GORAN BABIĆ I DEŽURNI PJESNIK DOMA JNA U ZADRU

GORAN BABIĆ I DEŽURNI PJESNIK DOMA JNA U ZADRU

27. veljača, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

 

E koliko su dobri bili Tomislav Marijan Bilosnić i Goran Babić govori i to da mu je Tomislav pisao pjesme: Tomislav Marijan Bilosnić, Ubijači osa, Polja, 297 / 298., godina XXIX., novembar – decembar., 1983., Polja, časopis za književnost i teoriju, Izdavač: NIŠRO „Dnevnik“ OOUR Novi Sad

Napisao: Nikola Šimić Tonin

Đuro i Goran

U Jutarnjem listu od 22. veljače 2014. objavljeni je veliki intervju s Goranom Babićem, nekadašnjim okrutnim komunističkim književnim dželatom. Intervju je objavljen pod srcedrapateljnim naslovom „Zašto više nikada neću doći u Hrvatsku”. Razgovor s ovom zlom figurom iz vremena komunističke jednopartijske vlasti objavio je Dragan Markovina.

Ubojstvo: Godine 1974. javno je u jednom političkom pamfletu napao pakračkoga liječnika Ivana Šretera zbog toga što se usudio u otpusnome pismu jednome pacijentu napisati umjesto oficir časnik i umjesto penzioner umirovljenik. Za takav prekršaj po mišljenju Gorana Babića jedino je rješenje ubijanje dotičnoga. I ono što je najstrašnije, kada je počeo Domovinski rat, Ivana Šretera su pakrački Srbi zarobili i na monstruozan način mučili i ubili tako da mu se još uvijek ne zna grob.Je li on to znao, ili nije znao, manje je važno, jer novinara ne znanje ne opravdava, ali ovaj tekst koji na sofisticirani način veliča sugovornika, objavljen je na 20-tu obljetnicu Babićevog javnog pozivanja da se pakrački liječnik dr. Ivan Šreter kazni smrtnom kaznom zbog tobožnjeg hrvatskog nacionalizma u jeziku. Stoga, neka je sram, kako urednika Jutarnjeg lista, tako i njegovog vlasnika, a novinara kao plaćenika možemo samo žaliti.

Samo po sebi je politička provokacija što je Goran Babić dobio mogućnost preko novina iza kojih stoji vladajuća stranka u Hrvatskoj, obratiti se hrvatskoj javnosti i vrijeđati njezine časne ljude. On je, svjestan svojih zlodjela, jer je bio zločinitelj za pisaćim stolom, pobjegao iz Hrvatske čim je počeo Domovinski rat. Njemu je Jugoslava bila svetinja, a po njemu s protivnicima titoizma trebalo se razgovarati samo kroz puščane cijevi.

Navodim samo jedan detalj iz rada Gorana Babića, koji ilustrira na najbolji način njegovu zlobnu narav i poticanje aparata represije na književnike i javne djelatnike koje je smatrao oporbom jugoslavenskom jednopartijskom totalitarizmu. Godine 1974. javno je u jednom političkom pamfletu napao pakračkoga liječnika Ivana Šretera zbog toga što se usudio u otpusnome pismu jednome pacijentu napisati umjesto oficir časnik i umjesto penzioner umirovljenik. Za takav prekršaj po mišljenju Gorana Babića jedino je rješenje ubijanje dotičnoga.

I ono što je najstrašnije, kada je počeo Domovinski rat, Ivana Šretera su pakrački Srbi zarobili i na monstruozan način mučili i ubili tako da mu se još uvijek ne zna grob. Da je Goran Babić normalno ljudsko biće davno bi se ispričao obitelji pokojnoga Ivana Šretera. No, na žalost, on to nije. Otišao je onima koji ga razumiju i vole, kojima je služio i čije postupke podržava.“

(…)

Đ. Vidmarović: Prije 30 godina Goran Babić je tražio smrtnu kaznu za dr. Ivana Šretera, Portal hrvatskoga kulturnoga viječa, www.hkv.hr, 09. ožujka 2014.

Uspostavljena je nagrada dr. Ivan Šreter. Nagrada Dr. Ivan Šreter je nagrada koju dodjeljuje hrvatski jezikoslovni časopis Jezik, a pokrovitelj je natječaja Zaklada “Dr. Ivan Šreter”.

Dodjeljuje se za najbolju novu hrvatsku riječ. Cilj ove nagrade je promicanje hrvatskog jezika i stvaranja vlastitih riječi u hrv. jeziku, umjesto nekritičnog uvoženja i posuđivanja iz drugih jezika. Pokrovitelj nagrade je Zaklada Dr. Ivan Šreter. Dodjeljuju se tri nagrade, koje su novčane. Od 2008. godine dijelom je nagrade postao i kipić dr. Ivana Šretera koji je izradio akademski kipar Tonko Fabris.

Đuro i Marijan

Danas su Đuro Vidmarović i Tomislav Marijan Bilosnić ko prst i nokat, k’o palica i bubanj.Detalji

E dodajmo tome da su Goran Babić i Tomislav Marijan Bilosnić bili ko prst i nokat, nerazdvojni u svemu, supotpisnici Šuvarove Bijele knjige za koju je odigrao i igrao glavnu rolu upravo Goran Babić, a kojoj je glavno poslanje bilo: Originalan naziv dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”.

Naziv “Bijela knjiga” dobio je, prema Šuvarovim izjavama, po koricama koje su bile bijele boje.

Knjiga je dokument o represiji u tadašnjoj komunističkoj državi. Namjera je bila mobilizacija u borbu protiv idejnog protivnika.

Dokument je predstavljao partijsku hajku na odabrane intelektualce, umjetnike, književnike i druge neistomišljenike čiji se radovi ili istupi nisu uklapali u ideološke partijske okvire prema zamislima Šuvara i njegovih istomišljenika u Partiji i među intelektualcima.

Glavni sudionici “Savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva” u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, održanog u Zagrebu 23. svibnja 1984. godine bili su osim Stipe Šuvara, Pero Kvesić, Šime Vučetić, Veljko Bulajić, Vice Zaninović, Žarko Božić, Ervin Peratoner, Pero Pletikosa, Božidar Gagro, Vanja Sutlić (stariji), Tomislav Marijan Bilosnić, Ante Kesić, Stevo Ostojić, Mato Jerinić, Ivo Družijanić, Joža Horvat, Joško Čelan, Ivan Jakopović, Ivan Salečić, Vladimir Popović, Branko Puharić, Vatroslav Mimica, Branimir Bošnjak, Lordan Zafranović, Zlatan Gavrilović, Kosta Spaić, Milan Rakovac, Nedjeljko Dragić, Enes Kišević, Rade Peleš, Davor Kačar, Dragan Milivojević, Goran Babić, Veljko Knežević, Mira Ljubić Lorger, Marijan Radmilović i Josip Brkić.

Danas mnogima neupučenima, Tomislav Marijan Bilosnić baca prašinu u oči tobožnjim pričama o njegovom progonjenju, neobjavljivanju u onom sustavu, „kako se njegovo ime nije smjelo javno izgovarati“… a pune ga srpske novine do 1990. Ja sam samo u časopisu Polja našao i skenirao preko desetak „objava“. Upotpunjujem nastupe dežurnoga pjesnika Doma JNA u Zadru. S pravom knjigom o njemu, sustiči će ga bumeranzi prošlosti. A ne neke nazovi knjige izučivaća TMB, TomislavMarijanBilosnićologa: dr. sc. Igora Šipića „Vulkan na sudbini života”, Umjetnički portret Tomislava Marijana Bilosnića; Davora Šalata „U tigrovoj kući“; Fabijana Lovrića «Vitez zlatnog runa»; Mate Nedića “Vrtlar riječi”, podnaslovljenom “Promišljanja o književnim djelima Tomislava Marijana Bilosnića”… Uistinu bih volio znati kako se ova bolest zove!?

Marijan i Goran

E koliko su dobri bili Tomislav Marijan Bilosnić i Goran Babić govori i to da mu je Tomislav pisao pjesme: Tomislav Marijan Bilosnić, Ubijači osa, Polja, 297 / 298., godina XXIX., novembar – decembar., 1983., Polja, časopis za književnost i teoriju, Izdavač: NIŠRO „Dnevnik“ OOUR Novi Sad.

UBIJAČI OSA

Tomislav Marijan Bilosnić

Iški kralj, kozorozi, i Goran Babić

Razgovore vodimo kao gospođe, besmislene.

Pokazujemo nemir, i šutimo.

Prvo što pitamo: duhovi, mogu li u zvijezde ući,

ili su u zvijezde zavukle se životinjice.

Iški kralj, čovjek jedući zemlju,

jedući zrak, postao trbuh.

Treba li golom srcu dugo da umre.

Spor rješavamo skidanjem krune,

štita koji se ocrtava kao sjena čepresa.

Između dva zuja osa nekada su bili ljudi,

sad gušteri bruse repove.

Visoki kozorog, od kojeg nam se zavrti,

zakratko svuče rog.

U kući ljeta smišljamo nerad.

Povelje tražimo, stare knjige, i pisma,

i svaku drugu utjehu.

Današnji dan prati drugi, već sutrašnji,

kao što dvorjanci prate kralja

izmjenjujući se mučno.

U pamćenju mračno pojavi se dno.

Tad uspomene pišemo

u kojima pokojnici zbore,

i vraćaju se noću.

Pod krevetom krijemo pauka

i prigušeno s njim razgovaramo.

U vrtu uštap djecu uznemirio,

Osjećaju noć pretvorenu u glasove životinja.

Ujutro vidimo ribe, smokve, i puževe,

vidimo rogače, i masline kao sudbinu,

koja korača ispred očiju.

I kuja je krenula na put za Korinjak,

međ’ zubima plivaju joj srdele.

Skorpioni uhvatili se za kamenje,

trzaju se na dodir vode.

Na podnevnom suncu presavijaš novine,

ose padaju razorene, bez otpora.

Kad tako ih ubijaš dozivaš mrave.

Naokolo samo otpala krila, i zuj.

A mogli smo tresti bajame na raštrkanom suncu.

Sad sudac si koji sudi,

šuti i putuje, nestaje, ne govori,

živi i dovoljno i bolno s tijelom punim soli.

Da i ja ubijem leptiricu što zalijepila se

za prozorsko staklo,

što ulazi u kuću i udara o svjetlo?

Iž, kolovoz ’82.

Polja 471. T

 

14 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Nikola Šimić Tonin
    #1 Nikola Šimić Tonin 8 ožujak, 2017, 12:27

    Sud je i izmišljen da se ljudi zašite od takvih. Isti čovjek kojeg blati toliko mu je puta pomogao. Isto je se izvratio pogrdo prema uglednoj Makedonki, nazivajući je “oficiruša” a njen je sin ranjen kao dragovoljac u Domovinskome ratu. A kako on to može znati, on je se skrivao po zadarskim podrumima, i imao crtu obrane od Kalelarge do Pet bunara. Kako takav može znati, da su časnu Hrvatsku odoru nosili i Srbi, Bošnjaci, Albanci, Makedonci… on je svoju guzicu sklonio, i virio ko iz mišije rupe. M. S., opisuje koji je strah vladao među potpisnicima Bijele knjige, da ne kažem udbašima, da su u prolazu ispisane papirića dodavali jedan drugom, da se ne vidi, gdje da se nađu, i što da rade. Ni na jednu dokazanu mu istinu on ne odgovara. Ovo je pomoglo i meni da se napokon spozna tko je i kakav je Tomislav Marijan Bilosnić. Moja upornost pomogla je da se takav “alfa i omega” zadarske kulture makne, nakon dvadeset godina… i… kao predsjednik Ogranka DHK u Zadru, iz prostora koji je kontaminirao svojim likom i djelom. U kulturnome životu grada Zadra, u istinu: Lakše se diše. Ovo oko knjiga ne znam jesam li dobro shvatio, prepisao ili napisao. Svatko tko je došao sa strane ako svojim radom postigne nešto izvan njegovoga dohvata, taj njega, po njegovome izgoni iz Grada. Očito mu u Zadru fali pozicija političkog komesara, po ugledu na ženinoga oca. I tu je neupitno gledao sebe. Biti će ovo borba istine i laži, a ja sam lažova već raskrinkao. Bog je istina. A ja u Boga vjerujem.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Tomislav Marijan Bilosnić
    #2 Tomislav Marijan Bilosnić 7 ožujak, 2017, 20:42

    Doista, doista, maštovit “biograf”, (baš je bos naletio na sapun, valjda je cipele držao oko vrata), čak sam saznao da sam bio u Italiji, i što ne sve drugo. Doista kad napišeš toliko knjiga koliko sam ja napisao (biograf misli da se to može samo prepisivanje), kad uza sve radiš puni rad vijek to je privremeno, i je ako se usporedi s vječnošću.
    Meni dovoljno, a njemu zasigurno previše, sada će sve to “biograf” dokazati na sudu. Iskreno mu zahvaljujem na pomoći. A dotle – Zbogom!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Nikola Šimić Tonin
    #3 Nikola Šimić Tonin 7 ožujak, 2017, 20:03

    I još da ne zaboravim, u onom mi je ratu strjeljan od oca brat, dozapovjednik obrane Busovače, od strane partizana, tri ga mjeseca nisu smjeli sahraniti, u ovom ratu mučki ubijen otac, nakon mjesec ipol uspjeo sam doči do tijela da ga sahranimo. Ja sam u rovu proveo dvije godine… i… Moji se nisu mogli zaposliti u Yugi, otišli su tražiti kruha pod tuđim nebom. Stipendist sam Istraturista iz Umaga. Radio razne poslove u u ugostiteljstvu, od konobara do voditelja Ugostiteljskih objekata, jedno kraće vrijeme i kao nastavnik praktične nastave za konobare. Nastavljam školovanje i nadam se vrlo skoro cjelovitu diplomu faksa (kopiju pokloniti samozvanome profesoru). Otac moje žene nije bio kao Bilosničev politički komesar Sime Dubajića, pa da se za mene izmišljaju poslovi. I direktorska mjesta sa srednjom školom. Ugroženost i hapšenje, ma moš si mislit. Nema onog tko može slagati ko Bilosnić.A mala mirovina? – koliko radnog staža, jer taj nigdje nije ostajao dugo, ne zbog progona… već zbog “stručnosti”. A čovjek kog proziva, N. S. Srbin, ostao je u Zadru i dijelio sudbinu s narodom s kojim je živio i za koji je živio, zadranima i HDZ mu je pomogao otvoriti Privatnu školu, a nije pobjegao u Italiju kao Bilosnić, pa od tamo vraćen nakon tri mjeseca… a tko to igdje bez “pasoša” bježi? A za koga radim, radim za istinu, a Bogu dragome hvala otvaraju se arhive, bit će građe.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Nikola Šimić Tonin
    #4 Nikola Šimić Tonin 7 ožujak, 2017, 17:19

    Poštovani, nastati će uzrečica laže ko Bilosnić, nigdje se i nikada nisam predstavljao kao profesor, i takvoga zapisnika nema a o ovome gospodinu na kog se poziva porazgovarati ću u PP, a o svom lažnom predstavljanju ni riječi, o svojoj pismenosti samo uzgred da ga podučim imena gradova pišu se velikim slovom pa tako i ime Zadra, o pravnoj nepismenosti ni riječi, o prijemu sina Pabla ni slova. O vojnim plačama ništa. O Bijeloj Šuvarovoj knjizi ni riječi. Bogu hvala otvaraju se arhivi, bit će građe. Kad se bude radila antologija najljepših pjesama o Goranu Babiću vjerujem kako ova bude u užem izboru i da nema potrebe da ikog nagovara i lobira za nagradu, kao što je to bjesomučno činio za Šimićevu nagradu ali je nepokolebljiv bio Ž. M. Zadar se smije objavi u Zadarskom listu kako je za nagradu predložio sam sebe (Županijska nagrada za životno djelo). O “alfa i omega” zadarske kulture ništa. Kad napadneš potpisnika Bijele knjige onda si UDBAŠ. A o njegovim sudovanjima ima još vremena, o tužbi za progon sam mi je govorio. O knjizi o kojoj sam pisao i dalje stojim da je dobra, nakon novih spoznaja i dalje stojim da je dobra e je li od nekoga prepisana, sve je moguće, kao i prepjev moje poeme: Ustani kada kažeš Vukovar. Čovjeku kako kaže koji me hrani, vlasniku privatne škole tepao je da me otpusti, pa sam otišao sam, pa je tražio, molio, kumio da mi otpusti suprugu. A koliko je drag Aralici da i ne govorim. O tome kako zaustavlja ljude u Zadru, ništa i o tom kako je pitao što ga više ne zovu Makedonci, a kako da ga zovu, pozvao pjesnike iz Makedonije, uzeo za njih 5000 kn., pa ih poslao udruzi Makedonaca grada Zadra. Oprez kad Vas Marjan zove. O dvadeset i nešto godina na čelu Ogranka HKD ništa. Smijenio ga itekako da nisam uporno ukazivao na to bio bi ko drug Tito doživotni. O Pešordi što reči, pošalje objavljenu poemu za nagradu, i kad mu se ukaže na to rasplače se, umjesto da je odgovorio na moj tekst: Kralj licemjera… ima toga i biti će još toga…

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Tomislav Marijan Bilosnić
    #5 Tomislav Marijan Bilosnić 7 ožujak, 2017, 15:44

    Evo priloga za jubilarni komentar:
    Najprije odgovor tko laže, molim vlasnika portala da za početak objavi samo poslane faksimile, pa neka se prosudi.

    To što “biograf” kaže da lažem jer ga policija nije ni ispitivala, vjerujem da ima zapisnik Policijske postaje biograd od 6. srpnja 2015., čiju je bilješku podnio policajac Nikica Mitrović, a u kojoj naš “biograf” tvrdi, ni manje ni više, već da je “po zanimanju Profesor” (u zapisniku velikim slovom upisano).

    A sada redom:
    A
    1. Moj “biograf” mi neprestano prigovara druženje s Goranom Babićem iako o tome ne zna ništa, a ja njemu ni riječju neću spomenuti što ga hrani sin osobe koje je proganjala i osudila Ivana Aralicu i mene, kao i mnoge, mnoge druge.
    2. Pjesmu koju mi spočitava naslova “Ubijači osa” s podnaslovom “Iški kralj, kozorozi, i Goran Babić”, prije svega dobra je pjesma, i hvala mu na tome što me na nju upozorio. On očito zna čemu je i komu pjesma posvećena, uostalom o takvim mojim pjesmama je već pisao – glorificirajući me kao “pjesnika na karti svijeta”. Ispričavam mu se što nisam prihvatio glorificirajuću kritiku, koja je (sad vidim) valjda trebala biti ulaznica u DHK. Ni njega ni bilo koga drugog nisam onemogućavao u tom naumu, sad kad me on s takve “pozicije maknuo (iako nije član Društva), valjda će mu put biti otvoren. Slobodno mu.
    Ali, kao “biografu” držim da će uz spomenutu (po njemu inkriminiranu pjesmu)biti potrebno kazati još jedan detak koji spada u biografske bilješke. Pjesma je, kao što se iz podnaslova vidi, doista nastala na Ižu (a kao stručnjak i za čakavsku poeziiju, naš “biograf” koji ne razlikuje č od ć), valja da je upoznat i s ovom činjenicom: Nastala je u uvali Dimboka, gdje smo u to doba Slobodan Praljak, dakako hrvatski general i haški uznik, planirali izgradnju zajedničke kuće.
    3. Za moga “biografa”, prema onome što piše po portalima u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, posebice u Republici Srpskoj, ni jedan književnik osim mene nije živio, pa ni on sam.
    4. Po onome što piše na više stotina adresa od 13. svibnja 2013. do ovoga dana, ni jedan književnik nije pisao ni slova u doba komunističke vlasti, jasno osim mene.
    4. Isto tako, ni jedan (valjda) hrvatski književnik u bivšoj državi nije surađivao nigdje, ni u kakvim novinama i časopisima, van Hrvatske, pa ni on u Bosni koje je očito bila u to doba puna hrvatskih glasila. Ja jesam, posvuda, ali nisam smio ni u zadru do 1990. godine, što će on kao stručnjak za historiografiju provjeriti, kao i to zašto sam bio bez putovnice.
    5. Sve to što mi pripisuje, zamislite koliko bi bilo stravičnije još da sam bio član Partije. Zasigurno je bar jedno, danas ne bih bio s mirovinom od 2227 kuna.
    6. I zamislite, objavio sam 124 knjige, a ni u jednoj spomena Jugoslavije, komunizma, socijalizma, iako sam se i tada ponašao u granicama legitimnosti kao što i pristoji uljuđenju čovjeku.
    7. “Biografu” je svojstveno u svoje “istraživačke tekstove” unositi razna imena koja često nemaju veze s osobom koju “istražuje”, ili su čak u prijateljskoj vezi, pa tako spominje i g. M. Dujelu kojega navodno nisam primio u Umjetnički vod. Kako su u Samostalnom vodu umjetnika Zadar (puno ime) sudjelovali svi koji su izrazili takvu želju i potrebu, a tijekom agresorskog napada na Zadar, nisu napustili grad, ne znam o čemu je ovdje riječ. Koliko se sjećam gosp., Dujela je tada živio u Rimu, iako je, koliko mi je poznato, dolazio i u Zadar, pa i snimao scene razorenoga Zadra. Molio bih zato Dujelu da se očituje o ovom, jer…
    8. Kad mi je kolega, književnik Mile Pešorda, u društvu književnika Fabijana Lovrića, u Kninu za “biografa” kazao kako u njegovim objedama prepoznaje rukopis bivše udbe, ja sam Pešordu uvjeravao kako griješi i pretjeruje, da je to prošlo svršeno vrijeme; misleći pri tome na činjenicu kako je “biograf” pokušao na agresivan način osporiti Pešordi nagradu Antun Branko Šimić na godišnjoj kupštini Društva hrvatskih književnika HB u Mostaru.
    Danas vidim da sam pogriješio, “biograf” uporno radi svoj posao, a za koga on najbolje zna, posebice sad pred skoro otvaranje arhiva tajnih službi. A u tom kontekstu, već za nekoliko dana, imat će javnu priliku reći najveću gnjusobu izrečenu protiv mene, a ta ja da se na zadarskom sudu vodio proces protivu mene kao prokazatelja nekih ljudi. Jest(!), vodio se (višekratno) proces protiv mene kao osobe za “podrivanje bivšega sustava”, uz svjedočenje onih kojima “biograf” danas služi.

    Pametnome dosta!
    S punim krštenim imenom, i u crkvi i kod matičara Tomislav Marijan Bilosnić, za kojega “biograf” tvrdi da je krivotvoreno

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Nikola Šimić Tonin
    #6 Nikola Šimić Tonin 7 ožujak, 2017, 09:03

    Žalosno ali laže čim zine, i elementarno pravno neznanje. Obratio se jeste policiji, ali policija nije našla potrebu ni za informativni razgovor, već ga uputila na privatnu tužbu. Isto je učinilo i Državno odvjetništvo, volio bih vidjeti odluku DO, koje naravno ne može biti, niti išta iz ovoga ne ide pod djelovanje istoga, laž, laž i neznanje, i strah od istine. Sustižu bumeranzi prošlosti, i strah od istine sve je veći, prisnoga prijatelja kog je u pjesmama opjevavao, Gorana Babića. Ne znam gdje više slagati toliku građu. Biti će knjiga koja će obradovati mnoge koji su trpili taj teror i mrak TMB, zaustavljani u kulturnome djelovanju i prijemu u DHK, a gle čuda primi sina Pabla Bilosnića s jednom knjigom, čuli itko od Vas za vrloga književnika Pabla? Proči će i ta pošast kroz DHK, doči će vrijeme stida koje evo sustiže Tomislava kao i upiti što je se dešavalo s vojničkim plačama Umjetničkoga voda, zašto se nije nikako moglo naći mjesta istinskim umjetnicima, npr. jednome M Dujeli, koji je više učinio u tom vremenu nego Umjetnički vod svo vrijeme rata, a budimo iskreni služio je svojoj svrsi za skloniti guzicu od bojišnice velikoj većini njenih članova. O kakvoj moralnoj veličini se radi o TMB govori i činjenica nakon toliko lažnih predstavljanja morao se oglasiti i samo Zadarsko sveučilište (Sanja Knežević na godišnjici fakulteta) da TMB nema fakultetsku diplomu, bez uvrede ikoga TMB je sa Srednjom školom. I hvala Dragome Bogu više nije “alfa i omega” zadarske kulture kako se predstavljao. A o veličini književnika TMB teško je govoriti niti ga porediti i skim, nakon toliki sumnji na plagijat, jer to bi neupitno vrijeđalo one s kojim ga se poredi. Osvjedočenome lažovu ne vjeruje se ni kad istinu govori, a TMB (ne) vjeruje ni u predočene mu dokumente, teško se nosi s istinom, i zbog takvih ustinu treba Lustracija.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Ante M.
    #7 Ante M. 7 ožujak, 2017, 03:15

    Kad sam našao Bilosnića među onima koji su pisali Bijelu knjigu, nešto se u meni slomilo, pak sam posumnjao u sve ono što smo čuli na Dolcu Čuić i ja. Možda griješim. Ali, nekako previše fali Čuića, Kad sam ja dobio nagradu za poeziju u Firenci 1970 godine, on je dobio u Jugi nagraduu SEDAM SEKRETARA SKOJA. Ako Marijan misli da je bolji pisac od njega, od mene nije. Bolje je da neke stvari raspravimo na Docu ako se tamo sretnemo ili u gradu svetog Donata, gdje sam davne 1960. bio u fratrim. Moj roman Bog i drugovi, uskoro ide na svjetlo dana. Namjeravam ga predstaviti i u Yadru, pa se vidimo tamo. Neka slova ne vata ovaj jebeni taster.

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Tomislav Marijan Bilosnić
    #8 Tomislav Marijan Bilosnić 6 ožujak, 2017, 22:30

    Poštovani gospodine Stjepandić, vjerujući da i dalje vodite cijenjeni potral Tjedno, ovo šaljem vama: Ako moj “biograf” od 17. svibnja 2013. godine od kada se bavi samnom, do dana današnjeg (a da mu ja nikad nisam odgovorio, jer odgovoriti nemam nikakva razloga) nije uspio ništa više već ponavljati tri “ljudske žgadije” (da citiram biografa), zar ne mislite da to bar ne postaje bar dosadno, ako ne širenje mržnje, netrpeljivosti, laži, i svega što time slijedi. No, o čemu je ovdje riječ pričekat ćemo legitimni pravorijek i odluke, a za što vas i druge ne bih nepotrebno uvlačio i miješao. Zato, za sada samo ovih nekoliko faksimila službenih dokumenata: Prijava Državnom odvjetništvu, Prijava Policiji, Tužba, Odluka Državnog odvjetništva o kaznenom djelu protiv časti ugleda i klevet. Zasad toliko ukoliko je “u dokumentima istina”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. FRANO
    #9 FRANO 6 ožujak, 2017, 18:43

    TKO JE NIKOLA ŠIMIĆ-TONINO I GORAN BABAIĆ!!?????
    NIKOLA ŠIMIĆ, KRIZMAN POD IMENOM ,TOMISLAV,IDENTIČNO ,KRALJU TOMISLAVU,DINATSIJE KARAĐORĐEVIĆA, KOJI JE ZAVRŠIO SVOJU KRALJEVSKU ,ŽIVOTNU ODISEJU ,PROSTO DA SE KAŽE ,NA SMETIŠTU LJUDSKE I DIHOVNE POVIJESTI.
    LIJEPO JE PROČITATI OVU BIOGRAFIJU OD POŠTOVANOG NIKOLAJA ŠIMIĆA, DINARSKO ,KATOLIČKO-HAJDUČKOG ISPRTKA NEKOG HAJDUKA ,ALTAJSKO-MONGOLSKE RATNIČKE PASMINE, O TOMISLAVU BILO-USNIĆU,ILI BOLJE GA NAZAVTI,CRNO-ŽVALIĆU,ČOVJEKU KOJI JE ISTIH KORIJENA KAO I NAŠ OSVJEŠĆENI, STEPINČEVSKI DINARSKO-TRRIBALNO-ANTROPOIDINI BALIJA ,NIKOLAJ ŠIŠMINOVIĆ,NOVA SNAGA ,DUHOVNA ,KOJU MOŽE IMATI DINARSKO-ALTAJSKO-TRIBALNO-ANTROPIDNI POPTOMAK POKRŠTENOG BALIJE ,OSVJEŠĆENI HIBRIDNI HRVAT ,STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA,SA DINARSKIH OSOAJ I PRISOJA , NOVE HRVATSKE ,KOJU MU JE U AMANET OSTAVIO KRIVOUSTI,SAMOUKI ,KATOLIČKI PROZELIT TUĐMAN. JA MU POVLAŠĆUJEM I CIJENIM ,ŠTO SE UPUSTIO U TU ŽIVOTNU PRIČU BILOUSNIĆA,ODNOSNO,CRNO-ŽVALIĆA ,KOJI JE ,KAO I ON, POTOMAK DINARSKIH HAJKDUKA ,POKRŠTENIH ALTAJSKIH ČOBANA, STEPINČEVSKIH BALIJA,DA GA SADA PRIKAŽE U PRAVOM NJEGOVOM NASLIJEDNOM BINJIŠU HAJDUKA ,POTOMKA KRVOLOČNIH KRŠĆANSKIH DINARSKLIH HORDI ,KOJE SU U SLUŽBI VENECIJE I ZLOČINAČKOG VATIKANA HARAČILE 7 STOLJEĆA NA DINRASKIM OSOJIMA I PRISOJIMA,PLJAČKLJUĆI I UBIJAJUĆI SVE SLAVENSKE NARODE KOJI NISU ZATUCANI I ODANI RIMOKALTOLICI , A SLUŽE OSMASKIM FEUDALNIM VLASTIMA, PIŠE BOSANKI KNJIŽEVNIK I NIOVINAR ,IVAN LOVRENOVIĆ,U SVOJOJ KNJIZI ,=BOSANSKI HRVATI=. PA BIOGRAFIJA ,KAKO JU NAZIVA NAŠ ŠIŠMINOVIĆI LI PRAVO ŠIMIĆ, JE SAMO OPIS ONE PRAVE DUHOVNE STRANE,ODNOSNO, ONE SVIJESTI ALTAJSKOG POTOMKA NEKOG HAJDUKA, SA DINARSKIH OSOJA I PRISOJA ,ČIJA SE SVIJET GNIJEZDI, REKEO BI HEGEL,NJEGOVA I NJEGOVIH PREDAKA ,NA STUPNJU OPAŽANJA ,A RAZUM UVJIEK SPREMAN NOGAMA GAZITI KORIJEN LJUDSKE HUMANOSTI ,PA NIJE NIKAKVA NOVINA PISATI O NEKOM PONAŠANJU POTOMAKA IZ TIH DUHOVNIH I CIVILIZACIJSKH KORIJENA ,DA SE PRILAGOĐAVAJU VREMENU I PRIRODNIM OKOLNOSTIMA SVOGA GEOGRAFSKOG PODNEBLJA ,O ČEMU SU I HEGEL I MARX OPŠIRNO NAUKOVALI , KOJE ODREĐUJE UVJETE RAZVOJA PROIZVODNIH SNAGA ,A ONE ODREĐUJU DRUŠTVENE ODNOSE ,U OVOM SLUĆAJU PLEMENSKO-RATNIČKE UZUSE ,KOJI SU SE PREDICIRALI , U TIM DINARSKIM OSOJIMA I PRISOJIMA CIJELIH 7 STOLJEĆA ,ČIJI STANOVNICI SU ,PO SVOM KATRAKTERU,KAO DOSELJENIČKE RATNIČKE HORDE ,JOŠ U STAROM RIMU ,POSTALI ČUVARI GRANICA ,BEZ DA IM CARSKI RIM ODREĐUJE I OSIGURAVA UVJETE ŽIVLJENA ,IMAJUĆI NA UMU KATRKTER TIH ALTAJSKIH DOSELJENIKA ,DA SVOJU EGZISTENCIJU OSIGURAVAJU RATNIČKIM POHODIMA U SUSJEDNA PODRUČJA ,TE PLJAČKOM OSIGURAVAJU SVOJU EGZISTENCIJU. TAKO SU NAŠI DINARSKO-ALTAJSKI DOSELJENICI , BILI I OSTALI RATNIČKA HORDA ,ESAKDRONA SMRTI ,POSLIJE PROPASTI RIMSKE CAREVINE ,ISKLČJUČIVO U SLUŽBI ZLOČINAČKOG KRŠĆANSTVA ,VATIKANA ,ODNOSNO, NJEGOVE ISPOSTAVE VENECIJE ,A POSLIJE BEČA. O NJIMA I NJIHOVIM SLUŽBUJUĆIM DJELOVANJIMA KRALJEVSKIM I CARSKIM ,KRŠĆANSKIM DINSTIJAMA, IMA I NAJRUŽNIJIH NAPISA.TAKAV JEDAN SE NALAZI I CRKVI GRADA JENE ,KOJI GLASI:DA NAS BOG SAČUVA ,KUGE ,GLADA RATA I HRVTA. I VELIKA JE POVIJESNA GREŠKA KOJU JE RIMSKA ZLOČINAČKA CRKVA ,RADI SVOJIH INTERESA , TA DINRASKA ALTAJSKA PLEMENA NAZIVALA HRVATIMA.A ONI NIKDA ,PA NI DANAS, NISU IMALI KORIJENE SALVENSKIH HRVATA . TAKO SU BILI I OSTALI ,SEDAM STOLJEĆA, U SLUŽBI CARSKIH I KRALJEBVSKIH DINASTIJA KATOLIČKE EVROPE ,SVE DO STVARANJA III-ĆEG REICHA I NJEGOVE PROPASTI 1945 GODINE.
    POSLIJEDICE SE ZANJU ,ALI O NJIMA NAJVIŠE DANAS ZBORE I PIŠU POTOMCI TIH ZLOČINALČKIH, RATNIČKIH HORDI ,ESKADRONA SMRTI,STEPINČEVSKIH ,HOLOKAUSTSKIH KRVOLOKA ,POKRŠTENIH BALIJA, PA JE I OVAJ NAPIS ,ONAKO ZLOČINAČKO-KATOLIČKI, USMJEREN DA PREKO SVOGA OTUĐENOG ALTAJSKOG ISPRTKA, CRNO-ŽVALIĆA ,OPET ISKALE SVU SVOJU KATOLIČKO-STEPINČEVSKO-HOLOKAUSTKU MRŽNJU NA NAČIN ,PREMA AUTOHTONIM HRVATSKIM SLAVENSKIM,U OVOM SLUČAJU ,I ANTIFAŠISTIČKIM NARODIMA ,KAKO TO ZNAJU ČINITI POTOMCI RATNIČKIH HORDI SA ALTAJSKIH OSOJA, A DANAS, KAO POKRŠTENI STEPINČEVSKE BAKLIJE, KATOLIČKI ,HIBRIDIZIRANI HRVATI.

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. Nikola Šimić Tonin
    #10 Nikola Šimić Tonin 6 ožujak, 2017, 15:44

    Pomoći će Bog i istina. A da te znaju, znaju, evo lijepo i Zadarski piše kako si ponovno sam sebe predložio za nagradu, tvojima u tvome kraju, gadi se od tebe. A dokumenti su da se dokumentira istina. A to što sam biograf, moram se braniti od ljudi iz mraka, da iznosim i dokumentiram istinu, ja ne zaustavljam ljude po ulici.

    Odgovorite na ovaj komentar
  11. Tomislav Marijan Bilosnić
    #11 Tomislav Marijan Bilosnić 6 ožujak, 2017, 14:07

    U mom kraju znaju tko sam, pa mi ni dokumenti ne trebaju. A mome “biografu” neka Bog pomogne, svjedoci ne mogu. I ja mu želim zdravlje i korizmeni blagoslov.

    Odgovorite na ovaj komentar
  12. Nikola Šimić Tonin
    #12 Nikola Šimić Tonin 6 ožujak, 2017, 11:44

    Tko bi se usudio prijatelju Gorana Babića zabraniti ulazak u Dom JNA, a sam kaže kako je eto jednom kad je gostovao Ljubivoje Hršumović nastupio u Domu JNA, za takve u mom kraju kažu: Laže čim zine. Suđenje je odgođeno samo jednom i s osobnim zadovoljstvom se pojavim ovaj put, sretan što sam pomogao da se nakon dvadeset i… godina smijeni s mjesta predsjednik DHK Og. Zadar, TMB, a na sudu ga raskrinkam do kraja skupio sam o njemu 10 kg. dokumenata, i imam svjedoka i svjedoka, biti će to i za knjigu dugo i interesantno sudovanje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  13. tmbilosnic@yahoo.com
    #13 [email protected] 5 ožujak, 2017, 20:31

    Ovo dragi Ante odgovaram tebi, a ne autoru “teksta”. Za njega mi je samo drago da je živ i zdrav. Njemu ću odgovoriti na sudu. Ponovljeno ročište je (da ne zaboravi, 16. 3. o. g., želeći mu orno zdravlje kako opet, po tko zna koji put, ne bi bio “bolestan”). Hvala ti na časti. No bolje je biti i Seronja, nego pjesnik Doma JNA, u kojega doslovno nisu mi dali ući ni u publiku. A, spominješ i Stipu, pa to je, prijatelju, dragi ugledni i poznati književnik, svakako bolji od nas, kojega se oslovljava s punim imenom i prezimenom – Stjepan Čuić. E, ja sam s njim bio i ostao prijatelj, i u vrijeme bijelih i u vrijeme crnih knjiga, a ne zato što Stipe ne zna tko sam. I ovo je moje zadnje, dok ne popijemo opet piće na Docu, dotle imam pametnijeg posla, pišem. Pozdrav i sa srećom,
    Tomislav Marijan Bilosnić

    Odgovorite na ovaj komentar
  14. Ante Matić
    #14 Ante Matić 1 ožujak, 2017, 05:37

    Nedavno smo isypred kafića Opatovina na zagrebačkoj pijaci Dolac, sjedili Bilosnić, Stipan i ja i on nam je trubio kako je on bio ugrožen i šikanirfan za vrijeme Juge.Stipan je biopovjerovao što laže Marijan, dok ja nisam nakon dva dana Bijelu knjigu i dao je Stipanu, jer se toj brošuri napada iStipana.Ma zamisli kako se vješto proguravaju u dobrice bivši udbaši i zlostavljači nas pjesnika čistih biografija.Seronja.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.