Piše: Josip Frković
Je li Sisački partizanski odred, navodno prva oslobodilačka postrojba u Hrvatskoj i Jugoslaviji, bila preteča kasnije jugoarmije? Je li imala 32, 66, 77 ili 79 pripadnika? – kako to spominju mnogi izvori bliski politici. Tijekom Drugoga svjetskoga rata, uglavnom, na hrvatskom tlu osnovane su 52 partizanske brigade, 17 divizija i pet od ukupno 11 korpusa! Koliko je takvih velikih formacija, kad su Sovjeti protutnjali i donijeli slobodu, bilo u Srbiji? K tome, u antifašističkoj je borbi sudjelovalo pola milijuna hrvatskih građana, a 230.000 u postrojbama NOV-a. Uostalom, gerilske skupine – među kojima su iza sloma Kraljevine Jugoslavije i osnutka NDH četničke formacije hrvatsko i muslimansko pučanstvo zločinački ubijale, žarile i palile njihova sela – tek su potkraj rujna preimenovane u partizanske. Nisu li kasniji narodni heroji Jugoslavije, poput Vasilja Gaćeše, Nikole Demonje, Boška Šiljegovića i Đoke Jovanića, u osvetničkom pohodu razjarena velikosrpstva najprije bili pripadnici četničkih odreda i u njihovu sastavu počinili mnoge ratne zločine.
I dok se povjesničari sve do danas bave kontroverzama i ocjenama je li većinski hrvatski sastav sisačke komunističke skupine doista predstavljao vojnički ustrojen odred, treba podsjetiti da je 22. lipnja 1941. Adolf Hitler invazijom na SSSR prekršio sporazum o nenapadanju što su ga potpisali ministri Ribbentrop i dugovječni Molotov.
Na te i druge povijesne istine, na koje je malo tko od hrvatskih funkcionara obratio pozornost tijekom verbalne ofenzive neistina iz gubitniočke Srbije, upozorava policijski general Sačić Spominje 150 masovnih grobnica iza Domovinskoga rata, 600 razorenih crkava, stotine preoranih grobalja, 400 ubijene djece, 500.000 prognanika zbrinutih u slobodnom dijelu hrvatske, 35.000 uznika srbijanskih zarobljeničkih logora, tisuće silovanja, milijardske materijalne štete…
Divljanje partizana u Petrinji
Završetkom Drugoga svjetskoga rata i uspostavom partizanske komunističke vlasti 1945. godine, putovi kolona beznađa i križnih putova od austrijskoga Bleiburga vodili su ratne gubitnike do 12 zloglasnih logora na tlu Hrvatske. Jedan od njih bio je i petrinjski, smješten na sajmištu u Kaniži, gdje su bili zatočeni pripadnici OSNDH i Wehrmachta.
Masovna pogubljenja zarobljenika petrinjskoga logora izvršena su na sljedećim lokacijama: šumi Jelik kod Banskoga Grabovca, u Žicinoj šumi, Krčima, Oberlinu, Šicani, Gajiću, Tješnjaku, Topolovcu kod Moštanice, Kotar šumi, te u Šaševoj i Trnovcu kod Gline.
Netom po uspostavi komunističke vlasti, te poslije strijeljanja dvanaest ranjenih domobrana iz bolnice u Sisku kod Crnca, 60 uglednih slobodnomislećih Petrinjaca, koji su valjda predstavljali prijetnju novom režimu, ubijeno je na desnoj obali rijeke Kupe kod današnjeg Gradskog kupališta. Tijela su neljudski bačena u rijeku. Pronađena su jedino trupla Branka Hohmana, Augusta Jadeka i Antuna Križanića. Mrtvo tijelo Hohmana pronašla je Jelka Čulig i pokopala na groblju sv. Benedikta, a Jadek i Križanić nalaze pokoj na groblju sv. Trojstva.
Na raznim stratištima oko Petrinje ubijeno je 2250 Hrvata, dok je od gladi, žeđi i fizičkoga zlostavljanja život skončalo 186 zarobljenih vojnika Wehrmachta. Nijemci su pokopani u masovnoj grobnici na groblju sv. Trojstva. Njihova imena zapisao je dugogodišnji petrinjski župnik vlč. Božidar Razum. Domobransko spomen-obiljezje stradalima u vrijeme petrinjske partizanske strahovlade treba biti postavljeno u Nemecovoj ulici.
Umirovljenici podržali Marinu Lovrić Merzel
Na konferenciji za novinstvo, održanoj 29. svibnja 2013. godine u Sisku, u prostoru Izbornog stožera koalicije „Sigurno najbolje za Sisačko-moslavačku županiju“ predsjednik Demokratske stranke umirovljenika (DSU) Milivoj Tičarić i predsjednik Županijske organizacije Hrvatske stranke umirovljenika Emil Franjević su iskazali svoju i potporu svojih članova i simpatizera kandidatkinji za županicu i aktualnoj županici Marini Lovrić Merzel u drugom krugu lokalnih izbora.
Milivoj Tičarić: „Napokon za umirovljenike naše županije nema dileme, ovaj puta podršku Marini Lovrić Merzel daju dvije relevantne umirovljeničke stranke, od kojih je jedna parlamentarna (HSU). Ovo ukazuje i na jedinstvo i buduću suradnju najvjerodostojnijih predstavnika umirovljenika. Jasno je da su umirovljenici u proteklom četverogodišnjem razdoblju prepoznali rad županice Lovrić Merzel, a posebno je važno reći kako su svi projekti zajednički, županica ih nikad nije pripisivala samo sebi, zato sam uvjeren da podrška umirovljenika ni ovaj puta neće izostati.“
Emil Franjević: „HSU je dugo i temeljito pratio rad Marine Lovrić Merzel i njenih suradnika, vidjeli smo da su svi projekti i realizirani. Svojim iskustvom i znanjem želimo pomoći realizaciji započetih projekata i razvoj sustava socijalne zaštite ugroženog stanovništva. Iznimno nam je drago, što se tim projektima posvećuje velika pozornost osnutku mreža usluga namijenjenih osobama treće životne dobi u SMŽ, osiguravanjem smještaja stacionarnih korisnika Doma za starije i nemoćne osobe u Sisku u prostor „Stare interne“ (u Općoj bolnici „Dr. Ivo Pedišić“) i razvojem izvaninstitucijske skrbi. Podržavamo i projekt energetske učinkovitosti u Domu za starije i nemoćne osobe u Sisku.“
DSU i HSU podržavaju svaku aktivnost koja dovodi do novog zapošljavanja, jer samo radno aktivni građani mogu puniti mirovinski fond i osigurati mirovine sadašnjim i budućim umirovljenicima.
Pozvali su sve birače da u nedjelju, 2. lipnja 2013. godine izađu na birališta i pokažu svoju volju, jer samo veliki izlazak birača jamči jednu ispravnost izbora.
Upravo tako formulirali su svoje koalicijsko jedinstvo predvodjeno Marinom Lovric (SDP) u susret izborima lideri “relevantnih stranaka” i savjetnici spomenute drugarice, uskoro potom iskljucene iz stranke i uhicene, te spremljene iza zidova Remetinca. I, premda narod govori “treca sreca”, u slucaju dugoprste Lovricke treci je njen (osvojeni) mandat bio narodna nesreca. Kojega li laprdanja… T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.