U srpnju 2020. bilježimo nastavak jedne nimalo vjerodostojne priče i tradicije starih partizanskih velikosrba. U Grabovcu je bilo najviše tridesetak samozvanih antifašista sa sedam vijenaca, od kojih su Nikola Nožinić, 92-godišnji Ilija Slijepčević iz Klasnića, čelnik svih hrvatsko-inih (pa i hrvatsko-srpskoga) društava Andrija Karafilipović, bivši pripadnik Sedme banijske i KOS-a Miloš Branković iz Bijelijeh Voda/Dragotine s velikom drvenom petokrakom njemu posebna značenja
Napisao: Stipe Lelas
Prije tri desetljeća Banskim su Grabovcem dominirale jugoslavenske i srpske nacionalne zastave s petokrakom zvijezdom, tek poneka hrvatska sa, znate se, obveznim socijalističkim obilježjem. Tadašnji partijski gubernator Banovine Borislav Mikelić, prijatelj moćnoga admirala Branka Mamule iz Slavskoga Polja. Neplivača i Titova pouzdanika i ministra obrane, koji će se bez moćne jadranske flote naskoro nasukati i ostaviti opatijsku vilu i završiti na Crnogorskom primorju, valjda je o masovnosti komemoracije i desecima prepunih busova različitih oznaka 1990. tako odlučio s svojom petrinjskom vrhuškom Adama Kalambure, Dušana Prečanice i još nekih važnih faca. Zapamćeni Hrvat velikosrpske idejnopartijske orijentacije, navodni pjesnik, zborio je tada prije bijega u Beograd o bratstvu i jedinstvu svih srpskih naroda i narodnosti. Kasnije, pak, u mirnodoblju redovito je dolazio u Grabovac Milorad Pupovac, propali šerif sao Pakraca Veljko Džakula, švercer alkohola u Libiji Jovan Vejnović, a onda 2010. uz vijenac predsjednika države i Ivo Josipović, čiji su skupocjeni cvjetni aranžman nosili “Tuđmanovi baletani”, birani pripadnici počasno-zaštitne bojne HV-a. Pokazalo se tko zna koji puta da Srbi ne podnose ništa hrvatsko. I dok se intonirala svečana pjesma “Lijepe Naše”, mnogi su okorjeli velikosrbi i antifašistički glumci povratnici “sjeđeli pod škrljacima i šiljkapama” na kamenoj ogradi spomenika za (ničim potvrđenih, kao i glinskih crkvenih tisuću – op.a.) 1285 nedužnih seljaka, žrtava zloćudnoga ustaškoga režima NDH.
Jelik čuva tajne masovnih smaknuća Hrvata
Spominjao se i tada spontani ustanak Srba protiv hrvatske države, a od 42 četnika Vasilja Gećeše i Nikole Demonje, Titovih kasnijih partizanskih heroja, ginuli su nesrbi. Prvenstveno Hrvati. U nedalekoj šumi Jeliku stratište je tisuća hrvatskih domoljuba Siska koje su bez suda smaknuli srpski pripadnici Ozne/Udbe, Knoja i drugih formacija genocidnoga aparata KPJ i JBT-a. Arhivski dokumenti svjedoče da su šumski hajduci Čarugina tipa skloni ravnogorskim bradonjama u Zrinskoj gori ime gerilaca četnika tek potkraj 1941. na Čavića brdu zamijenili partizanskim. Bilo je tako minulih desetljeća za propale jugodržave, nastavilo se i u neovisnoj Hrvatskoj. Velikosrpski mit nastavljen je u Grabovcu, Srbu, Donjem Lapcu, Jadovnom i u drugim mjestima. Sada, u srpnju 2020. bilježimo nastavak jedne nimalo vjerodostojne priče i tradicije starih partizanskih velikosrba. U Grabovcu je bilo najviše tridesetak samozvanih antifašista sa sedam vijenaca, od kojih su Nikola Nožinić, 92-godišnji Ilija Slijepčević iz Klasnića, čelnik svih hrvatsko-inih (pa i hrvatsko-srpskoga) društava Andrija Karafilipović, bivši pripadnik Sedme banijske i KOS-a Miloš Branković iz Bijelijeh Voda/Dragotine s velikom drvenom petokrakom njemu posebna značenja.
Spomenik Juriju Gagarinu
Karafilipović je, spominjući nedavno postavljeno petrinjsko drvo prijateljstva s Rusima, najavio i skoro otkrivanje spomenika astronautu Juriju Gagarinu?! Možda zbog ljubitelja letjelica tajkuna Đure Gavrilovića… Nenad Radošević, voljom reformiranoga rigidnoga narodnjaka Darinka Dumbovića predsjednik Gradskoga vijeća Petrinje, zajedno s bivšom SDP-ovom zamjenicom gradonačelnika Svjetlanom Lazić, odao je počast i položio vijenac, viđeni su Antun Maruski iz Novske, Zrinka Ćorić i Fadil Zelenobriješki, izostao je borac Drugog svjetskoga i Domovinskoga rata Joso Fakčević, ali ne i proto Saša Umičević, paroh graditelj trećega sv. Spiridona, koji je održao parastos. T
