ŽRTVE CRNCA

ŽRTVE CRNCA

11. travnja, 2017.

 

Prema likovnom rješenju akademskoga kipara Mladena Mikulina, profesora Likovne akademije na Rijeci, te umijećem graviranja mramora poznatoga klesarskoga majstora Ivana Nestića iz novozagrebačke općine Dragonošca, spomen-ploča drugoratnoga i stradanja Siska od srbijanske četničke agresije i pobune hrvatskih Srba, stigla je zalaganjem predsjednika Županijske udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, dragovoljca Domovinskoga rata i člana udruge „Hrvatski domobran“, Ante Živkovića, kojem je sin jedinac Robert kao pripadnik 57. samostalne bojne ZNG/HV-a poginuo 1991. u Komarevu

Napisao: Josip Frković

Između gotovo pet stotina spomen-kamenja i mramornih ploča, s podsjećanjem na žrtve i mučeništvo Hrvata u ratnim stoljetnim vihorima Posavinom, Pokupljem, Pounjem, Banovinom, Moslavinom i Turopoljem, u Zidu sjećanja odnedavno se nalazi i ploča 240 žitelja Crnca, negdašnjega sela i ulice na rubu i okruženju bivše željezare i rafinerije „Shell“ u Sisku. Prema likovnom rješenju akademskoga kipara Mladena Mikulina, profesora Likovne akademije na Rijeci, te umijećem graviranja mramora poznatoga klesarskoga majstora Ivana Nestića iz novozagrebačke općine Dragonošca, spomen-ploča drugoratnoga i stradanja Siska od srbijanske četničke agresije i pobune hrvatskih Srba, stigla je zalaganjem predsjednika Županijske udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, dragovoljca Domovinskoga rata i člana udruge „Hrvatski domobran“, Ante Živkovića, kojem je sin jedinac Robert kao pripadnik 57. samostalne bojne ZNG/HV-a poginuo 1991. u Komarevu. Sa Živkovićem je za susreta sa župnikom župne crkve sv. Nikole i svetišta hrvatskih mučenika, vlč. Josipom Šimatovićem, na Udbini bio i Crnčanin Tomislav Muhar.

Rujanska stradanja na Krbavi i Banovini

Vidjevši ondje spomen-kamenje ratom opustošene Lasinje, Donjega Hrastovca, Gvozdanskoga, Petrinje, Gline, Donjih Jama i drugih sisačko-moslavačkih mučeničkih naselja u Sisačkoj biskupiji, bio sam naprosto osupnut da se nigdje ne može pronaći ime našega grada stradalnika i grada hrvatskih pobjeda koji je novovjeke barbare zaustavili u nakani da se domognu i naše metropole Zagreba.

Svjestan da je tome prvenstveno kriva boljševička SDP-ova trenutna vlast, s ufanjem u Boga vjerujem da će se važan element hrvatskog domoljubnoga identiteta uskoro osloboditi toga nevjerničkog i protunarodnoga nasilja, kazao je Ante Živković. Ideju za gradnju hrvatskoga nacionalnog svetišta na Udbini, ponad Krbavskoga polja, iznio je 2002. gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, temeljni kamen iz temelja krbavske povijesne katedrale blagoslovio je na Trsatu 2003. sveti otac Ivan Pavao II. Crkva hrvatskih mučenika građena je 2009. do 2010. prema projektu Marine Balin Fadejev. U kalendaru hrvatskih mučenika svake se godine, uz imena svetaca, objavljuju i imena osoba za koje postoje podaci o mučeničkoj smrti, ali mučenicima nisu proglašeni.

Ban Emerik Derenčin

Izbor mučenika obavlja se prema preporuci dobroga pape Ivana Pavla II. On, naime, naglašava da mjesne Crkve trebaju učiniti sve da se zaboravu ne prepustu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo. Tako je u kalendaru godišta 2015. objavljen niz slika i pisama osuđenih na smrt za krst časni i slobodu zlatnu, za dom i domovinu. Rujanska krbavska bitka 1493., u kojoj je s deset tisuća Hrvata život izgubio i ban Emerik Derenčin, čudnom je podudarnošću 1943. petsto godina kasnije u crno zavila i Banovinu i rodni grad Nikole Šubića Zrinskoga, Zrin. Više od dvjesta mirnih seljaka, trgovaca i obrtnika smrtno je stradalo po nalogu politkomesara Vlade Bakarića od šumskih razbojnika partizana četničke ideologije. Preživjeli su raseljeni u Slavoniju, uz oduzimanje prava vlasništva i trajnu sudsku zabranu povratka u Zrin. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code