AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

MESIĆ SEBE HVALI, A PREDSJEDNICU KRITIZIRA

4. veljače, 2018.

Zamjera joj što svoj ured svako malo seli u neku županiju. U povodu toga piše: „Moram biti grub i reći kako ništa glupljega do sada nisam ni čuo ni vidio“. Zatim ističe kako su njezini politički potezi „jeftina estradizacija funkcije šefa države“, što „ponavlja mantru o povećanju broja radnih mjesta, o zaustavljanju iseljavanja, o pretvaranju Hrvatske u prosperitetnu zemlju“ zatim da „putuje bez plana i programa širom svijeta, govoreći uvijek ono što će se njezinom domaćinu svidjeti“, da je već počela na račun hrvatskih građana s predizbornom kampanjom, itd. i tome redom

Napisao: Mladen Pavković

Kad ne će drugi, Stjepan Mesić, bivši žalosni predsjednik Republike Hrvatske, hvali se – sam! Tako u četničkim Novostima, koje neki zovu i „Srbobran“, koje izlaze usred Zagreba, ovaj čudni velikan napisao je čitavu stranicu komentara s naslovom „Glupost izmještanja ili izmještanje gluposti“ (petak, 2. veljače 2018.) u kojem se na podli i smrdljiv način obračunava s aktualnom Predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović.

Premještanje ureda

Zamjera joj što svoj ured svako malo seli u neku županiju. U povodu toga piše: „Moram biti grub i reći kako ništa glupljega do sada nisam ni čuo ni vidio“. Zatim ističe kako su njezini politički potezi „jeftina estradizacija funkcije šefa države“, što „ponavlja mantru o povećanju broja radnih mjesta, o zaustavljanju iseljavanja, o pretvaranju Hrvatske u prosperitetnu zemlju“ zatim da „putuje bez plana i programa širom svijeta, govoreći uvijek ono što će se njezinom domaćinu svidjeti“, da je već počela na račun hrvatskih građana s predizbornom kampanjom, itd. i tome redom.

Činjenica je da se jadni Mesić može ili ne mora složiti s potezima Grabar – Kitarović, ali je pomalo neshvatljivo da to piše on, čiji je gotovo cijeli politički put prepun spornih, a navodno i izdajničkih i kriminalnih radnji.( Gdje su pare s puta po Australiji?).

Kritizirajući aktualnu predsjednicu, i to u zagrebačkom „Srbobranu“, ovaj čovjek samo pokazuje kako ništa glupljeg do sada nismo čuli ni vidjeli. Očito mu ide pjena na usta od jala i zlobe. Nu, on je takav. Gluposti i laži, bez sankcija, pričao je i o dr. Franji Tuđmanu koji ga je i doveo u politiku, a kojem je prvom prigodom „zabio nož u leđa“!

Međutim, kad piše o sebi, za čudo, ne nalazi ni jednu grešku ili manu. Prava je divota kakvog smo „političkog šmokljana“ imali na čelu države.

„Punih deset godina, dakle cijelo jedno desetljeće bio sam – voljom većine birača – predsjednik Republike Hrvatske. Posjetio sam niz stranih zemalja, značajnih zemalja, a u Zagrebu bio sam domaćinom nemalom broju stranih državnika koji su posjećivali Hrvatsku. U to vrijeme Hrvatska je izborila status zemlje kojoj su otvorena vrata evroatlantskih integracija, učinila je vidne i opipljive korake prema stvarnoj demokratizaciji i profilirala se kao zemlja, doduše mala, koja ima svoje mišljenje i koja ga se ne boji zastupati, čak i onda ako se to nekima od velikih ne sviđa (odbijanje sudjelovanja u invaziji Iraka tek je jedan primjer). I posljednje, mada nikako ne i najmanje važno, čvrsto smo stajali na antifašističkim temeljima bez kojih (ni) današnje Hrvatske ne bi bilo. Zašto to navodim? Da podsjetim one koji bi mojih deset godina najradije zaboravili“ – piše sam o sebi Mesić te poput Napoleona navodi da će o njegovim uspjesima „prosuditi povijest, a ne razni „etički suci“, još manje zapjenjeni desničari.

Povijest rekla svoje

Kao prvo, povijest je već rekla što o njemu misli. Istina, bio je deset godina na vlasti a nije napravio ništa važno ni značajno, osim ako u to ne ubrojimo da je uspio upropasti dobar dio onoga što je radio i za što se zalagao dr. Franjo Tuđman. Na ovu važnu političku funkciju birali su ga manje-više (čast izuzecima) isti ili slični kakav je i on, pa se time baš i ne može hvaliti. Kad je, kao predsjednik države, dolazio u posjet nekoj županiji obično ga je dočekalo manje ljudi nego je imao u svojoj pratnji. Zaobilazili su ga mnogi, a najviše hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Jedino je bio omiljen među Jugoslavenima, zatim tzv. antifašistima i bivšim komunistima, jer je provodio politiku kakva se njima dopadala.

Nu, koliko je stvarno bio uspješan, najbolje se vidi danas kad su mu manje-više i mediji zatvorili vrata, osim „Srbobrana“ i sličnih. Što mu uostalom vrijede i pohvale „cijelog svijeta“ kad svaki istinski hrvatski branitelj „pljune“ na njega?

Hrvatska predsjednica sigurno ima i svojih pogrešaka u radu, ali Mesić je zadnji čovjek koji je može i treba kritizirati. Bolje bi mu bilo da se pokrije preko glave, tim prije što nam je dosta njegove „ja, pa ja“ politike! T