratna profiterstva. DORH je zaštitarska tvrtka bogatih koja godišnje nepotrebno odnosi milijarde iz državnog proračuna.
– Treba hitno revidirati nemoguće harače i lihvarske namete na svaku pošteno zarađenu kunu.
– Gospodarske planove moraju stvarati stručna povjerenstva, a ne ekonomski amateri s jedinim radnim stažem u političkim strankama. Bahata i nesposobna Vlada RH zatvara oči na činjenicu da u EU-u dominira privatni sektor, 90% radnih mjesta kreira privatni sektor. Kod nas su samo dva privatna poduzeća u prvih 10 najvećih hrvatskih poduzeća. Najveći direktori su partijski aparatčici.
Gore navedeno, samo je neophodan početak, ali svaki put počinje prvim korakom. To nisu nikakvi radikalni rezovi – nego samo racionalni imperativi. Mala je vjerojatnost da će Vlada prihvatiti ove prijedloge – jer im je jedini cilj preživjeti cijeli mandat u svom lagodnom, paralelnom svijetu. Boje se da bi Kukuriku izgubio glasačku mašinu podobnih (ukoliko se probudi iz svoje letargije) – ali nema sumnje da bi ukupan rezultat bio pozitivan. Hrvatski puk je pasivan i inertan – ali nije glup!
Ovi imperativi posljednja su i jedina šansa! Ne samo za našu rastrošnu i – slobodno možemo reći, omraženu Vladu RH i omraženu kompletnu političku elitu – nego je to šansa i za sve nas.
Anno Domini MMXIV./ LXXI.
5 komentara
Uskoči u raspravuOpchine i sela i gradovi
++++++++++++++++++
U kojima vladaju gadovi
E moj zen
=================
Slobode ima koliko si je
UZMESH !!!!
=================
Svi smo mi robovi
BOZHJI !!!!!
+++++++++++++++++++
Bolje recheno
ROBOTI !!!
+++++++++++++++++++
Jedini slobodni teritorij je
Onaj u tvojoj glavi
+++++++++++++++++++
Sve ostalo je
ILUZIJA
+++++++++++++++++++
Kmetovi i vlastela, oduvjek su bili medjusobno omrazeni.
Pojave se katkad razni Matije Gupci, ali svi zavrse s nekakvom uzarenom krunom na glavi.
Marksizam je ulio laznu nadu kmetovima da je moguc drugaciji zivot a ustvari ih gurnuo u jos kmetskiji polozaj.
Nije nimalo lako ni jeftino postati/biti slobodan & neovisan covjek … jos od starog Rima.
Za golemu vecinu naroda i drzava u svijetu – “to” je danas utopija.