USTAVNI SUD zadnja je crta obrane protiv „nedefinirana“ NARODA, koji je tek mogući ustavno-politički subjekt, tj. kao suvremena HRVATSKA NACIJA. U toj „šahovskoj igri“ – kako pokazaše referendumska pobuda NAROD ODLUČUJE – postaje sve razvidnije: tko (PARTITOKRACIJA) i pomoću koga (USTAVNI SUD) do pat-pozicije vuče (ne)odlučne poteze
Napisao: dr. Ivo Biondić
„Istina ima obavezu, ako ima ijednu, kontrolirati moć. To je njena jedina funkcija. Kazati istinu – to je jedina odgovornost intelektualaca, ukoliko su intelektualci”
(Hannah ARENDT)
Moguće ustavne promjene, što su pobuđene ŠKORINOM predsjedničkom kandidaturom, uz ino, potakle su zanimljive FB-rasprave, posebice – zahvaljujući prof. dr. sc. Mati PALIĆU – o i oko referendumske uloge USTAVNA SUDA.
- Glede neophodnih ustavnih promjena, REFERENDUM – o kojemu “suvereno” arbitrira USTAVNI SUD – zadnja je crta obrane NARODU protiv ušančena koruptivno-klijentističkog sustava PARTITOKRACIJE.
- Međutim, ustavno pozicioniranoj PARTITOKRACIJI – isto tako – USTAVNI SUD zadnja je crta obrane protiv „nedefinirana“ NARODA, koji je tek mogući ustavno-politički subjekt, tj. kao suvremena HRVATSKA NACIJA.
- U toj „šahovskoj igri“ – kako pokazaše referendumska pobuda NAROD ODLUČUJE – postaje sve razvidnije: tko (PARTITOKRACIJA) i pomoću koga (USTAVNI SUD) do pat-pozicije vuče (ne)odlučne poteze.
- S tim je u svezi spomenuta pobuda (NAROD ODLUČUJE) bila naivna (in concreto odučuje PUPOVAC & PLENKOVIĆ), ako ne i sračunata podvaljenica. Međutim, kao dobar “trening”, pokazala je demokratski potencijal, pače i moguću dalekosežnu spoznaju.
- Naime, naspram „nedefinirana“ NARODA i „drvoželjeznih“ NACIONALNIH MANJINA – glede razlike između “naroda” , kao “etno-kulturne” i „naroda“, kao “političke zajednice” (suvremeno: NACIJA) – zapravo, HRVATSKA NACIJA ODLUČUJE.
- Ako je tako, „majka je svih pitanja“: kako – glede „konstitucijska kaosa“ (kojega njedre AVNOJ-ZAVNOHŠKA ustavna načela) – konačno, ustavno-referendumski pozicionirati HRVATSKU NACIJU („hrvatski politički narod“), kao nositeljicu SUVERENITETA.
- U tom smislu, ako nije, još više zaoštrit će se priča o i oko najavljenih REFERENDUMA – posebice, problem oko otvaranja prvoga najjačeg poteza – i USTAVNA SUDA koji u toj neravnopravnoj „šah-partiji“ odlučuje „suvereno“ u ime PARTIJE.
- S obzirom na to, kao prvi referendumski potez, nadaje se „ukidanje“ ili „reformiranje“ USTAVNA SUDA, što je zasigurno daleka obala. Naime, riječ je o instrumentu koji neupitno pokriva – budimo suvremeni – „udruženi zločinački pothvat“ ŠEKS(SOVE) ustavno-pravne i političke elite.
- Budući da je USTAV identitetetsko pitanje prvoga reda, ako ikad, valja afirmirati poznato načelo STRUKA ODREĐUJE – POLITIKA ODLUČUJE. S tim u svezi traži se odgovor: može li – onkraj IZA, pače i PROTIV – nacionalna intelektualna elita stati ISPRED vlastita naroda (NACIJE).
- Spomenuto pitanje nimalo nije naivno, ako samo zastanemo kod „KUSIĆ-HAZU-ove agende“. Prepoznata, kao „Identitetsko Zločinačka Organizacija Titina Akademija“ (IZOTA) – onkraj poznata načela Hannah ARENDT (v. moto) – rečena je agenda skandalozno do veleizdaje lustrirala ZA-DOM-SPREMNU-HRVATSKU.
- U svakom slučaju: riječ je o važnim „pretpolitičkim bitkama“, koje obilježavaju dramatičnu završnicu nacionalno-političke integracije („natio croatica clavis“). Potonju zabravljuje „iz-aviona-vidljiv“ PUPOVČEV ključ („natio serbica clavis“), kojim se „zakonito“ generira spomenuti koruptivno-klijentistički sustav PARTITOKRACIJE.
- Sve u svemu: svjedočimo mukotrpnim porađanju HRVATSKE NACIJE koja se, kao „svakodnevni plebiscit“ (E. RENAN), valja pred našim očima (usp. „Dalićeva nogomentna nacija“). Možda to – uz virtualne zvukove „Bumbarova leta“, pače i „Krabuljnog plesa“ – upravo, neki dan simbolički navješćuje: amblematični „Tango u Ljubuškom“?
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI T
