VIJENAC NA SUTJESCI JE NOVA POLITIČKA ŠTETA ZA HDZ

VIJENAC NA SUTJESCI JE NOVA POLITIČKA ŠTETA ZA HDZ

24. lipnja, 2019.

 

Bio je na Tjentištu i nekadašnji dječak-partizan Franjo Habulin, suvremeni antifašist, nešto stariji od sisačke SDP-ove antife Kristine Ikić Baniček (1975.), koji je hrvatskoj javnosti poručio kako podjele nisu dobre i da trebamo biti zajedno. Nije, doduše, ondje ponavljao da je neovisna Republika Hrvatska prvenstveno rezultat pravedne borbe (?) Titovih partizana, ali… Obilježavanju obljetnice bitke na Tjentištu, uz državnu delegaciju Hrvatske, te SDP-ovih Arsena Bauka i Ranka Ostojića, bili su i antifašisti Slovenije, Crne Gore i BiH. U svom izvješću s komemoracije, „Novi list“ podsjeća da je bitka na Sutjesci otpočela u tzv. petoj neprijateljskoj ofenzivi, 15. lipnja 1943., uza sudjelovanje 127.000 njemačkih, hrvatskih (ustaško-domobranskih), talijanskih i bugarskih savezničkih postrojbi, s krajnjim ciljem likvidacije 16.000 partizanskih snaga, 3.500 ranjenika i Josipa Broza Tita. Ljudski gubici u jugoistočnoj Bosni bili su ogromni. Poginulo je 514 vojnika Wehrmachta i 126 pripadnika vojske NDH, dok su partizani, među njima i tisuće Dalmatinaca Hrvata, imali 7543 poginula

Napisao: Josip Frković

Dok HDZ-ov analitičar Robert Kopal tjednima uvjerava čelnike i autora stranačke liste s nepoznatim nositeljem Karlom Resslerom, da je gubitnički rezultat na izborima za europski parlament  26. svibnja plod opstrukcije u županijskim organizacijama i u refleksivnom obličju crnoga labuda, svi politički komentatori tvrde suprotno. Naime, da su uzroci u središnjici stranke i u činjenici da je kandidatsku listu HDZ-a, bez doticaja sa stvarnošću i po osobnom ukusu,  potpuno samostalno, kreirao osobno Andrej Plenković. Jedino tako, tvrde upućeni temeljem usporednih rezultata u nekim gradovima, izostao je željeni rezultat izbora Andreja Plenkovića…Dotle  riječki „Novi list“ doživotnoga SDP-ova gradonačelnika Vojislava Obersnela, na sveopću radost antifa, donosi senzacionalnu vijest. Izaslanstvo Vlade RH na Tjentištu! U povodu 76. obljetnice partizanske bitke na Sutjesci, po uzoru na „Tante Merkel“, njen sljedbenik u anacionalnoj politici ustroja europske super-države, uputio je 16. lipnja državnoga tajnika MORH-a Tomislava Ivića s vijencem u Dolinu heroja?! Bilo je to nakon dviju nimalo racionalnih (prek)lanjskih proslava srbijanskoga dana državnosti i gubitničke Vojske Srbije u “Mimari”, te samo dan prije obilježavanja 30. obljetnice državotvornoga HDZ-a, s posjetom grobu prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana. Dodajmo, Ivić je bio u pratnji uniformirana, doduše neimenovanoga artiljerijskoga višega časnika HV-a, ondje položio vijenac na kojem je pisalo „Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske“ i zapalio trobojni „lampaš“ s hrvatskim grbom. Dok je većina Hrvata ostala u nedoumici ili čak zgrožena zbog ne baš pohvalna postupka premijera, prva javna pohvala stigla je iz mitološke sisačke šume Brezovice. Izrekao ju je antifa ratni dječak, koji se sutradan pridružio ratnom zločincu, izravnom krivcu za smrt dr. Ivana Šretera u četničkome Bučju, saborskom zastupniku SDSS-a Miloradu Pupovcu, te nezadovoljnom manjinskom predsjedniku zagrebačke Židovske općine, Ognjenu Krausu, na jadovnjanskom politikantskom parastosu za neznane žrtve ustaškoga režima na Velebitu.

Ipak se nisu borili za Hrvatsku

Bio je na Tjentištu i nekadašnji dječak-partizan Franjo Habulin, suvremeni antifašist, nešto stariji od sisačke SDP-ove antife Kristine Ikić Baniček (1975.), koji je hrvatskoj javnosti poručio kako podjele nisu dobre i da trebamo biti zajedno. Nije, doduše, ondje ponavljao da je neovisna Republika Hrvatska prvenstveno rezultat pravedne borbe (?) Titovih partizana, ali… Obilježavanju obljetnice bitke na Tjentištu, uz državnu delegaciju Hrvatske, te SDP-ovih Arsena Bauka i Ranka Ostojića, bili su i antifašisti Slovenije, Crne Gore i BiH. U svom izvješću s komemoracije, „Novi list“ podsjeća da je bitka na Sutjesci otpočela u tzv. petoj neprijateljskoj ofenzivi, 15. lipnja 1943., uza sudjelovanje 127.000 njemačkih, hrvatskih (ustaško-domobranskih), talijanskih i bugarskih savezničkih postrojbi, s krajnjim ciljem likvidacije 16.000 partizanskih snaga, 3.500 ranjenika i Josipa Broza Tita. Ljudski gubici u jugoistočnoj Bosni bili su ogromni. Poginulo je 514 vojnika Wehrmachta i 126 pripadnika vojske NDH, dok su partizani, među njima i tisuće Dalmatinaca Hrvata, imali 7543 poginula. Partizanska historiografija spominje pokušaj likvidacije Tita te 1943., ali ne i činjenicu da je spomenuti Josip Broz (ili njegov dubler instaliran na čelo druge Jugoslavije od Josifa Visarionoviča Staljina – op. a.) dvije godine kasnije partizanima zapovijedio genocidno ubojstvo 200.000 na Bleiburgu razoružanih vojnika NDH i još pola milijuna nedužnih hrvatskih civila u beskonačnim kolonama smrti „križnoga puta“.

BiH Hrvati i njihove žrtve

Kad je riječ o najstarijoj hrvatskoj prapostojbini, Bosni i Hercegovini, gdje je u borbama za opstojnost od vjekovnih dušmana Srba i početnih saveznika muslimana s stranim Alijinim mudžahedinima poginulo bar 15.000 Hrvata, koliko i na tlu matične domovine, ni Banski dvori ni Ured predsjednixce nisu se oglašavali uz pojedine obljetnice stradanja našega naroda. Na području Travnika, primjerice, prognano je 20.000 Hrvata, a poginulo 427 vojnika i 124 civila. Po uspostavi mira, pak, ubijeno je osam povratnika. Osmoga lipnja na groblju Prahulje pokopano je 16 identificiranih Hrvata koje su u Bikošima ubili pripadnici muslimanske vojske. Neki izvori, pak, svjedoče o strijeljanju i do 37 strijeljanih mještana toga sela. Budući da su iz dviju grobnica otkopani zemni ostaci i potom identificirani DNK analizom, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić na zadušnoj je sveotj misi kazao kako bez istine nema ni međunacionalnog i vjerskoga pomirenja. Na području bivšega sela Briševa, južno od Prijedora, održana je komemoracija hrvatskim žrtvama četničkoga divljanja 24. i 25. srpnja 1992. Među žrtvama bio je ubijeni 14-godišnjak i 80-godišnji starac, odnosno 14 silovanih žena i četvero djece. Nekada je u Briševu, do kobnoga srpnja 1992.,živjelo oko 500 Hrvata, od kojih su se vratila četvorica doratnih mještana. Jedina je optužnica za ratni zločin srpskih policajaca iz Sanskoga Mosta podignuta protiv tamošnjega zapovjednika Mirka Vručinića. T