VREMEPLOV JOSIPA FRKOVIĆA: STRIJELJANJA U PETRINJI IZA ’45.
2. veljače, 2020.
Teški stradalnik u Domovinskom ratu, grad Petrinja s okolicom četiri i pol desetljeća ranije, u poraću zločinačkog i genocidnoga komunizma JBT-a s 568.000 ubijenih i nestalih Hrvata kojima su grobovi u nekoj od 1700 masovnih grobnica i krških jama Slovenije i Hrvatske, pretrpio je ogromne ljudske žrtve i materijalne gubitke. Prema podacima Petrinjskoga žrtvoslova, nastala u Ogranku Matice hrvatske i zaslugom istaknutih intelektualaca oko mr. arhitekture Davora Salopeka i prof. Ivana Rizmaula, na užem i širem gradskom području od 31 naselja bivše općine popisom je evidentirano 1946 žrtava. Najviše ih je bilo u Gori 105, Strašniku 99, Mošćenici 76 i Graberju 76, Budičini 75 i Hrastovici 74. Kasnijim prikupljanjem podataka o stradalima – iza tiskanja žrtvoslova – tužnom popisu dodano je još preko tri stotine ubijenih. Među njima je i velik broj zarobljenika. U samom je gradu, na poznatom sajmištu u Kaniži djelovao zloglasni partizanski zarobljenički logor pripadnika hrvatskoga domobranstva, ustaške vojnice i njemačkoga Wehrmachta. Preživjeli građani prenijeli su od usta do usta i posvjedočili kroničarima da je u nepunih godinu dana, do 1946., od gladi, žeđi i iscrpljenosti umrlo 186 Nijemaca, vojnika starijih godišta. Njihova imena i druge biografske podatke o mjestima rođenja i stradanja uredno je u maticama umrlih evidentirao dugogodišnji župnik vlč. Božidar Razum, koji je u gradu na Kupi i Petrinjičici, odnosno župi sv. Lovre, službovao od 1920. do 1951.). Na zajedničkoj grobnici Nijemaca na sv. Trojstvu iza izadnjim ratom stoimene teško oštećene grobljanske kapele dugo je stajalo drveno raspelo, koje je vjerojatno smetalo partizanskim primitivcima i srpskim okupatorima Banovine do 1995. Poznati petrinjski pedagog i humanist Ivan Rizmaul, spominje da su u njemačko Veleposlanstvo u Zagrebu proslijeđeni dopisi o potrebi obilježavanja grobišta u Petrinji, ali iz sjedišta Saveza za skrb o grobovima njemačkih vojnika u Koelnu odgovora nije bilo.
Strijeljanja na kupalištu i Krčima
Istovremeno je u Sisku, jednom od rijetkih manjih hrvatskih gradova kao izuzetku, na “Viktorovcu“ i najstarijim parcelama sv. Marije spomenuta je udruga temeljito uredila posljednje počivalište 700 soldata. Zaslužna za to bila je nakon dugogodišnje potrage bila je njemačka stjuardesa, kći poginuloga časnika Dietera Amelunga (vojnički ispraćaj u privremenoj vojarni, zgradi Gimnazije, te sprovodna povorka detaljno su fotografski dokumentirani i tako dospjeli do obitelji stradalih. Kad je riječ o Petrinji i partizanskom logoru, njemački zatočenici ubijani su kao i stotine civila nepoćudnih komunističkoj vlasti nakon 1945. u grabovačkoj šumi Jelik, gdje su smaknuti i 22-godišnja čelnica Ustaške mladeži iz Siska Zlata Kolarić i dubički župnik vlč. Vjekoslav Venko, u Kotar šumi, u šumi Jovana Žice, Krčima, nizvodno od kupskoga kupališta, Oberlinu, na Šicani, Gajiću, Tješnjaku, Topolovcu kod Moštanice i drugdje. Prema podacima Petrinjskoga žrtvoslova, u Krčima je ubijeno 200, isto toliko u Mostecu, južno od grada, a 176 ljudi u Jamama, 400 u Jarku. Masovna su pogubljenja, nakon ulaska partizanskih preodjevenih četnika 45. srpske udarne divizije (s jednim bataljonom orjunaških Dalmatinaca Hrvata – op.p.) u Sisak i dan kasnije, 6. svibnja 1945. u Petrinju, izvršena na obali Save i Kupe. Kad smo pri tome, sjetimo se i stradalnika župe Čuntić, tada mjesta u sastavu Hrvatske Kostajnice i Dubice. U samom selu fratarskoga samostana bilo je 125, a u ostalim selima Prnjavoru, Dragotincima, Peckima i Kraljevčanima još 303 žrtve. Petrinjski žrtvoslov preciznije navodi da je od „narodne vlasti“, Ozne i Udbe, stradalo 397 muškaraca , 19 žena i 11 djece. Prema nepisanu pravilu komunističkih zločinaca, koji su mjesec dana doslovno divljali i bez suda ubijali sve što se kreće, najčešće su stradavali fertilni hrvatski mladići, Tako se po shvaćanju velikosrba u partizanskim, uvelike četničkim redovima, biološki najjednostavnije, zatirao svaki trag hrvatstva na svetom tlu predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis).
Spomen-ploča za logor Kanižu čeka postavljanje
U želji da se stradanja od partizanskoga jugokomunističkoga režima trajno obilježe, županijsko je povjerenstvo za prešućivana stratišta i grobišta iniciralo postavljanje “Bijeloga križa istine” u Kaniži potkraj 2017. Unatoč zalaganju zamjenice gradonačelnika dr. Viktorije Kaleb u suradnji sa članovima “Hrvatskoga domobrana” Siska i Petrinje, pripremljena spomen-ploča ispod plastificirana križa još uvijek čeka postavljanje. Zapelo je, naime, u gradskom resoru urbanizma i prostornoga uređenja, gdje je od domobrana predložena lokacija na raskrižju Nemecove i Ulice Grge Novaka prema GUP-u odbijena i “pronađena” mjestom dugoročno planiranim za uređenje parkirališta. Izmjenom nacrtana elaborata u arhitektonskom uredu mr. Davora Salopeka, i drugo predloženo mjesto – ispred velike zgrade kolektivnoga stanovanja – proglašeno je nepodobnim zbog podzemnih vodovodno-kanalizacijskih i plinskih instalacija… Iako “Bijeli križ istine” s prilaznom stazom na tlu tlocrtno zauzima ni desetak četvornih metara i visok je dva metra, uklopljiv u zeleni pojas i raslinje, u gradskoj je administraciji pronađeno rješenje u ishođenju građevne dozvole kao za kiosk ili kuću…? Bez obzira što je u pitanju predugo prešućivano i već pomalo izblijedjelo sjećanje na 2250 smrtno stradalih Petrinjaca. Podsjetimo na kraju na 60 nedužnih žrtava srbijanskih “čarapana” iz 45. srpske divizije, koji su 1945. divljali hrvatskim krajevima.
“Netom po uspostavi komunističke vlasti, 60 uglednih slobodnomislećih Petrinjaca, koji su predstavljali prijetnju novom režimu, strijeljano je na desnoj obali rijeke Kupe kod današnjeg Gradskog kupališta. Tijela su neljudskim činom bačena u rijeku. Pronađena su jedino trupla Branka Hohmana, Augusta Jadeka i Antuna Križanića. Mrtvo tijelo Hohmana pronašla je Jelka Čulig i pokopala na groblju sv. Benedikta, a Jadek i Križanić pokopani su na groblju sv. Trojstva…” T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuPORUKA ,POŠTOVANOM FRKOVIĆU OD JEDN OG MARXISTE!!
NAŠ ,POŠTOVANI I CIJENJENI GOSPODIN FRKOVIĆ, MAKAR IMA VELIKO POLITIČKO I NOVINSKO ISKUSTVO,ZBOG STEPINČAVSKOG RELIGIJSKOG NADAHNUĆA ZLOČINAČKIM I KRVOLOČNIM KRŠĆANSTVOM ,STALNO JE OPSJEDNUT STEPINČEVSKOM ZLOČINAČKOM BOŽJOM DRŽAVOM, KOJA JE KAO LATIFUNDIJA SLUŽILA III-ĆEM REICHU ,OVDJE NA BALAKANU, KAO PRAVO LJUDSKO I DRUŠTVENO STRAŠILO DILIUVIJALNIH POVIJESNIH RAZMEĐA , PROVODEĆI HOLOKAUSTSKI PROGRAM SELEKTIRANJA LJUDSKIH BIĆA NA OVIM PROSTORIMA PO NACIJI VERI,RASI I KULTURNO-INTELEKTUALNIM SVOJSTVIMA.A TA STEPINČEVSKA BOŽJA DRŽAVA BIJAŠE STRUKTURIRANA LJUDSKIM DVONOŽNIM BIĆIMA KOJA BI VEKLIKI FILOZOF HEGHEL,JOŠ PRIJE 27O GODINA, PREMA NJIHOIVOJ ŽIVUĆOJ AKTIVNOSTI , SMJEŠATAO U DVONAOŽAN BIĆA ČIJA JE SVIJSET NA STUPNJU OPAŽANJA ,DAKALE,NA ONOM PRIRODNOM STUPNJU KOJU TREBA OSTAVITI PRIRODI KAO ŽIVOTINJSKOM SVOJSTVO JER JE KAO TAKVA SPREMNA NOGAM GAZITI KORIJE LJUDSKE HUMANOSTI .
PA SE PITAM O ČEMU TO NAŠ FRKOVIĆ PIŠE I ,NE BI REKO DA MISLI ,JER ZNATI MISLITI PO HEGELU,JE VELIKI NAPREDAK LJUDSKE OSOBE ,A NAŠ FRKOVIĆ DJELUJE INSTIKTIVNO ,JER NESALIJEĐE DUHA I UMA VELIKOG KRŠĆANSKOG KRVOLOKA STEPINCA KOJI JE DJELOVAO NA OVIM PROSTORIMA KAO PRAVI PREDSTAVNIK ZLOČINAČKO-KRVOLOČNO-KASTINSKOG KRŠĆANSTVA,ŠTO JE POTVRDIO I PAPA U OSTAVCI KARDINAL BENEDIKT XVI-TI U SVOM PREDAVANJU NA JEDNOM MEĐURELIGIJSKOM SKUPUPU U TALIJANSKOM GRADU ASSISSIU,PRIJE DESET-DO 15 GODINA.PA TO NASLIJEĐE,NAŠEM FRKOVIĆU NIJE LAKO ZABORAVITI ILI SMETNUTI S’UMA NIKADA, NI KADA NAŠ FRKOVIĆ SPAVA. PA O MRTVIM LJUDSKIM GLAVAM SE MOŽE GOVORITI SAMO KAO SJEČANJU NA ZLOČINAČKO KRŠĆANSTVO ,UOPĆE, A POSEBNO NA OVIM PROSTORIMA U VREMENIMA STEPINČEVSKE ,KRVOLOČNE,NACISTIČKO-RASISTIČKO-KLERIKALNO-ŠOVINISTIČKE POŠASTI TE ZLOČINAČKE RELIGIJE, KOJOJ SE POMILJA KRAJ ,JER OVA SVEMIRSKA TEHNIKA I TEHN OLOGIJA DIŽE I UNAPREĐUJE ,MASOVNO ,LJUDSKU SVIJEST KOJA VIŠE NEĆE BITI NA STUPNJU NESRETNE SVIJSTI, VEĆ PO SEBI I ZA SEBE U GLAVI SVAKOG ŽIVOG BIĆA ,KADA ĆE SE SVAKO ŽIVO BIĆE OSJEĆATI DA JE SPOSOBNO ,UVIJEK,MIJENJATI SEBE I SVIJET OKO SEBE I ODREDITI RODNO MJESTO ISTINE.