GLAVNE TEME

UNATOČ STOTINAMA PRORAČUNSKIH MILIJUNA HAK TONE I PROPADA

4. prosinca, 2011.

Damir Škaro predsjednik Auto kluba Siget u razgovoru za portal Tjedno

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Doktor ekonomskih znanosti Damir Škaro je trenutačno jedan od najangažiranijih sportskih aktivista. U Hrvatskom klubu olimpijaca angažiran je oko rješavanja statusa bivših olimpijaca i osvajača medalja koji u dosta slučaja nakon sportske karijere ne završe školu i ne uspijevaju riješiti egzistenciju. Po uzoru na mnoge zemlje koje su takvim sportašima dodijelile mirovine, cilj je hrvatskim zaslužnim sportašima osvajačima olimpijskih medalja osigurati stalnu mjesečnu pomoć. Damir Škaro je tajnik Kluba osvajača medalja pri Hrvatskom olimpijskom odboru. Uz Matu Parlova i Antu Josipovića jedan je od trojice Hrvata osvajača olimpijskih medalja. Ujedno je to i posljednja boksačka olimpijska medalja u svih sedam država nastalih na području bivše Jugoslavije. Uz medalju s Olimpijade u Seulu 1988. Škaro je osvojio srebro na Svjetskom kupu 1987. i broncu na svjetskom prvenstvu u Renou 1986., pa je i jedan od petorice Hrvata okićenih  medaljom sa svjetskih prvenstava. Željko Mavrović, Marijan Beneš, Stipe Drviš, Ivan Prebeg, najistaknutiji hrvatski profesionalci nisu imali te medalje. Jedan od njegovih sadašnjih ciljeva je osnivanje zasebnog ministarstva sporta.

Sadašnji dr. sc. već je sedmu godinu predsjednik  Auto-kluba Siget, koji ima preko 20. 000 članova i najveću postaju za tehničke preglede u Zagrebu. Otkako je došao na mjesto predsjednika u Sigetu u stalnom je sukobu s HAK-om.

Obnaša i dužnost predsjednika i trenera  NK Hrvatski  dragovoljac veterani, koji su po peti put zaredom postali prvaci Hrvatske. Škaro i igra za momčad veterana na poziciji stopera.

Vratio se i među funkcionere Hrvatskog boksačkog saveza i premda je u domaćem boksu vrlo žučno o tome nije želio prozboriti ni riječ. O svemu ostalom pričao je u stilu Muhameda Alija.

Razgovor za portal Tjedno vodili smo u njegovom uredu u Auto-klubu Siget, a počeli smo od treće po redu Škarine knjige. Prva je bila njegov ukoričeni magistarski rad “Marketing u politici 21.stoljeća” (Pan Liber, Zagreb-Osijek-Split 1999.) napisana je pod patronatom dr. Slavena Letice. Druga je “Velikani hrvatskog sporta”(Golden marketing, Zagreb,2001.).

Predstavite nam Vašu treću knjigu i recite kad će promocija?

– Zove se “Menadžment olimpijskih igara”. Urednik knjige je akademik Vladimir Stipetić. Hrvatski olimpijski odbor je pokrovitelj. Najveći dio knjige je moja doktorska disertacija. Promovirat ću je početkom iduće godine u Esplanadi, gdje sam promovirao i moje prve dvije knjige.

Kako napreduju inicijativa stvari za pomoć zaslužnim sportašima?

-U HOO-u postoje 52 sporta, a novaca ima samo u prva tri-četiri. S tim što je sada i nogomet počeo pucati i mnogo sportaša nakon završene karijere nakon što su potrošeni, isluženi i često tjelesno slomljeni teško se mogu integrirati u društvo. Relativno su dobro živjeli, puno putovali, ali obično im ne ostane nikakve ušteđevine i malo sportaša u vrijeme aktivne sportske karijere uspijeva riješiti životnu egzistenciju. Obično poslije utjehu potraže u tabletama i alkoholu. Takvim sportašima osvajačima olimpijskih medalja  pokušavamo osigurati stalnu materijalnu pomoć koju bi dobivali nakon 45-te godine života. Sportaš kad završi karijeru, obično počinje  kao  pripravnik u nekom poslu. Dok su njegovi vršnjaci već vrhunski menadžeri ili  direktori, a takva osoba, nekadašnja zvijezda, koju su nekada svi uzdizali i slikali se s njim, ponovno uključivanje u život  doživljava tragično i jako mnogo sportaša se u toj integraciji ne snađe dobro.

Kad dođe do situacije da moraju raditi ono što obični ljudi rade, onda se sportaši odmah ne snalaze u društvu jer im je kroz sport strašno ojačao ego.

– Donekle se slažem, ali priznajte da je to što ste rekli dosta zločesto. Vrhunski sportaši su godinama trenirali tri puta dnevno i mnogi ne mogu ništa drugo raditi. Poslije pravog treninga vrhunski  sportaš se mora nekoliko sati odmoriti, a nakon toga opet na trening i tako tri puta dnevno. Kad se može educirati za nešto drugo?

Uzmimo primjerice Dubravka  Šimenca, s kojim sam išao u istu školu. Dok je naš domet bio doći do Trsta, on je obilazio cijeli svijet. Dok sam ja bio na Kosovu u vojsci i cijeli vojni rok imao obuku i vukao top, on je zbog reprezentativnih obveza dobivao slobodno ili je svaki vikend bio u Zagrebu. Poslije kad je izbio rat ja sam bio na bojištu, a on u inozemstvu. I da skratimo, dok većina građana sada ne radi ili ne prima plaću on pokušava kao trener i ugodno živi trošeći  što je zaradio kao igrač. I na kraju životnog ciklusa nekome takvome treba pomoći jer se kao nije snašao u životu?

– Ako tako gledate onda osvajačima medalja ne treba pomagati. To je jedno radničko socijalističko razmišljanje kako smo svi jednaki, a nažalost nismo. Vaš doprinos u promociji Hrvatske u svijetu je minimalan ili nikakav. Više nikakav nego minimalan i tako je s većinom Hrvata. Prije svjetskog prvenstva u nogometu 1998. po istraživanju svjetskih marketinških agencija za Hrvatsku je u svijetu znalo  3% čovječanstva., a nakon Francuske oko 70% ljudi od šest milijardi koliko ih ima na svijetu znalo je za Hrvatsku. Sport je u marketinškom smislu najuspješnija djelatnost i veći je doprinos sportaša u promociji Hrvatske nego svih veleposlanika zajedno.

POSLIJE SLIKANJA SPORTAŠE ŠUTIRAJU

Koliki je trenutačni omjer ulaganja države u sport i kulturu?

– Na početku stvaranja države omjer je iznosio 1:1, a sada su izdvajanja za kulturu u odnosu na sport  11:1. Prije deset godina kad sam pisao knjigu   bio je omjer 7:1 za kulturu, tako da to godinama pratim. Na početku godine svaki ministar se bori za svoj resor, a sport i sportaši su predzadnja stavka u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Naš ministar se ne bori za sport, dok kultura ima svoje ministarstvo i njihov ministar se bori za kulturu. Dok ne dobijemo ministarstvo sporta kao što to imaju  pojedine države, nećemo bolje stajati. Sport je izgubio snagu kakvu je nekada imao u društvu. Svi se slikaju s prvacima i osvajačima medalja, primaju ih i predsjednici i premijeri, ali samo zbog osobne promocije, poslije sportaše šutiraju. Sportaši koji u svom sportu ne mogu ostvariti unosne profesionalne ugovore u Italiji, Grčkoj, Mađarskoj i Srbiji i mnogim drugim zemljama poslije rade u vojsci ili policiji. Zar je Srbija bogatija od nas pa je to riješila. Olimpijsku medalju ne može svatko osvojiti i to ulazi u povijest i anale. Kakva nam je poljoprivreda, građevinarstvo ili elektrotehnika? Slaba ili nikakva, pa cijenimo malo to što imamo. Nažalost koliko vidim na listama velikih stranka nema ni jednog sportaša, zar to nije odličan pokazatelj odnosa prema sportu.

Kad ste upoznali Jadranku Kosor?

-Mi smo susjedi, a bili smo saborski zastupnici HDZ-a u Trećem sazivu. Poslije kad je došao Sanader ja sam ispao iz igre, bez obzira što se nisam svrstao  na Sanaderovu ili Pašalićevu stranu. Iz igre su me izbacili veliki europejci Sanader,  Barišić i Zubović. Prema tome, kao što nisu sve žene nemoralne tako nismo ni mi hadezeovci isti. Stan, lokal i slavu imao sam još prije osnutka HDZ-a, a bio sam jedan od njegovih osnivača. Nisam dobio nikakav povlašteni kredit, niti povlasticu od stranke,  nego je stranka mene iskoristila i odbacila. Nažalost, koliko vidim u najvećim strankama na listama više nema ni jednog sportaša.

Rojs se vratio. Jeste li pitali svoju susjedu da se sada vratite i kako bi ocijenili njeno premijersko razdoblje?

-Susjedi Škaro ne treba, ali ni ona Škari. Po svim istraživanjima javnog mijenja HDZ gubi izbore, Jadranka Kosor je mandatar prema tome ona je odgovorna za rezultate. Činjenica je da su svi premijeri: Račan, Sanader i sada gospođa Kosor, kao što će si i Zoran Milanović sastaviti ekipu poslušnika i klimoglavaca. Ni u jednoj od tih ekipa nisam vidio da se gleda dugoročno i na opće dobro, svi su oni imali privatni interes ispred općeg dobra. Nisam klimoglavac, ali ni buntovnik, samo imam svoj stav, svoju  egzistenciju, ime i prezime. Nositelj sam olimpijske medalje, doktor znanosti i gospodarstvenik, imam dosta iskustva ako im ne trebam, ne trebaju ni oni meni. Milost dajem, ali je ne tražim. U politici su uglavnom kokošari i klimoglavci, koji klimaju predsjednicima stranaka i nakon izlaska iz Sabora nitko za njih više ne pita, a Škaro je Škaro. Mislim da svojim autoritetom i iskustvom mogu pomoći više nego 90% onih koji su u Saboru.

HAK I 120 MILIJUNA GODIŠNJE

Prije sedam godina uz veliku medijsku buku došli ste na čelu Auto-kluba Siget. Kakva je sada situacija u tom najvećem hrvatskom auto-klubu?

– Klub sam 2004. zatekao s 12 milijuna kuna minusa na računu. Sve dugove smo sanirali. Protiv mene su napisali oko stotinu prijava. Prije ih je kako se priča po kuloarima HAK-a, pisao moj stranački kolega Tomislav Družak, bivši tajnik HAK-a,  koji se protiv mene borio svim silama. Pomagao mu je Nikola Vuković, dok je bio glavni tajnik HAK-a, a Družak njegov zamjenik. Poslije je Družak zamijenio Vukovića, koji je svojedobno nasapunao dasku i Borisu Špremu. Njega su prvog  izbacili iz HAK-a, pa su navalili na mene. Na kraju je Ivo Bikić, koji sve njih mijenja kao malu djecu šutnuo i Družaka. Predsjednik Bikić se pokriva odlukama upravnog odbora, a tajnike šutira kako hoće. Nakon glavnih tajnika Šprema, Vukovića i Družaka, koji su ga promovirali i pomagali, nedavno je iz upravnog odbora izbacio i prof. dr.sc. Ivu Dadića. Slično se ponaša i prema klubovima, koji su bez materijalne osnove i sigurnosti. Auto-klubovi su obične udruge građana s jednim ili dva zaposlena, obično su zaduženi i nemaju svoju zgradu, a HAK od države dobiva 120 milijuna kuna godišnje, o HAK-u postoje i zakonske stavke, vladajući uvijek tamo stavljaju svoje ljude, a imaju samo zadaću tih 120 milijuna kuna svake godine potrošiti i ništa drugo. Dijelom ih troše tako što predsjednik HAK-a kupuje svoje ljude po auto-klubovima. Nisam njegov klimoglavac i zato se paranoično bori protiv mene. Rukama, nogama, svim silama, samo da Škaro ne dođe u HAK, s druge strane bez obzira ne 120 milijuna samo iz proračuna, a još nešto i sami zarade, HAK propada i ide nizbrdo. Prvo su pokušali uništiti Siget, htjeli su nam oteti zgradu, preko noći su dali prava nekom Novom Sigetu, primili su ih u HAK i dali su im zgradu, ali posavjetovali smo se s pravnim stručnjacima  i  podvale su im bile uzaludne jer smo zaštićeni najmoprimci. Da ja nisam došao u Siget ovdje bi bila neka privatna postaja za tehnički pregled vozila, neka osiguravajuća kuća preuzela bi zgradu, a pola zaposlenih bi dobilo otkaz. Kad sam to spriječio, počeli su mi smještati  podvale iznutra.  Ukrao ovo – ukrao ono. Stalno mi je dolazila policija za gospodarski kriminal. Najviše me prijavljivao bivši glavni tajnik Sigeta Mato Nikić, kojeg su kupili iz HAK-a i nagovorili ga na pobunu. Optužio me i za otmicu, mi članovi kolegija smo ga kao oteli. Poslije svega je od strane DORH-a je okrivljen i optužen za lažnu prijavu. Povjerovao sam da je čovjek divan Hrvat, katolik, došao me je zatražiti pomoć za invalidno dijete i kad sam mu pomogao ne da me je prodao, nego me prijavio za sve moguće i nemoguće. U životu mi nije nitko nanio više zla. Za nagradu je primljen u Centar za vozila Hrvatske.

UPALJENA SVIJETLA

Otkud Vi u svijetu vezanom uz HAK?

– Završio sam srednju prometnu. U Saboru sam bio zastupnik sportaša, a uz to je na moj prijedlog donesen zakon da svjetla moraju biti upaljena non-stop. Drugi moj doprinos sigurnosti prometa je dopuna Zakona o upotrebi mobitela tijekom upravljanja motornim vozilom. I sam zbog toga plaćam kazne, ali nije mi žao jer znam da je u svijetu znanstveno dokazano koliko je potrebno zabraniti razgovore preko mobitela u trenutku dok vozite automobil.

Imate li još političkih ambicija?

– Trenutačno se educiram.

Što bi napravili da ste premijer, da li biste model uspješnosti AK Siget primijenili na Hrvatsku?

– Hrvatskoj hitno treba vlada nacionalnog spasa.  Dobar sam predsjednik koliko su mi dobri direktori. U Auto-klubu Siget imamo tehnički pregled, auto-školu, osiguranje, servis, turističku agenciju  i članstvo. Komparativno u vladi si uspješan kakvi su ti ministri. Predsjednik ili premijer je uspješan toliko kako sastavlja dobru ekipu. Volio bih da oni koji dolaze na vlast, ako su moralni, neka stave hipoteke na svoju imovinu. Za bilo koju stranku ću glasati ako njihov predsjednik i Vlada stave hipoteku na svoju imovinu kao jamstvo da neće krasti. Premijer, a niti itko iz njegove Vlade.

Premda ste ostali zapamćeni kao boksač zadnjih godina ste predsjednik, igrač  i trener veterana Dragovoljca.

– Nogomet je moja prva ljubav. Pokušao sam u pionirima Dinama, ali nisam uspio jer sam bio iz materijalno slabije stojeće obitelji. Otišao sam u boks gdje je sve bilo mnogo jeftinije.  U to vrijeme bili su jako popularni Mate Parlov, Muhamed Alli, Joe Freizer i Joe Foreman. Poslije trećih olimpijskih igara kad sam osvojio  medalju u Seulu istog dana sam prestao s boksom. Poslije toga sam završio prvo Višu ekonomsku, pa Ekonomski fakultet, magistrirao sam i doktorirao. Bio sam saborski zastupnik i napisao sam tri knjige. Mi sportaši poslije sportske karijere možemo biti uspješni na bilo kojem području, samo ako se tome dovoljno posvetimo i ako nas netko vodi. Stekao sam mnogo iskustva i to sam primijenio i u nogometu. Pet puta smo bili prvaci Hrvatske, da ima veteranska liga prvaka bili bi prvaci. U početku sam se slabo snalazio u kolektivnom sportu, ali našao sam svoje orijentire. Murinjo mi je idol. Za nas brani Željko Pavlović, igrali su: Tarzan Cvjetković, Adrian Kozniku, Branko Strupar, Žreljko Paksin… Roy Ferenčina i Dragan Vukoja još igraju, a zadnja dva pojačanja su Goran Jurić i Stjepan Tomas. Svi igrači prije nego što zaigraju za nas moraju proći probu.

Primjenjujete li neke elemente boksa u nogometu?

– U Zagrebu ima sedam veteranskih liga i preko 100 registriranih klubova. Mi smo u najjačem rangu premijer lige. Na svakoj utakmici uz tri suca mora biti prisutan i delegat, prema tome nema tuče. Veći je sportski naboj među nama veteranima u premijer ligi nego u prvoj ligi. Zadnji derbi je bio protiv Trešnjevke, bježali su nam dva boda i u gostima u Grabi smo ih pobijedili 5:0. Veterani Barcelone i Manchestera imali bi problema s nama.

{youtube}tWFvmVq5D_U{/youtube}