ZADARSKI KNJIŽEVNI LJETOPIS PROTIV UŠUPKAŠA I ONIH SA STAVOM SAMO NA WC-u-pismo Nikole Šimića Tonina iz Zadra

ZADARSKI KNJIŽEVNI LJETOPIS PROTIV UŠUPKAŠA I ONIH SA STAVOM SAMO NA WC-u-pismo Nikole Šimića Tonina iz Zadra

23. travnja, 2015.

 

Pokrenuti nešto na svoju ruku ni o kome ovisan, svojom glavom, u ovom ili bilo kojeme drugome gradu, u ovakvome vremenu… kontejnerske Hrvatske… ustaške i udbaške Lijepe Naše, ni lijevo, ni desno već u glavu drito.

Vremena za umjetnost nikada nisu bila… pogodna. Teško ikada budu na ruku umjetnicima, pokrenuti nešto a ne biti poslušnik nikome, slobodno napisati i reći ono što misliš, svojevrsna je osobna hrabrost, koju neupitno imam, i koja će biti vodilja ovome književnome časopisu za kulturu i znanost: Zadarskome književnome ljetopisu, prijeko potreban ovoj sredini gdje se nakotilo okota od tmine unutar „kulturne“ branše, udbaških štakora, razno-raznih ušupnika, ljudskih žgadija, poslušnika, sljedbenika lika i djela raznih bolesnika, i največeg među njima, Hemingway iz Zemunika Donjeg, koji se prozvao „alfom i omegom“ zadarske kulture. Ti i takvi Alanfordovski likovi biti će meta oštrice naših pera, za učiniti članak, osvrt, za učiniti komediju.

Bojati se nečemo stati protiv kulturnih zloporaba, bahati zauzimanja prostora i dobara od već rečenih „kulturnjačkih“ spodoba koje se zaodjevaju plaštom umjetnosti, otvaraju sve i jedan kulturni kokošinjac, i vire iz sve i jednoga glasila, tragom one narodne poslovice: Hvalite me usta moja kada nitko drugi neće! Tako u Zadru zaživi uzrečica: Nema te ko Bilosnića u Zadarskome!

Ovaj časopis prostor je za novo, slobodnorečeno i napisano, prostor je za istinske vrijednosti, prostor je za oživiti i vratiti na mjesta koja su im uzurpirali gore spomenuti, istinske zadarske umjetnike, prostor je za one koje razni Lisci zaustavljaju da objavljuju i pišu, savjetuju ih da stanu u red ispred Smotre, da se „posmotre“, pa kada se i ako se on Presvijetli umilostivi, pa pusti koji članak, kao Bogmdan, još jedna alfa i omega zadarske kulture, napravivši od nekada uglednoga časopisa MH ogranak Zadar glasilo sveučilišnoga kružoka. Razbahatio se i raspojasao, ovladao ko da mu je očevina, nečim što mi svojim izdvajanjima iz plača plačamo. Kroz Smotru promovira svoj lik i (ne)djelo, i sustavom ja tebi – ti meni, ispod radara javnosti, objavljuje raznorazne pogodnike, kolaše vrzinoga kola u koje se uhvatio a kojem su kolovođe suđeni UDBAŠI. Ruka ruku mije – a u kolu dvije.

Iznad sveg i prije sveg ovaj časopis: Zadarski književni ljetopis biti će ruka potpore mladim znanstvenicima i književnicima, pronositi će i njegovati hrvatsku riječ i misao, voleči svoje, poštujući drugačije i drugo, otvoren za suradnju, za novo, istinsko, ne robujići napuhanim veličinama, spreman za diskusiju, raspravu, polemiku.

Ne trebaju nam oni kojima drugi glavu nosaju niti oni koji jedino u WC-u imaju svoj stav, jedino ga tu zauzmu i čekaju da se dogodi.

Svi drugi koji svoju glavu nose na svojim ramenima, i kažu i napišu što misle, sa stavom iza kog stoje, dobrodošli su za suradnike, kao i sve nove ideje koje vode boljitku, hrvatskoj misli i hrvatskoj riječi.

Ni lijevo, ni desno već u glavu drito.

Glavni i odgovorni urednik, Zadarskoga književnoga ljetopisa, Nikola Šimić Tonin T

6 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code