GLAVNE TEME

UVEDITE POREZE NA PRIVATIZIRANO, A NE NAMETE SIROTINJI

20. listopada, 2012.

Zaključci sastanka u Premanturi

Piše: Saša Radović

Razlog izvanrednog sastanka Inicijative Za drugu Hrvatsku u Premanturi 18. listopada 2012. bila je podrška Mladenu Bajiću kojom je Hrvatski sabor nedvojbeno potvrdio da se Republika Hrvatska temelji na kriminalu i pljački svoga naroda.

Ovaj potez SDP-a i HDZ-a posljednji je čavao u lijesu Hrvatske ugušene u kaljuži nepravde i siromaštva. Na golemi betonski bedem između 262 prebogatih Tuđmanovih tajkuna i polumrtvog hrvatskog puka, Sabor je spomenutom potvrdom – postavio bodljikavu žicu. Vlada RH sama je sebi prepilila granu na kojoj sjedi. Bajićeva praksa – bezakonje s tvrdom zaštitom hrvatske i međunarodne mafije, sasvim sigurno ne garantira puni mandat Milanovića i comp. Resursi su pri kraju, potrošeni, opljačkani – Hrvatska više ne proizvodi ništa osim cigareta koje prodaju dva-tri istarska tajkuna i međunarodna mafija.

Rješenje kratkog daha prodaja je otoka, mora, rijeka, šuma… Bit će jeftino, džepovi Vlade RH prazni su, Hrvatska će morati spuštati cijene. Zapravo, mi ne znamo što je prodano, a što nije – građani nikad nisu imali uvid u bilo kakvu veliku prodaju, ni u makrolopovsku privatizaciju.   

Vijek ove Hrvatske trajat će toliko dugo dok vlast bude mogla plaćati duge i kratke cijevi specijalaca i policije okrenute prema svojim sugrađanima No, i milijardski krediti koje neodgovorni Linić podiže bez dozvole naroda – nisu vječni! S jednog od budućih putova u inozemstvo po nove milijarde, Slavko Linić vratit će se „prazan“. Duge i kratke cijevi mogu se okrenuti na drugu stranu.

REFERENDUM ZA POVRAT OPLJČKANE IMOVINE

Možemo li isplivati iz močvare kriminala bez velikih socijalnih nemira i krvavih ulica?

Temeljno je pitanje pretpostavke bliske budućnosti i teškog tereta sanacije upropaštene Hrvatske. Naslijeđe prošlosti, turbulentna povijest Balkana i hrvatski puk na rubu egzistencije, nepovoljne su komponente. Nazočni članovi Inicijative očekuju socijalne nemire – i ulicu!

U razdoblju neke Druge Hrvatske „nakon Bajića“, prva zadaća moralnog ozdravljenja treba biti referendum za povrat opljačkane imovine. Povratom opljačkanih resursa državi završilo bi pogubno razdoblje Tuđmanove vizije o 200 krim obitelji koje danas vladaju Hrvatskom. Svi zakoni po kojima se ‘elita’ obogatila moraju biti ukinuti.

Duga rasprava u Premanturi dotakla je kapitalne uzroke kraha RH. Ono što je neznano široj javnosti činjenica je da su hrvatske banke pretvorene i prodane protuustavno. Vlast umrežena s manipulantima lukavo je anulirala stavke da se pri prodaji banaka državi mora vratiti novac utrošen u sanaciju tih banaka. U sanaciju banaka država je uložila cca 90 milijarda kuna, a te sanirane banke prodane su za svega cca 6 milijarda kuna. Lako je izračunati da je izbacivanjem spomenute klauzule država izgubila cca 84 milijarde kuna. Takozvani „HFP-ov pečat“ na dokumentima poništavao je odredbu o obavezi vraćanja državnog novca i omogućavao legalizaciju najveće pljačke od „stoljeća sedmog“.

Tih minornih 6 milijarda vraćeno je u proračun, a Tuđmanovi lopovi postali su bogati bankari – figurativno rečeno – potrpali su desetke milijarda u svoje džepove. Pokradena je i opljačkana država, odnosno svi mi, građani Hrvatske. 

Sljedeće crna priča je o menadžerima koji su bez novca ‘kupovali’ tvrtke. Plaćali su kreditima bez pologa i po uvjetima koji nigdje ne postoje. Kredite su otplaćivali novcem iz tvrtki koje su ‘kupili’ bez novca. 

Treća crna priča podigla je tenziju među sudionicima skupa koji nisu znali da jedino Hrvatska, od svih zemalja u okružju, nema zlatnih rezervi. Zlato naslijeđeno od rezervi bivše Jugoslavije prodao je Željko Rohatinski bivši guverner Hrvatske narodne banke. Zlato je prodano bez znanja Hrvatskog sabora u trenutku kada je cijena zlata na tržištu bila najniža u zadnjih nekoliko desetljeća. Ta prodaja ima pečat „hrvatske prodaje“. Rohatinski je u javnosti obilježen Todorićevim poklonom. Ivica Todorić mu je za 2,1 milijuna kuna kupio kuću u kojoj i danas živi. Visoki kredibilitet koji je Rohatinski do tada njegovao, rasprsnuo se poput pregorjele žarulje. To je ono što znamo, ali vjerojatno ima još…? Nije li Rohatinski tvorac zabrane Hrvatske narodne banke za reviziju pretvorbe i privatizacije hrvatskih banaka? I Todoriću i mnoštvu Tuđmanovih lopova revizija ne bi dobro došla.

Zlatna prodaja našeg zlata – vrlo je sumnjiva!

Jaz između oligarha i siromašnog puka onemogućava svaku kontrolu i širom otvara vrata pljački do golih kostiju. Za zaštitu pljačkaša od svake odgovornosti zdušno se brine Glavni državni odvjetnik i godinama ne procesuira milijardske pljačke stoljeća i krvavo ratno profiterstvo. Nije dotaknuo ni mega aferu Hypo iako šteta koju je nama učinila hrvatska Hypo mafija iznosi preko 50 milijarda eura. U Austriji je zbog afere Hypo osuđen Kulterer na 3,5 godine zatvora, Striedinger na 2,5 godina zatvora, bivši predsjednik Pučke stranke Austrije dobio je 5,5 godina zatvora. Zbog „Bajićevog sindroma nedjelovanja“ ratifikacija sporazuma o pristupanju Hrvatske EU, dolazi u pitanje od strane Njemačke i nekih drugih zemalja.

U široj diskusiji tražilo se rješenje kako stati na put potpunom moralnom i materijalnom rasapu. Autor ovih redova smatra da je happy end u hrvatskom kriminalnom scenariju moguć samo uz nekog Eliota Nessa ili Antonija di Pietra.

Tridesetih godina prošlog stoljeća Eliot Ness pokušavao je riješiti problem prohibicije u SAD, odnosno uhititi velikog Al Caponea. Bio je to težak posao, jer je američka policija između dva svjetska rata bila korumpirana! Ness je uspio uz pomoć suradnika koji je otkrio da Capone nije prijavio porez na dohodak u 1926. godini. Na tu „sitnicu“ danas se naše institucije ne bi osvrtale – ali američki sudovi nikada nisu bili korumpirani. Najveći američki gangster umro je u zatvoru.

MANI PULTE

Šezdesetak godina kasnije, 1992. godine, pomoćnik milanskoga Javnoga tužitelja, Antonio Di Pietro otkrio je da dužnosnik Socijalističke stranke Mario Chiesa, državni novac ilegalno prebacuje u blagajnu svoje stranke.

NAPOMENA: U to je vrijeme Hrvoje Šarinić prebacio s tajnih računa u Villachu 3.041.939,00 DEM u blagajnu svoje stranačke zaklade (HDZ), no toga je bilo znatno više.  

Di Pietro je natjerao Chiesu da oda nalogodavce te je pokrenuta akcija »Mani pulite« (čiste ruke). Pod istragom našli su se vodeći ljudi vladajuće većine i polovica članova talijanskog parlamenta. Otkrilo se da su sve parlamentarne stranke ucjenjivanjem izvlačile novac iz javnih fondova za svoje potrebe i za potrebe svojih dužnosnika. Stranke su uzimale rackett od poduzeća kojima su njihovi zastupnici ili vijećnici povjeravali javne radove, nabavke i razne usluge (koje li sličnosti s Hrvatskom!).

Nakon polustoljetnog monopola na vlast, naglo su se raspale, Kršćanska demokracija (DC) i Talijanska socijalistička stranka (PSI). Zbog korupcijskog skandala, predsjednik Vlade Benitto Craxi pobjegao je u Tunis, gdje se razbolio i umro.

ZAKLJIČCI U PREMANTURI:

–  Početi s organizacijom referenduma za konfiskaciju opljačkanog.

–  Provesti model „Čiste ruke“ po uzoru na talijanski „Mani pulite“.

– Provesti reviziju pretvorbe koju je onemogućavala zabrana Rohatinskog. Umjesto Linićevih nameta na sirotinju treba uvesti porez na nelegalnu privatizaciju i tako državi vratiti sve što je prodano, a nije plaćeno.

Potporom Mladenu Bajiću u utorak 17. listopada, u Hrvatskom su saboru izgubljene posljednje naznake prava i demokracije. Izvanredni sastanak Inicijative Za drugu Hrvatsku završen je minutom šutnje kojom su sudionici skupa izrazili sućut Republici Hrvatskoj.