Strašni poratni zločini nikad ne smiju biti zaboravljeni
Napisao: Josip Frković
Zahvaljujući Danijelu Ivinu i njegovu rođenom bratu Slavku Goldštajnu, te dopredsjedniku Hrvatskoga sabora Nenadu Staziću (SDP), vrh hrvatske koalicijske vlasti s premijerom Zoranom Milanovićem dugo je vremena nastojao i u parlamentu ishodio odustajanje od saborskoga pokroviteljstva svibanjskih komemoracija u austrijskom Bleiburgu. Sjećanje na usmrćene stotine tisuća pripadnika hrvatskih ustaško-domobranskih vojnika i civila iza završetka Drugoga svjetskoga rata, preseljeno je u mariborsko Tezno. U zemlju s najviše grobova Hrvata. Ondje je u kilometarskom tenkovskom rovu Hitlerovih gubitnika general Titove partizanske armije Koča Popović (do 1963. ministar inozemnih poslova SFRJ – op.p.) zločinački dao do vrata ukopati i zemljom zatrpati tijela tisuće Hrvata, otkidajući im potom glave drljačama za obradu njiva!? Jesu li, uza Simu Dubajića, Milana Bastu i Kostu Nađa u masakru sudjelovala i neka poznata imena partizana iz Hrvatske zacijelo ne zna ni Nenad Stazić. Na tako grozan poratni zločin razvojačena vojskovođe JA, doduše, reagirala je na početku sedamdesetih godina diplomacija nekoliko zapadnih zemalja, ali bez odjeka iz Jugoslavije… Sjećanja su to na minula desetljeća, kad se nitko u „socijalističkoj državi bratstva i jedinstva“ nije osvrtao na nebrojene žrtve rata i poraća, na teror i užase križnih putova i masovnih smaknuća bez sudskoga pravorijeka. A kako je 1945. i kasnijih godina divljanja partizanskih (nerijetko prerušenih četničkih) osvetnika pod petokrakom bilo u sisačko-banovinskom i moslavačkom kraju? Prema službenim policijskim podacima, u današnjoj je županiji evidentirano 119 grobnica s posmrtim ostacima 45 tisuća žrtava, rečeno je na 6. žrtvoslovnom kongresu lanjske godine. Zavirimo stoga u lipanjsko izvješće okružne OZN-e Banovine središnjici u Zagrebu.
ČETNIČKI USTANICI IZ DVORA I GLINE
“U ovom mjesecu otkrili smo dvije četničke grupe: jednu u dvorskom kotaru, kojoj je na čelu čovjek iz kotarskoga JNOF-a, a drugu u vojnoj komandi Gline. Svaka grupa broji 3 do 5 članova i unatrag osam dana održavale su sastanke. Za grupu u dvorskom kotaru sadržaj sastanka je poznat, jer mu je prisustvovao naš povjerenik. Zaključak je sastanka da je sada moment da se okupi srpski narod, te da se digne ustanak. Taj ustanak neće dugo trajati kao kod partizana, jer će im u pomoć priteći Englezi. Uostalom, u Bosni već postoje četničke formacije koje su već zauzele Banju Luku i Sarajevo. Ovu grupu još nismo uhapsili, jer smo povjereniku dali zadatak da dobro ispita s kim su članovi grupe vezani i hoće li održati još koji sastanak. Kad je riječ o glinskoj grupi, još uvijek nemamo preciznijih spoznaja, ali je povjereniku dan zadatak da nekoga ubaci među njih. Inače, u hrvatskim selima u priličnoj se mjeri osjeća rad Mačekovih agenata, a glavni su, na žalost, iz NOO-a i JNOF-a Banije. Mislim, u što nisam potpuno siguran, da agenti dobivaju direktive od bivšeg kotarskoga člana HSS-a Mate Patarana, koji se sada nalazi u okružnom JNOF-u Banije i koji je godinu dana bio na našem oslobođenom teritoriju. Pataran je više puta intervenirao za pojedine uhapšenike, a 1. lipnja sazvao je sastanak tzv. rodoljuba u gradu Petrinji. Oni su tražili formiranje građanske komisije koja bi trebala obići logore i utvrditi životne uvjete uznika. Tom skupu prisustvovali su i članovi JNOF-a i kritikovali Patarana. On se ispričavao da nije sazivač sastanka, nego da je riječ o inicijativi građana koji drže da u logoru narod pati. I dalje pratimo djelovanje Patarana, njegovo kretanje i ljude s kojima se druži…“. Umjesto izvještaja o UNS-u, Gestapu i četništvu, referenti su u kotarevima istraživali grupe bandita i neprijateljske parole“, podvlači potpisnik izvješća major Putnik.
KRVAVI BUNAR
Nadalje piše i ovo: „Usmeno sam vas upoznao sa stanjem u drugom bataljonu KNOJ-a, do danas se skoro ništa nije učinilo, da se neki rukovodioci tamo smijene, kao npr. pomoćnik komesara zvani Firga (član općinskih komiteta KPH Mečenčana i Blinje Milivoj Milojević – nap. pr.). Moje mišljenje je da on ima podršku iz štaba brigade, te vi trebate nastojati već jednom srediti stanje u ovom bataljonu. Ponovo vas upozoravam na likvidaciju koja je izvršena unazad pet do šest dana. Tom je likvidacijom rukovodio Firga. On je odveo skupinu od 194 žrtve jedva kilometar od Knezovljana, oko 50 metara od ceste, i usmrtio ih u prisutnosti odbornika sela. Inače, svi stanovnici Knezovljana znaju o likvidaciji, a neki su štoviše dobili odjevne i druge predmete ubijenih. Nedaleko mjesta umorstva postoji bunar, u kojem se zbog plitkoga ukopa trupala pojavila krv. Poduzeli smo korake da se bunar zatrpa, a na mjesto grobišta naveze još zemlje, jer su raspadajući leševi zaudarali…“. Dio izvješća okružne OZN-e Banije višem nadleštvu Hrvatske razmatra i objektivnost Oblasnoga suda, te pokušaje utjecaja na pojedine presude (Kata Jajčinović, Lazić, Nikola Srbić…). Izvjestitelj naglašava kako se čak i ustaše ne kažnjava strogo i ostavlja ih se na životu. Zanimljive podatke krije i lipanjsko izvješće iz 1945., a službeno se zove izvješćem Dimitrija Georgijevića, opunomoćnika OZN-e za Jugoslaviju, upućenoga načelniku OZN-e i ministarstva narodne obrane DFJ, general-lajtnantu Aleksandru Rankoviću. Iz njega je razvidno da su se precizno vodili podaci o kretanju kolona ratnih zarobljenika od austrijske granice i iz Slovenije do 12 logora u Hrvatskoj i 11 u Vojvodini. U Sisku i Petrinji bilo je tada gotovo deset tisuća zarobljenih Nijemaca, a u Popovači tri tisuće pripadnika pobijeđenoga Wehrmachta. Sve u svemu, na teritoriju Hrvatske u tri vojne oblasti bilo je u logorima 50.175 Nijemaca, a u Vojvodini 56.846 zarobljenih Nijemaca, ustaša, Talijana i četnika (samo 424 „đeneralova“ vojnika). Primjetno je da je u vojvođanskim logorima, pod kontrolom Srbijanaca, tada boravilo 16.000 ustaša. Kako se domobrani zasebno i ne spominju, očito su i oni držani stranačkom vojskom NDH. 
