Piše: Saša Radović
Možda ste pomislili da je Crni petak 28. lipnja 2013. dan kada je Hrvatska izgubila posljednje zrnce dostojanstva amnestirajući buljumentu udbaških ubojica – nešto najgore što se moglo dogoditi! Ali nije – može i gore! Lex Perković, iliti Perkovićev zakon kako ga zove svekoliki puk – samo je početak monstruozne sage moralnog rasapa hrvatske nacije u novom sustavu – takozvanom komunističkom neoliberalizmu. Objavom navedenog Zakona, samo dva dana prije ulaska u EU, premijer Zoran Milanović izigrao je članak 39. Pristupnog ugovora i jasno trasirao daljnji put Hrvatske. To je apsolutna autonomnost u amnestiji ubojstava (ma kakva ona bila!) izvršenih prije 2002. godine, kao i u zaštiti bivše i buduće pljačke vlastitih državnih resursa („nećemo ganjati vještice“). Pri tomu se isključuje i konfiskacija nezakonito stečene imovine. Hrvatska je argesivno odbila prihvatiti europske civilizacijske norme i europske standarde.
Ovakav fantastičan timing, udarac u pravo mjesto i u pravo vrijeme, u borilačkim sportovima redovito donosi pobjedu. Čini se da je tako i u politici! Uspavani i inertni vladari posrnule europske imperije – osim Angele Merkel – pognuli su glavu i pasivno primili iznenadni udarac. Anemična prijetnja sankcijama (i to tek 2014. godine) jalova je i smiješna. Hrvatska Mreža političke vrhuške i krim miljea spremna je za obranu svog crnog kapitala (i tajkuna!) – ne samo na sankcije nego i na objavu rata – ako treba! Priglupa izjava ministrice Vesne Pusić „da ćemo usuglasiti s Europskom komisijom …“ ne može nikoga prevariti.
Primanjem Hrvatske u svoje okrilje Europska unija neoprezno je ušla u visoki rizik. U 502 milijuna Europljana ubačen je virus sličan AIDS-u ili eboli… Podcijenjen je novi kancerozni sustav temeljen na zasadama Oktobarske revolucije (Tuđman, Manolić, Perković, Mustač, Karamarko, Milanović…) i na halapljivom kapitalizmu. Virus komunističkog neoliberalizma može svojim proždrljivim metastazama zahvatiti staru damu Europu, poremetiti moralne vertikale i potpuno uništiti srednji građanski sloj. Ta posttranzicijska brutalna varijanta kapitalizma ima karakteristike brze promjene u totalitarne diktature bogate elite sa širokim slojem osiromašenog puka (robova!). Dobri primjeri dolaze iz zemalja bivšeg SSSR-a s diktatorima, Putinom, Lukašenkom, Nazarbajevim…
PSEUDO DEMOKRATSKI SUSTAV
Hrvatska se neosporno svrstala u tu grupu, no sve do ulaska u EU nije bilo egzaktnih naznaka da će hrvatska Mreža javno deklarirati novi pseudo demokratski sustav komunističkog neoliberalizma. No, posljednjih desetak godina, a posebice u aktualnom mandatu – to se moglo naslutiti. Podignut je PDV, Linić je svojim haračima obogaljio najsiromašnije i omogučio neslućene profite bogatoj eliti. Njegov posljednji napad na tržnice s tendencijom potpunog ukidanja, jasno deklarira prisilu kupovanja poljoprivrednih proizvoda u tajkunskim lancima. Sve je okrenuto prema bogaćenju bogatih. Potvrdom mandata Mladena Bajića nova vlast zaštitila je crni kapital i u praktičnom smislu legalizirala ratni i pretvorbeni kriminal. Bivši SKOJ-evac Goran Radman, hrvatski Goebels, kao neosporni vladar državne dalekovidnice zatvorio je sve „rupe“ kroz koje su curile nepovoljne vijesti. HRT nam prenosi samo strogo kontrolirane spinove i benigni sadržaj. Pomno se kriju glamurozni eventi, partyji, modni događaji i orgije stotina hrvatskih multimilijunaša i stotina „običnih“ milijunaša. Na HRT ne možete naći ništa o službeno najbogatijem Hrvatu Ivici Todoriću s 582 milijuna eura – ili o neslužbeno još bogatijem, D.Š. koji ima dvije milijarde eura na Kajmanskim otocima. Taj državni dužnosnik koji se bavio hrvatskim naftnim „businessom“ u javnosti je poznat kao povučena i skromna osoba.
Današnje stanje milijuna i milijarda privremeno je. Sutra i prekosutra brojke će rasti. Sve odrednice tendiraju ka bržem raslojavanju uskog kruga bogatih i obespravljene mase.
Hrvatska sve više tone u apsurde. Prodavač sladoleda ili novina – ako ne izda račun, bit će promptno kažnjen. To je u redu, ali problem je što – na primjer – nitko ne traži od Čobankovića da vrati pola milijuna pokradenih eura iz pretpristupnih europskih fondova (na koje nije imao pravo!). Nitko ne traži konfiskaciju Sanaderove vile iako svi znamo da je kupljena novcem opljačkanim od svih nas. Ili, spomenimo opet Radmana i njegov luksuzni hotel „Vila Park“ na Bohinjskom jezeru. Komunističko neoliberalna elita sa svojim smiješnim Povjerenstvom za sukobe interesa istražuje – je li taj bivši Predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije u sukobu interesa? Apsurdno je to i glupo u odnosu na pitanje – odakle Radmanu 700.000 eura za kupnju tog komunističkog hotela (SDP-ovog)? Jedan apsurd povlači odmah i niz drugih. Josip Leko, koji bi kao Predsjednik Hrvatskog sabora trebao biti moralna vertikala Hrvatske – ili se pravi lud ili laže! Putem svog glasnogovornika on poručuje javnosti da nema pojma o kupnji iako su u tom poslu i on i ministar Gordan Maras do pojasa u pekmezu. Leko je od 1991. do 2000. bio poslovni tajnik SDP-a, a Maras od 2004. do 2010. poslovni direktor SDP-a. Oni vjerojatno pojma nemaju ni da je naša Jaca sa slovenskim premijerom osluškivala pjev ptica i žuborenje vode u srcu Nacionalnog parka Triglav, uz smaragdno čisti potok Savicu i kristalno Bohinjsko jezero gdje stoji Radmanova Vila Park. Nešto su kao potpisivali! I ostavili Radmanu nešto eura!
Leko, Maras, a valjda ni nitko drugi – pojma nemaju gdje je 648.765 eura od kupnje hotela (možda u nečijem džepu?). Na pitanje, je li plaćen porez na to? – odgovor bi bio: “Nemoj postavljati takva glupa pitanja. Pa nisu valjda ludi da plate porez!“
MREŽA NASTAVLJA SVOJIM PUTEM
Hrabar, ali i dobro proračunat Milanovićev proglas Europskoj uniji Lex Perkovićem (donesenim Perkovićevim zakonom) bila je posredna poruka da hrvatska Mreža ima čvrste namjere i dalje ići svojim putem. Bila je dobra procjena da su mehanizmi prisile u Europskoj uniji nejaki i labilni, i da se ne mogu suprotstaviti aroganciji hrvatskog novog vala. Sama amnestija Josipa Perkovića, u ovom slučaju – sekundarna je. Daleko je važnije da će DORH i dalje štititi crni kapital, da će korumpirano sudstvo slušati migove Mreže, da će opljačkana imovina i dalje imati legalne okvire… Kriminalom stečene milijarde i dalje neće biti konfiscirane bez obzira na izrečene zatvorske kazne (primjeri; Zagorec, Sanader, Polančec, Čobanković i niz drugih).
Posljednji potezi vlasti sugeriraju eskalaciju iznošenja novih milijarda u svjetske porezne oaze. Linićeva najava da će prodati sve što se prodati može „da spasimo Hrvatsku“ – može osigurati nove kredite. Po ustaljenoj shemi, dio tih kredita završava na privatnim računima. S nekoliko klikova na tipkovnici milijuni se sele na Djevičanske otoke, Bermude ili bliže na Isle of Man ili na Gibraltar.
Pred nama je toplo ljeto i zlatna jesen. Zatim dolazi hladna zima – hladne sobe i prazni stolovi za četiri milijuna hrvatskih Europljana. I dubajske noći naših velikodostojnika!
Anno Domini MMXIII.
4 komentara
Uskoči u raspravuSaša, tko je tajanstvena osoba istaknuta s inicijalima D.Š. koji ima dvije milijarde eura na Kajmanskim otocima?
Kako zeznuti cijeli neoliberalni svijet u samo 7 dana?
Karakteristika danasnjeg svijeta je zivot u neopisivom strahu. Pocevsi od gubitka posla, udarca asteroida, tsunamija, do globalnog zatopljenja i ratova, osnovna emocija je strah iz cijeg polazista je sve potencijalno negativno i svi su neprijatelji, pa na kraju to tako i bude. A da strahu uspijemo reci jedan mali “ne”, bilo bi nam lakse. Ili kad bismo uspjeli konceptu novca reci “ne”… Znamo, uostalom, podatak da nema banke u svijetu koja bi opstala ako se sedam dana u njoj ne bi dogodila nijedna transakcija. Ratu strahovima, u sedam dana mozemo doskociti. 🙂
Ipak, cijena bi bila preeevisoka … kaos, rat, … stoga, “strašimo” se, svi mi, i dalje … :))