80 GODINA S NOGOMETOM

10:0 ZA GRADJANSKI PROTIV BSK-a u BEOGRADU

8. studenoga, 2014.

Piše: Zvonimir Magdić

Jugovina je, od prvog dana, krenula s – jugom. Osamnaeste. Najprije je Stipica Radić stavio prigovor ujedinjenu Hrvatske sa Srbijom: „Ne srljajte ko’ guske u maglu“!. Pet dana, poslije famoznog – prvog dvanaestog-srbijanske  strojo-puške, pale, bez milosti, sa krovova Jelačić-placa, po hrvatskim domobranima i Hrvatima. Mrtvih i ranjenih. Među domobranima je i Emil Perška, igrač Gradjanskog. Peti prosinac. I danas se moli, na Jelcu, za te – prosinačke  žrtve. Kako je šport onaj, koji prvi pokazuje tko je tko, 1920, u travnju,11. i 12. ( kaj je bilo na tim relacijama dvadeset godina kasnije, zna se – Deseti travanj) Beograd, kao ‘centrala’ hoće bre da vidi Gradjanski. Prvi hrvatski gradjanski športski klub. Već tada, nadaleko, poznate Purgere. Pod Avalom čuje se o Vrdjuki, Vrbančiću, Šiferu, a Beograd posebice, hoće Peršku. Dobrog duha Zagreba, nadasve poznatog Laleca. I, konačno, evo te utakmice.Što više, dvije. Gradjanski igra dva puta. U dva dana.

NEPRISTANI BEOGRADSKI NOVINAR KASAPINOVIĆ

Što se događalo, ‘Zagrebačkim športskim novostima’ iz 1936, kad Purgeri slave 25-obljetnicu postojanja, beogradski novinar Kasapinović, piše svije dojmove. I sjećanja. Nepristrano.

– Najzad došao je taj željni i nestrpljivo dočekani dan. Beograd suprostavlja Gradjanskom- BSK. Beogradski sportski klub. Igralište Beogradskog sportskog kluba nije bilo ograđeno plotom nego žicom. Svet je – veli Kasapinovič – bio onda pošten,plaća ulaznice. Gledalaca kao rijetko kada.Razleže se aplauz. Izlaze gosti. Purgeri. U tradicionalnim plavim košuljama.Svojim ležernim držanjem ostavili su na gledaoce vrlo skroman utisak. Pogotovo, kad su pčeli nekako nemarno šutirati loptu na gol, pred početak igre.’ A, ovi će dobiti dobrih batina od naših’ – komentira se u publici. Ovi dobri ljudi nisu ni slutili da  je to, samo jedan dobar vic. Izlazak BSK-a u lijepim bijelom košuljama i crnim gaćicama, još je toplije pozdravljen. Elegantni i kicoški počešljani. Publika je oduševljena i puna optimizma. I, nade. Počinje. Domaći su u naletu. Navale se redaju. BSK igra brzo i temperamentno. Pucački raspoloženi i pucaju da se sve praši. Gosti su mirni. Hladnokrvno pariraju.Vrdjuka ubire prve aplauze. Onda se Šifer ističe, taktičkom igrom. Obrana gostiju se ne zbunjuje,  već smireno obavlja svoj posao. Publika se smije debelom Vragoviću, ali ubrzo ovaj, svojom dobrom igrom i točnim dodavanjem, stiče simpatije kod gledalaca.

‘Što je to – kruže glasine – ‘ Naši nikako da pogode cilj’.Obrana gostiju ih nemilosrdno koči. Bskovci počinju da se uzrujavaju. Ubrzo je skrenuo na sebe pažnju omaleni, mršavi centarfor gostiju, dosta aljkavog izgleda (oni ne znaju da je on poeta i boem, op.a.) Počeo je da okreće odbranu domaćih i pošto ih je sve dobro ‘izvrtio’ dao je na lijevo postavljenom igraču, koji je smjestio loptu gdje treba. 0:1 za goste.

Ko’ je taj mali, kako mu je ime?Pitaju se gledaoci. Čuje se. ‘ To je Perška’. Gosti sve bolje igraju.Čudno, kako oni slabo udaraju loptu, pa i njihovi bekovi. Lopta ide od noge na nogu. Lopta šeta između gostiju.I opet, neugodno iznenađenje.0:2!

I,publika se nervira. Bskova je navala opet u akciji.Vasiljević se probio i i juri sam prema praznom golu. Strahovit šut pokraj samog direka! Gol – viče gledalište. Ali se Vrdjuka, kao maćka bacio u kut, i skrenuo loptu u korner. Ali je pri tome udario glavom u direk i onesvijestio se. Kad je došao sebi bio je nagrađen žestokim pljeskom. Bio je to podvig kakav se rijetko viđa. Purgeri su onda u navali, i – 0:3!

Igra je izgubljena. Domaći se samo brane. Mnogi su iznenađeni dobrom igrom gostiju.Ali, vjeruju da će BSK – sutra – pokazati pravo lice. Komentari ne prestaju:’Vidjet će oni tko je BSK.’

NEZABORAVNA DRUGA UTKMICA

Ali, to sutra je  još tragičnije za Beogradski sportski klub. Rezultat – 0:10 – nije bio puki slučaj već jedna lekcija nogometa koju je Zagreb dao Beogradu. Bila je to nezaboravna igra Purgera. ‘Momčad Purgera  pružila je jedan rijetko viđeni zabavni koncert nogometne muzike. Jedan čas umjetničkog nogometa. Kakvog prestolnička publika još nije vidjela. Lopta je išla kao po koncu između nogu gostiju i golovi su se nizali kao po nekom unaprijed određenom programu. Rupec je pokazao što znači uzoran centerhalf, a Perška, što znači jedan pokretni, lukavi centar. Perška je usput pokazao i to da se protivniku ne treba praštati ni kad se vodi sa 9:0! I, on je dao deseti gol – iz jedanaesterca. Kako je u to vrijeme bio običaj da klub koji je u velikoj gol-prednosti,  tuče penal –kavaljerski – golmanu u ruke ili  pored gola, pa je ovaj Lalecov gest bio pozdravljen – zviždanjem. Ali, Perška se nije zbunio. On se okrenuo publici i šeretski, smešeći se, pokazao  svih deset prstiju. Ovo se još manje dopalo navijačima BSK-a koji su i onako bili zapanjeni rezultatom, pa nije čudo da je nekolicina kamenica poletjelo prema gostima, kad su  Purgeri posjedali u fijakere i krenuli u hotel, Purgeri su, unatoč ovoga, lepom i znalačkom igrom osvojili srca prestolničkih sportista, jer ta dva dana, dvadesete, bilo je prestolničko Kosovo! Za Purger su scortali Kinert 4, Perška 4 i Granec 2!’-pisale su Zagrebačke šortske novosti.