Biskup Košić i te kako može i smije javno iznositi svoje mišljenje, tim prije što se njegov glas, ali i glas drugih ljudi u Crkvi u Hrvata i o političkim stvarima iznosi na svakoj (ali svakoj!) svetoj misi ili komemoraciji u kojima su nazočni
Napisao: Mladen Pavković
Nakon otvorenog pisma časnog i uvaženog sisačkog biskupa Vlade Košića koje je uputio hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću digla se prava bura, tako da neki spominju da će u svemu tome presuditi i Vatikan, odnosno sam papa Franjo! Čovjek je iznio svoje mišljenje s kojim se možemo i ne trebamo složiti. Ali, nije dobro da mu se zatvaraju usta. Kuda to vodi? Biskup se kao i dobar dio hrvatskog naroda ne slaže s radom premijera, jer smatra da je „svojim postupanjem doveo i čitavu Hrvatsku u velike teškoće“. Zatim navodi da je ovim koaliranjem s dojučerašnjim neprijateljem-da bi spasio svoju Vladu- pokazao potpunu neosjetljivost i za vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda“, itd. i tako redom.
Kao prvo, dobro je da je ovo mišljenje iznijeto javno, tako da se s njime može polemizirati – za i protiv. Prošlo je vrijeme (ili se to nama samo tako čini) jednoumlja kad smo svi morali misliti i raditi kao jedan.
Brkanje uloga
Katolička teologinja i mirovnjakinja Ana Marija Raffai u svezi ovog otvorenom pisma tvrdi da je „problem u brkanju uloga, posebno zato što se radi o javnom obraćanju“ Zatim ističe „da je to mišljenje jednog građanina, tu nema problema, to je tada samo jedan politički stav, no pismo je potpisao sisački biskup“. Dalje kaže i ovo: „Biskup je posvećenjem dobio zadatak čuvati nauk crkve, a u ovom pismu imate dojam da je potpisnik dobio mandat da predstavlja 86 posto katolika u Hrvatskoj. Nitko mu nije dao takav mandat. Osim toga u tih 86 posto imamo i pristaša HDZ-a, SDP-a, HSP-a…“ – navodi uz ostalo teologinja.
Ako je to tako, a nije, onda se i u ovom odgovoru stječe dojam da svećenici i biskupi ne smiju ništa drugo raditi nego se „moliti“. Malo sutra! Ili: ni predsjednik Vlade ni Sabora (a o saborskim zastupnicima da i ne govorimo) nisu dobili mandat da govore i misle kao svi građani Republike Hrvatske, pa ipak to čine.
Biskup Košić i te kako može i smije javno iznositi svoje mišljenje, tim prije što se njegov glas, ali i glas drugih ljudi u Crkvi u Hrvata i o političkim stvarima iznosi na svakoj (ali svakoj!) svetoj misi ili komemoraciji u kojima su nazočni.
A to da se nekima dopadaju ili ne dopadaju pojedini njihovi stavovi i mišljenja to je druga „priča“ i o tome ne treba „(pre)suditi“ čak i sveti otac.
Kuda bi, primjerice, došao papa Franjo kad bi se bavio sa svakim biskupom, ili bolje rečeno njihovim političkim i inim stavovima? T
