GLAVNE TEME

VOZAČI ČAZMATRANSA PREDAVALI JOJ UTRŽAK

25. studenoga, 2013.

Put do bogatstva  Marine Lovrić Merzel

Napisao: josip Frković

Više od mjesec dana Sisak s razlogom ne silazi s naslovnica tiskovina i iz sadržaja programa elektroničkih medija. Ako je suditi prema unisonoj, svehrvatskoj osudi olakoga posizanja za presahlim novcem poreznih obveznika, bahatoga postupka sisačko-moslavačke županice pri nabavi salonskoga super-luksuznoga automobila „audija 6“, Marina Lovrić Merzel morat će se uz lako pamtljive nadnevke privatnoga života, s nelagodom sjećati i javne 23. listopadske srijede 2013. Zapravo, početka gašenja njene političke komete i dužnosničke karijere. Toga dana, za predizbornoga posjeta barjaktara „nove pravednosti i pomirbe“ Ive Josipovića uspješnim tvrtkama i polaganja vijenaca za ratne žrtve, u Glini i Dvoru, sveprisutna „Marina – najbolji izbor“ nije trećem predsjedniku RH ponudila i posjet okolnim povratničkim selima. Ponajmanje susjednom Zrinu, uz Gvozdansko i Kostajnicu, jednoj od srednjovjekovnih pounjskih fortifikacija europskog predziđa kršćanstva i obrane hrvatskoga kraljevstva. U njedrima Zrinske gore, uostalom, 1508. rođen je najveći hrvatski junak Nikola Šubić Zrinski. U obrani Sigeta od Turaka 1566. taj je uzviknuo „U boj, sad za dom!“. Na žalost, o tom hrvatskom uzviku baš ništa ne znaju laprdavi kukurikavac Željko Jovanović i samozvani lider Srba, Milorad Pupovac. Zar „Bože pravde“ nisu pjevali i četnici vojvode Tome Nikolića?  Prije sedam desetljeća, na Banovini su pravoslavni potomci martoloza, kasniji partizani s kokardama u džepu, genocidnim masakrom smaknuli 300 Hrvata katolika svih uzrasta, pet stoljeća stari gradić Zrin spalili su i izbrisali s lica zemlje, a preživjele uz trajnu zabranu povratka raselili u Drenje i na sve strane svijeta. Šumske odmetnike, prije sedamdeset godina, u ratno su nasilje vodili protuhrvatska mržnja, gubitnička osvetnička srdžba i žal za izgubljenom jugosrpskom kraljevinom. Isti porivi ponijeli su zločinačko velikosrpstvo protiv Hrvata i 47 godina kasnije. U poratnom vremenu obnove života na banovinskoj ratnoj vjetrometini, listopadska predizborna turneja predsjednika RH 2013. bila je izvanredna prilika i za prisjećanje na hrvatske žrtve. Da prvi zastupnik nove pravednosti, primjerice, potomcima nesretnih Zrinjana, obeća potporu države, ponovnu uspostavu župe iz 1334. i gradnju crkve Našašća sv. Križa, obnovu djedovskih kuća, te poništenje partizanskog sudskog rješenja o trajnom oduzimanju imovine. Baš toga 23. listopada, po povratku iz Pounja, veselo društvance pod budnim okom „jakih snaga MUP-a“ okupilo se, navodno, u ljetnikovcu Lovrić-Merzelovih  u petrinjskom Novom Selišću.  Nazočili su Ivo Josipović, te Kum Jedan i Kum Dva, ministri kukurikavci Linić i Mrsić.

VRTNI PATULJAK MESIĆ

Prvi je bio vjenčani kum Lovrićke na velebnom svadbenom piru lipnja 2009., dok je županica krsna kuma  Mrsićeve djece. Kako je riječ o privatnom okupljanju, službenih potvrda o petrinjskom događaju i nazočnim „slugama puka“ s Pantovčaka i Trga sv. Marka nije bilo. Čvrstu vezu Sisačko-moslavačke županije, odnosno obitelji Lovrić/Merzel i vrha države, doduše, utemeljio je još Josipovićev prethodnik, gubitnik iseljeničkih dolarskih čekova, pjevač Jure i Bobana i probuđeni verbalni antifašist, Stipe Mesić. Nakon lutanja HNS-ovim liberalnim vodama povijesne zbiljnosti aktualnoga istarskoga osuđenika Radimira Čačića, sadašnje inoministrice Vesne Pusić, glavnoga tajnika stranke i doživotnog pretršca državnih parcela Srećka Ferenčaka, te petrinjskoga gradonačelnika Darinka Dumbovića iz Mošćenice, spomenuti je drug dva mandata iz predsjedničkoga ureda svjetskim metropolama i prijetećem Haagu distribuirao državne strogo pov. dokumente. Na svaki spomen dr. Franje Tuđmana ili obitelji mu, neskrivena mržnja i do danas mu sijeva iz očiju. Čestim dolascima u Sisak, Petrinju i Topusko („Sofijin bal“, Lonjsko polje, rodilište i drugo), poštovatelj udbaških i CD jugo-veterana Bude Lončara, Josipa Boljkovca i Josipa Manolića, s vremenom je – kazuju mnogi – postao vrtni patuljak zagonetno prebogate županičine obitelji. Marina Lovrić Merzel  mnogim novinskim izvjestiteljima izjavila je toga 23. listopada kako će o tome je li uputno toliki kreditni novac od 433.000 kuna ulupati u novo vozilo na sljedećim izborima svoje reći njeni birači. Velikim i malim neistinama sklona, rastrošna i bahata županica, koja budžetskim novcem ugovornim medijima plaća svoju stalnu prisutnost u javnosti. Sve do najava njezinih pokroviteljstava ili pak dolazaka na estradnu priredbu – u istupima najčešće računa s amnezijom slušateljstva. Žena koja stalnim osmijehom i slatkorječivošću uspješno prikriva svoje naličje, zlopamtljive i osvetničke ćudi što su je na svojoj koži – poslije bolničke operaciju hernije ili liposukcije, svejedno – osjetile visokorangirane službenice županičina kabineta, protokola i medijskog savjetništva, prozirnom se demagogijom i parolom kruha i igara kompromitirala u javnosti. Gospodarstvo županije uporno propada, nezaposlenost stalno raste (doseže 20-ak tisuća), a s njom i 48-postotno siromaštvo. Samo za podsjećanje, Lovrićka je nakon mladenačke preprodaje turske odjeće, staža medicinske sestre od početka Domovinskoga rata postala voditeljica sisačkoga ureda „Čazmatransa“ u stečaju.

GOTOVINA NA STOLU

Nije tajna, vozači čazmanskoga transportnoga poduzeća su, poslujući bez žiro-računa, gotovinski utržak donosili na stol spretne voditeljice, koja je postala i nositeljica Spomenice Domovinskoga rata.  Mnogi se zato pitaju gdje se dotična dama istaknula u obrani hrvatskoga doma. Tim prije što se mnogi zločesto pozivaju na glinsku video-snimku zagrljaja mlade Lovrićkine dvojnice s „esembejcem“ ratnoga Miholja 1991. Tijekom dvaju mandata Odranka Marina Lovrić Merzel višekratno je na javnoj sceni bila suočena s vlastitim neistinama. Primjerice, pri revizijskom nalazu nepripadajućeg iznosa plaće, zbog klevete političkoga suparnika, visokih troškova za pokondirenu predstavu „Sofijina bala“ u Topuskom, te tvrdnji da je polovicom prosinca 2008. u Beograd putovala na sprovod djetetu dugogodišnjih prijatelja, dakle privatno. Naknadne spoznaje tvrdile su, međutim, da je četvero putnika tada zapravo prizivalo „autobusne birače“. Internetska izvješća portala banovinskih „krajinaša“sa sjedištem u zgradi „Veritasa“ Save Štrpca, međutim, izvijestila su o pacifističkim pozivima na povratak, o „povoljnoj bezbednosnoj situaciji u Hrvatskoj“, te o susretu županice MLM s mnogim bivšim odmetnicima i agresorskim borcima sao krajine. Pa i ratnim zločincima tipa Slobodan Tarbuk. Tada se županica 14. prosinca 2008. našla na osnivačkom skupu ogranka udruženja za južnobački okrug i novosadsku okolicu. Ipak, klikeraški je pronašla oslonac u „programskoj suradnji s HSP-om“.  Mnogi poznavatelji županijskih prilika – usprkos brojnih sumnji u njenu vjerodostojnost – drže kako će se tron županice, diplomirane inženjerke vodenoga prometa „zatajena naslova diplomskoga rada“, teško zatresti dok je na djelu politička korupcija. Korupcija koja predugo ne zanima tijela državne i pravosudne vlasti. Preciznije rečeno, dok njenim koalicijskim partnerima, čelnicima četiriju za tu svrhu patentiranih strančica, vijećnicima, savjetnicima i pljeskatorima bez ikakvih društvenih učinaka, iznosi pet i više tisuća kuna mjesečno padaju doslovno s neba. O prirodi sisačke i moslavačke regionalne vlasti, tragom skandalozne javne nabave auta grijanih sjedala, sa sedam brzina i deset radijskih zvučnika, nekih dva mjeseca nakon portala Tjedno, proteklih su dana pisali Boris Dežulović i Ante Tomić iz „Slobodne“, „Večernjakov“ Milan Ivkošić, Sonja Modrić iz „Novoga lista“ i deseci internetskih portala. Prije 31. listopada i 3. studenoga, „Labirinta“ Petra Štefanića i NU2 Ace Stankovića, županica je radosno sjedala pred kamere HTV-ovih studija. Otkad su je ondje rentgenski snimili i izložili poligrafu, teško je povjerovati da će i ubuduće kuma Linića koristiti za posredovanje u ugovaranju termina.