ZABA JE U VLASNIŠTVU DOMAĆIH LOPOVA

ZABA JE U VLASNIŠTVU DOMAĆIH LOPOVA

19. svibnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Kačinari-2 Small

Pašk Kačinari otkriva kako je Franjo Luković privatizirao ZABU

 

S poznatim zlatarom razgovarao i snimio ga Dražen Stjepandić

 

Poznatog zagrebačkog zlatara Kačinarija svi zovu Paško, iako mi je pravo ime Pašk. U Zagreb se doselio u svibnju 1959. s devet godina. Prije toga u Zagreb su došli Paškov otac i stric.

Pašk Kačinari rođen je u Veleži blizu Prizrena, a Kačinariji potječu iz mjesta Kachinari u Albaniji. U Zagrebu sada ima oko stotinjak Kačinarijevih, ostali Paškovi prezimenjaci žive u Albaniji, Italiji, na Kosovu, u SAD-u, Australiji, Sloveniji i u drugim gradovima Hrvatske.

Naš sugovornik državljanin je Hrvatske, Srbije i Kosova. Uz zlatarski zanat pohađao je i Ekonomsko-komercijalnu školu u Zagrebu. Zlatarski obrt ima od 1973. u Ilici 45, gdje su svoju zlatarnicu od 1904. do 1927. imala braća Bauer, od 1927. do 1948. tu je radionicu vodio poznati pisac Janko Matko, prijatelj kardinala Alojzija Stepinca, koji je morao napustiti taj lokal, pretvoren u opskrbni centar tadašnje milicije. Pašk Kačinari taj je prostor ponovno pretvorio u zlatarnicu daleke 1973.

Usporedo s izradom i prodajom nakita i predmeta od plemenitih kovina Kačinari 20-ak godina istražuje poslovanje Zagrebačke banke, s kojom se godinama tuži zbog nepriznatih dionica. Dobije li spor od 100 milijuna eura, postat će značajan dioničar te najveće hrvatske banke.

Razgovor za portal Tjedno vodili smo u Trezoru, kafiću u Jurišićevoj u koji zalaze bankarski službenici iz nekoliko okolnih banka.

TJEDNO.HR: Kako je nastao vaš nesporazum sa Zagrebačkom bankom?

– U Zagrebačkoj banci štedio sam još od vremena kad se zvala Gradska štedionica, koja je 1960. bila preimenovana u Komunalnu banku. Bio sam deponent u Zagrebačkoj banci, na tri računa sam 1990. deponirao sredstva. Na dva računa po 25.000 njemačkih maraka i na trećem 50.000 maraka pretvorenih u dinare Ante Markovića. Imao sam i kredit u Zagrebačkoj banci od 500.000 marka, isplaćen u dinarima, i u cijelosti sam ga otplatio. Za godinu, šest mjeseci i 17 dana kredit sam vratio s 243% kamata. Na kredit sam platio porez i porez na kamate. O tome što sam im sve platio postoji dokumentacija i ispis. Istodobno Zagrebačka banka meni nije dala ispis o mojim depozitnim računima, suprotno svim pravilima i zakonima. Imali smo ugovor da mi za moje deponirane marke isplate dionice. Ponudili su mi 233 dionice, ali to nije adektvatan broj s obzirom na depozit. Ponuđeno sam preuzeo, ali tražim da mi se dionicama nadoknadi šeta u onolikom iznosu koliko je nastalo novca do 31. prosinca 1993. Novac koji je deponiran na tri računa je ukamaćivan i oni mi nikad nisu dali obračun kako su i koliko tim novcem zarađivali. Sudski vještaci izračunali su da mi za moj deponirani novac trebaju dati više od sto milijuna nekadašnjih njemačkih maraka. Kad su to sudski vještaci izračunali, moj je slučaj na sudu stopiran i do danas nije denesena nikakva presuda.

 

DOKUMENTACIJA OD SEDAM KILOGRAMA

TJEDNO.HR: Koliko dugo istražujete poslovanje Zagrebačke banke?

– Otkad su me prevarili za dionice, istražujem Zagrebačku banku i otkrio sam nekoliko velikih pljački. Ljudi koji su opljačkali Hrvatsku vladaju Zagrebačkom bankom, koja je isisala imovinu oko 1300 poduzeća. Zagrebačka banka opljačkana je u privatizaciji i pretvorbi, što javnost u Hrvatskoj još ne zna. Sva dokumentacija koju sam prikupio o pljačkanju Zagrebačke banke nalazi se na sudu u spisu P-40-90/02. I ta dokumentacija, teška oko sedam kilograma, skriva se i od protustranke, odnosno od njihovih odvjetnika, da se ne dozna kako je banka opljačkana. To ni mnogi ljudi u Zagrebačkoj banci ne znaju, ali imam dokaze osigurane na više mjesta. Godinama sam prikupljao dokumente i Zagrebačku banku tužio 15. travnja 2002. i nakon 11 godina spor na Općinskom sudu u Zagrebu stoji na mjestu. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu poveo sam proces za nalazninu, jer sam Republici Hrvatskoj pronašao banku i deset posto tog iznosa pripada meni. Zagrebačku sam banku mjerodavnim institucijama prijavljivao i anonimno. Imam potvrde da su prijave urudžbirane u Narodnoj banci, Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu financija. Preko odvjetnika sam poslao dokumente i Stipi Mesiću dok je bio predsjednik Republike i on je intervenirao da se utvrdi o čemu se radi.

TJEDNO.HR: Što ste sve otkrili o Zagrebačkoj banci?

– Pljačkanje i razaranje Jugoslavije počeli su od Konzorcija jugoslavenskih banaka osnovanog 1975. Prvi predsjednik Nadzornog odbora bio je Stane Dolanc. Taj konzorcij bankara postoji i danas i 2005. su imali proslavu. Brat Zorana Milanovića dobio je kredit od banke tog konzorcija. Svake dvije godine se mijenja predsjednik konzorcija. Konzorcij jugoslavenskih banaka je osnovao LHB banku. Zagrebačka banka je član tog konzorcija, a AG banka u Beču, koju je također osnovao konzorcij, sad je u vlasništvu Zagrebačke banke. Od 1986. do 1996. Zagrebačka je banka svake godine na račun AG banke u Beču uplaćivala nekoliko milijuna maraka i tako zadržala 28% vlasništva nad tom bankom. Nakon raspada Jugoslavije dio imovine konzorcij je podijelio, a dio nije. Na međunarodnom tržištu posluju zajedno, jer, za razliku od političara, bankari su zadržali kontiutet. Važna članica konzorcija je Jugobanka osnovana Titovim dekretom 1956. Franjo Luković i Damir Perišin nekoć su radili u Jugogobanci, koja je imala sjedište za Hrvatsku u Vončininoj ulici, gdje je danas Partner banka. Kao službenici Jugobanke, gdje je Luković radio od 1974., zbog političkih prilika 1990. su otišli u New York u predstavništvo Jugobanke, ali nisu ih primili i vratili su se u Zagreb. Luković se po povratku u Hrvatsku iz New Yorka zaposlio u Coningu Radimira Čačića, dotad nije imao veze sa Zagrebačkom bankom, a potom je umjesto Jure Pribanića 27. ožujka 1991. postao generalnim direktorom Zagrebačke banke. Tada je počela pljačka te banke. Kapital je iznosio 863 milijuna Markovićevih dinara, što je bilo oko 120 milijuna njemačkih maraka, i to je prijavljeno Narodnoj banci Jugoslavije, ali to je kapital osnivača, financija, a ne ukupni kapital banke stvoren od 1914. kad je formirana Gradska štedionica pa do 1989. Također u prijavljenom kapitalu nije prijavljen kapital banaka u vlasništvu i suvlasništvu Zagrebačke banke, kao ni brojne nekretnine. Poslije je u dionice Zagrebačke banke pretvoren samo kapital prijavljen Narodnoj banci, tih 863 milijuna dinara od 1278 osnivača, a prava bilanca je oko 3 milijarde Markovićevih dinara. Nekadašnji samoupravni sporazum pretvoren je u Zakon o dioničarstvu. Izvan osnivačkog kapitala ostalo je 114 zgrada, namještaj u zgradama i sve to na dan osnutka Zagrebačke banke d.d. iznosi 952 milijuna Markovićevih konvertibilnih dinara, što je 137 milijuna maraka. I ta je imovina nestala u pretvorbi, pa kasnije u privatizaciji. To dokazujem godinama, ali u Hrvatskoj još nisu raščistili ni što je hrvatski jezik, pa pljačka nema pravu definiciju, kad sam razgovarao s državnim odvjetnicima, stalno su me ispravljali izrazima koje ni rođeni Hrvati ne razumiju. U zakonu piše: sve što nije uneseno u imovinu tijekom pretvorbe i privatizacije postaje hrvatsko vlasništvo. A DORH izvrdava zakon i kaže ne da nije uneseno, nego nije usklađeno, nije pretvoreno… I premda se sve zna, pojedinim izrazima oni naprave da se ne zna što je što. Od rata do sada iz Hrvatske je izneseno više od 100 milijardi dolara, a Zagrebačka banka je jedno od čvorišta preko kojih je to obavljano. Krivotvorili su zemljišne knjige, a to je kažnjivo djelo fasificiranja vrijednosnih papira.

 

SAMO DVIJE STRANE BANKE

TJEDNO.HR: Vi godinama tvrdite da banke nisu u vlasništvu stranaca nego naših ljudi?

– Od stranih banaka u Hrvatskoj postoje samo dvije: ruska Serbank, po kapitalu treća u Europi s 270.000 zaposlenih i više 200.000 dioničara, i turska KENT banka.

TJEDNO.HR: Znači Reiffeisen, Erste, Hypo… sve su to zapravo hrvatske banke?

– Da, samo imaju franšize.

TJEDNO.HR: Kako ste utvrdili da Zagrebačka banka nije u talijanskom vlasništvu?

– Razgovarao sam s bankarima iz Italije još dok me situacija sa Zagrebačkom bankom samo površno zanimla, a 2002. s ljudima koji su bili u strukturi vlasti. Rekao sam im da se Zagrebačka banka reklamira kao dio grupacije UniCredit i zamolio ih da mi to provjere. Nakon nekoliko tjedana rekli su mi da za još toliko očekuju odgovor i bilo bi dobro da se tada vidimo. Onda sam doznao da to UniCredit Gruppo znači kao neki savez, ali unutar saveza svaki klub ima svoje financije i vlasničku strukturu. I Zagrebačka banka je članica saveza UniCredit Gruppo, ali vlasništvo nad bankom imaju oni koji su ju pljačkali i kupovali dionice njenim novcem. Imovina banke prikazana je u dvije bilance, zbiljskoj i fiktivnoj, koju su prijavili kao stvarnu na dan početka pretvorbe. S devetsto i nešto prikrivenih bančinih milijuna privatizirali su banku. Tako su Franjo Luković i slični tatini sinovi pokrali Hrvatsku. Irinej Luković, Franjin otac, bio je partizan, nosilac spomenice, knojevac, aktivan u svim oblicima čišćenja na teritoriju bivše Jugoslavije. Franjin stric don Niko Luković iz mjesta Prčani kraj Tivta u Boki kotorskoj, otkud oni potječu, sudjelovao je u odlučivanju o odcjepljenju Boke kotorske od Hrvatske i priključenje Crnoj Gori. Majka mu je Slovenka. Otac je umro 1966., a majka 1996. Od 1991. Franjo Luković je verificiran da samostalno zastupa Zagrebačku banku kao da je njegova.

TJEDNO.HR: A Privredna banka Zagreb, je li ona talijanska?

– Nisam ju istraživao. Pričam samo o onome što mogu dokumentirati.

 

UHIĆENJE I IZLAZAK IZ RECESIJE

TJEDNO.HR: Je li vam Zagrebačka banka što ponudila glede vaših potraživanja?

– Nije, oni sebe smatraju prejakima da bi sa mnom razgovarali, ali ne razumiju da će se proces ipak otvoriti. Dug i potraživanja duga su nasljedni. U Srbiji je proces krenuo, a jednoga će dana i u Sloveniji shvatiti da su pokradeni kao i Hrvatska. Franjo Luković, Mark Volč i drugi iz konzorcija potpisali su ugovor o podjeli novca bankarskog konzorcija u inozemstvu, o čemu imam dokumente. Podijelili su i otkup jugoslavenskog duga, koji je iznosio 24 milijarde, a kupljen za manje od 10 milijardi dolara kad je banka kod koje je bio dug propala. Posve sam miran i suguran da ću doći na svoje, jer nisam važan ja, ja sam kazaljka koja pokazuje sekunde, a glavna kazaljka je Hrvatska. Gledajte kako je Srbija izišla iz recesije, pohapšeno je više stotina ljudi, samo 112 zbog Hypo banke, i milijarde su se odmah pojavile. U Hrvatskoj je zasad uhapšen samo Ivo Sanader, koji je također tražio da se ispita situacija oko Zagrebačke banke. Kad je to zatražio, Željko Rohatinski mu je odgovorio da nije učinio sve što je u njegovim ovlastima i na tome je stalo, ali znam da će se nastaviti. T

 

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Pašk Kačinari
    #1 Pašk Kačinari 23 svibnja, 2013, 06:57

    G. Josef, popis imena se nalazi u dokumentima kod DORH-a Mladena Bajića za procesuranje koji već više od 10 godina drži u ladici on i njgovi poslušnici ali dok ne dođe do suda da on utvrdi tko su lopine ništa od toga . Po svemu sudeći izgleda da je Bajić zadužen da ne dođe do suda jer bi narod doznao imena uglednika.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Josef
    #2 Josef 22 svibnja, 2013, 10:13

    Zasto te lopine nisu navedene imenom i prezimenom?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Pašk Kačinari
    #3 Pašk Kačinari 20 svibnja, 2013, 08:26

    Dragutin Papović – MONTENEGRINA – digitalna biblioteka …
    montenegrina.net/…u…/politicka-misao-blaza-jovan…‎
    Prevedi ovu stranicu
    Tako štab Lješkopoljskog partizanskog bataljona 22. februara 1942. godine …… Don Niko Luković, poslanik u crnogorskoj skupštini, molio ga je da 1947. godine …

    Odgovorite na ovaj komentar

<