GLAVNE TEME PRIČA

ZBOG IZJAVA U BREZOVICI GRADONAČELNICU SISKA TREBA POSLATI NA PROMATRANJE U POPOVAČU

22. lipnja, 2017.

Sve u stilu “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Kazala je, dobro upamtite, da se ljudi dijele samo na dvije vrste dvonožaca. Ili su antifašisti ili fašisti! Pomozi joj, dobri Bože! Red je da je NPB “Ivana Barbota” na promatranje primi dr. Marina Kovač, ravnateljica i reformistica Gazimira Čačića

Napisao: Viktor Huebner

Svečanost obilježavanja mitskoga Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj počela je u četvrtak prijepodne u šumi Brezovica kod Siska u znak sjećanja na osnivanje prve i nikad formirane naoružane antifašističke postrojbe u Hrvatskoj i okupiranoj Europi  u Drugom svjetskom ratu – Prvog sisačkog partizanskog odreda, 22. lipnja 1941. godine.

Svečanost, u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) RH, Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, počela je polaganjem cvijeća brojnih izaslanstava, među kojima su izaslanstvo SABA RH, Grada Siska i županije Sisačko-moslavačke, izaslanika predsjednice Republike, istarskog župana Valtera Flege, izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora Jasena Mesića, izaslanika predsjednika Vlade, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, te drugih. Svečanosti su bili nazočni brojni dužnosnici, te stranački predstavnici, između ostalih, i predsjednik SDP-a Davor Bernardić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, veleposlanik Ruske federacije Anvar Azimov. Predsjednik SABA RH Franjo Habulin čestitao je okupljenima Dan antifašističke borbe i kazao kako je osnivanje sisačkog partizanskog odreda događaj koji se voljom vlasti u današnjoj Republici Hrvatskoj slavi kao Dan antifašističke borbe, čime se odaje poštovanje koje borci sisačkog odreda  zaslužuju. No povijesna je istina da je on bio lokalnog karaktera i kako je tek bio nagovještaj onoga što će doći, a to je ustanak protiv okupacije i svih koji su okupatorima služili, čiji je početak navodno bio u Srbu, 27. srpnja 1941., ustvrdio je. Pri tome, najmanje je važno koliko je bilo Hrvata u sisačkom odredu a koliko je Srba sudjelovalo u akcijama u Srbu, kazao je Habulin.

Poratni antifašist Habulin podučava povijesti

Važno je, dodao je, da je to bio ustanak protiv okupatora i domaćih pomagača, što je Hrvatsku kao dio Jugoslavije stavilo na stranu pobjednika Drugog svjetskog rata. Habulin je napomenuo da je to dobro poznato, ali da ‘naši mladi o tome većinom nemaju pojma te da se laži o antifašizmu sustavno šire kroz obrazovanje i dobar dio medija’. Nije, doduše, mlađahni Habulin spomenuo da su najveći dio ljudskoga i boračkog sastava brigada, korpusa i armija NOPOJ-a činio hrvatski nacionalni sastav, ali ga to očito nitko nije podučio, kao ni to da su hrvatski antifašisti zapravo profiteri bivšega komunističkog i još uvijek dominantnoga komunizma. Dodao je kako je suvremena Europa utemeljena na antifašizmu, dok, kaže Habulin, u hrvatskoj javnosti dolazi do obnove fašizma odnosno ustaštva, iako je, kako je rekao, većina Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti koji su živjeli u Hrvatskoj, te sve ono što je bilo dobro i plemenito u Hrvatskoj, bilo aktivno na strani ustanka. Nemali broj onih koji su 10. travnja 1941. podržali stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, prihvatili su antifašizam iako ih nitko na to nije prisiljavao osim vlastite savjesti, kad su se suočili s progonima samo zato što su to što to jesu, dodao je. Napomenuo je da je i veliki broj svećenika podržao antifašizam jer su u najtežim trenucima hrvatske povijesti znali gdje je mjesto Crkve u Hrvatskoj, što se danas, kaže Habulin, ‘uporno prešućuje i govori kako su partizani pobili 634 katoličkih svećenika a da se ne spominje kako su ti svećenici i blisko surađivali s ustaškim vlastima u borbi protiv partizana’. Program je nastavljen obraćanjem okupljenima sisačke gradonačelnice Ikić Baniček, koja se ponovo temeljito proslavila svojom ograničenošću i psihijatrijskom bolešću. I sve u stilu “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Kazala je, dobro upamtite, da se ljudi dijele samo na dvije vrste dvonožaca. Ili su antifašisti ili fašisti! Pomozi joj, dobri Bože! Red je da je NPB “Ivana Barbota” na promatranje primi dr. Marina Kovač, ravnateljica i reformistica Gazimira Čačića.

Bandić nastavlja po svom

U emisiji Novi dan na N1 TV gostovao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Bandić se osvrnuo na prosvjede koji su najavljeni u četvrtak, a među kojima je i onaj da Trg maršala Tita zadrži to ime. Građanima je uputio poruku za Dan antifašističke borbe. “Poruka je da ako je to tema, a očito nekima jest, iako ja mislim da to nije tema. Ako jest, onda je toliko ispolitizirana, kontroverzna da jedini pravorijek mogu dati građani Zagreba. Govorim isto što i prije. Mislim da totalitarni sustavi dižu spomenike i daju imena ulica i trgova živim ljudima. To nigdje u demokratskom svijetu nije tako. Ako se to mijenja neka građani odluče o tome i daju ime”, kazao je. Sretan sam zbog današnjeg dana kao istinski hrvatski antifašist, socijaldemokrat, čovjek koji okuplja sve na čemu se temelji hrvatska država – hrvatske ljevice, nauka Stjepana Radića, ideja Ante Starčevića…

Uzori u majci i Bogu

Sve se može spojiti. Svatko u Hrvatskoj, bez obzira kako se zvao, tko dovodi u pitanje doprinos antifašizma nije prijatelj Hrvatske – ili ne razumije ili to radi namjerno. Onaj tko dovodi u pitanje “točku na i” –  hrvatske branitelje i prvog predsjednika doktora Franju Tuđmana, nije prijatelj Hrvatske. Ili to radi namjerno ili ne razumije.To su dvije ishodišne točke stvaranja Hrvatske. Da nije bilo ZAVNOH-a i antifašista ne bi bilo ustava 1974., a mi se 1990. ne bismo imali od koga razdružiti. Oko toga nema mucanja i mora se biti precizan do bola. Danas sam tužan, vidio sam sedam, osam vijenaca na grobu prvog predsjednika, a na grobnici narodnih heroja samo dva”, rekao je, a odgovorio je i na pitanje o tome je li tužan što danas u Brezovici neće biti nikoga iz državnog vrha.”To je Hrvatska, raspolužena, podijeljena. Da se digne prvi predsjednik i branitelji, opet bi legao u grob od tuge. Dolazi li netko ili ne dolazi, znam da ja 17 godina dolazim i da govorim isto. Oni kalkuliraju, ja nemam oko čega, a najmanje oko onoga što je suština stvaranja suverene i demokratske Hrvatske. Ja sam bio i ostao u svoj. Imam uzora u majci i dragom Bogu, drugog uzora nemam.

Dok je trajao mitski partizansko-antifašistički dernek dietantske glumačke družine komunista u njedrima Brezovice, kojem je nazočio i najveći hrvatski veleizdajnik, haški opsjenar Stipe Mesić, kod društvenoga doma Novoga Sela Palanječkoga, novim cvjetnim aranžmanom, upaljenim svijećama i molitvama za šest tisuća ubijenih hrvatskih vojnika i civila, koje je predvodio budaševski župnik bl. kardinala Alojzija Stepinca preč. Krešo Burić, kod prvoga “Križa istine” od 17. lipnja 2016., na rubu Brezovice, okupili su se članovi sisačkoga Ogranka “Hrvatskoga domobrana”. Priopćili su da se humana akcija obilježavanja stratišta i grobišta žrtava zločinačkoga komunističkoga režima nastavlja. Preostaju sisački Caprag, gradovi Petrinja i Glina, te općine Topusko i Vojnić, sjećanjima na zloglasne zarobljeničke logore razoružanih hrvatskih domobrana mučenih na brutalnim križnim putovima i njihovih najbližih. U Čemernici kod Topuskoga, primjerice, lokalni seljaci-četnici i partizanski koljači ubili su 1945. i do 15.000 hrvatskih ljudi. Na njihove tri masovne grobnice, međutim, u šumi Marekovači odložene su stotine tona komunalnoga otpada iz poznatih termi Topuskoga. T