GLAVNE TEME PRIČA

JEDAN OD UTEMELJITELJA PRVIH POSTROJBI U SISKU

19. srpnja, 2025.

Želeći prekinuti dugotrajnu osamljenost zaslužnog domoljuba, pričuvnog časnika HV-a i vrijednog člana Katoličke Crkve, posjet Crncu najavio je početkom vikenda mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, zagovaratelj hrvatskog zajedništva

Napisao: Josip Frković

Kao i mnogo puta ranije, nemoćan da mijenja praksu odvojenosti umirovljenih zaslužnika od dužnosnika aktualne vlasti, u svom je domu, nervozan, u prigradskom Crncu ostao 85-godišnji Ante Živković zato što nije mogao na komemoraciju svom prijatelju iz 90-ih i ranijih godina Đuri Brodarcu. Jedan od utemeljitelja državotvorne političke stranke HDZ-a u Odri Sisačkoj, osnivača prve hrvatske dragovoljačke postrojbe 57. samostalne bojne ZNG/HV-a čiji su pripadnici 10. lipnja 1991. zauzeli obrambene položaje na crti Komareva, da bi se 1991. ustrojila 120. brigada “Ban Toma Bakač Erdoedy”, a 1993. ustrojila prva bojna 57. brigada “Marijan Celjak” sa Stjepanom Grgcem na čelu, ponijevši ime istaknutog i prerano poginulog prvaka u Topoljaku kod Šašne Grede 16. rujna 1991. Obje brigade Siska sudjelovale su u oslobađanju pojedinih dijelova Hrvatske, a napose u trijumfalnoj osloboditeljskoj “Oluji”.

Stizao na vrijeme

Želeći prekinuti dugotrajnu osamljenost zaslužnog domoljuba, pričuvnog časnika HV-a i vrijednog člana Katoličke Crkve, posjet Crncu najavio je početkom vikenda mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, zagovaratelj hrvatskog zajedništva.

Ante Živković rođen je 11. lipnja 1940. u Badnju kod Drniša, gdje nakon očeve pogibije 29. studenoga 1944. ostaje na brizi udovice majke sedmero Živkovića. Njoj su i njenim siročićima partizani svakodnevno prijetili paljenjem skromnog obiteljskog doma. Usprkos tome, Ante Živković bio je pokretač gradnje spomen-kapele badanjske za 25 ubijenih Hrvata njihova zavičaja. Stjecajem okolnosti, Bogu je nastavio zahvaljivati u Sisku pri gradnji župne crkve sv. Kvirina i Pohoda Blažene Djevice Marije u capraškom radničkom naselju formiranom nakon uspostave prve hrvatske države u 19. stoljeću NDH. I do su se ostala braća razišla na sve strane svijeta, Ante Živković se svibnja 1952. obreo u njemu nepoznatom industrijskom gradu Sisku. Izašavši iz putničkog vlaka, smjestio se kod mnogobrojne obitelji očeva prijatelja Dane Martinovića. Nakon završene osnovne i srednje stručne škole, prvih šest mjeseci odradio je u sisačkom “Graditelju”, potom godinu i pol u “Industrogradnji”, a preostale 44 godine u “Viaduktu” na gradilištima diljem Hrvatske. Bez obzira na udaljenost radnog mjesta, na punktove radilišta uvijek je stizao na vrijeme, bez kašnjenja.

Ostatak Antine životne priče čvrsto je vezan za Sisak, Posavinu, Pokuplje, Banovinu i Moslavinu i Crnac, uz životnu suputnicu Veru Periček iz partizanske obitelji, uz poznatog hrvatskog domoljuba i vojskovođu generala Janka Bobetka koji 1971. nije mogao otrpjeti unitarističke i rigidne komunističke pritiske, pa je uz Hrvatsko proljeće, Savku i Miku doživio profesionalnu i političku suspenziju. Čovjekoljubiv i plemenit, spreman svakome pomoći, Ante Živković je tako dočekao i 90-te godine, kada je sudjelovao na ilegalnoj osnivačkoj skupštini sisačkog HDZ-a u gostionici Josipa Brajkovića. Na tom je skupu iz kruga domoljuba za predsjednika je predlagan teško bolesni Ivan Radičević iz Crnca.

Najteža vijest

Već 1991. Živković doprema u Sisak i Komarevo stotinjak kreveta za potrebe branitelja hrvatske slobode, a potom slijede domaće i inozemne nabavke oružja i vojne opreme za potrebe vojske i policije. Kad je 1. prosinca 1991. boravio u zagrebačkom vrapčansko strelištu, gdje su probavali ispravnost nabavljenih mitraljeza, stigla je ocu najteža vijest. U jednom potkrovlju komarevske vikendice od udara granate smrtno je stradao sin jedinac Robert (rođen 1966.), pa su njegovu smrt ustajno oplakivali majka Vera, kći Živkovićevih Sonja, otac Ante i potomci Robijeve kćeri Ane, te Antine kćeri Tonke. Uz stalnu prisutnost u župama Siska, Antina cijela obitelj dala se u poratno prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći za postradale od pandemije i žrtve užasnog prosinačkog potresa 2020. T