ULICE I TRGOVI KOJIH NEMA

ULICE I TRGOVI KOJIH NEMA

5. siječnja, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

 

Zagreb nema ni jednu ulicu ili trg koja bi nosila ime: kardinal Franjo Kuharić, papa Ivan Pavao II, bl. i kardinal Alojzije Stepinac, Žrtve komunizma, II. gardijska brigada „Gromovi“, 204. vukovarska brigada, 8. listopada 1991.-Dan neovisnosti, stožerni general Janko Bobetko, Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva JNA u Zagrebu, stožerni general Zvonimir Červenko, Antun Gabrić, misionar-svećenik, Golootočke žrtve, Olga Hebrang, zrakoplovac Rudolf Perišin, stožerni general Petar Stipetić, dr. Ivan Šreter, dr. Marko Veselica, Branko Zebec…

Napisao: Mladen Pavković

U Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, postoje ulice i trgovi najrazličitijih imena. O tome vodi brigu Skupština Grada Zagreba, odnosno Zakon o naseljima. Čak postoji i Fond ulica i trgova, u kojem možete pročitati tko je i koje godine predložio neko ime ulici ili trgu, a što do danas nije realizirano.

Dakle, Zagreb nema ni jednu ulicu ili trg koja bi nosila ime: kardinal Franjo Kuharić, papa Ivan Pavao II, bl. i kardinal Alojzije Stepinac, Žrtve komunizma, II. gardijska brigada „Gromovi“, 204. vukovarska brigada, 8. listopada 1991.-Dan neovisnosti, stožerni general Janko Bobetko, Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva JNA u Zagrebu, stožerni general Zvonimir Červenko, Antun Gabrić, misionar-svećenik, Golootočke žrtve, Olga Hebrang, zrakoplovac Rudolf Perišin, stožerni general Petar Stipetić, dr. Ivan Šreter, dr. Marko Veselica, Branko Zebec…itd. i tako redom.

Sva ta, ali i druga imena koja zaslužuju da se po njima nazove neka ulica, trg ili park postoje u Fondu ulica i trgova Skupštine Grada Zagreba, i to već godinama.

Partizanka Anka

Prije će očito ulicu dobiti partizanka Anka Butorac, koju je 2014. predložila Documenta, nego netko od onih koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Jadno je i žalosno što ulice u glavnom gradu, kao što je vidljivo, nemaju čak ni jedan kardinal Kuharić, ali ni papa Ivan Pavao II ili bl. Alojzije Stepinac! O zaslužnim generalima iz Domovinskoga rata da i ne govorimo.

A ako se po njima u Zagrebu ništa ne zove, onda po kome sve ulice i trgovi, kulturne i ine ustanove, nose imena?

Umrli branitelji nisu vijest

Za mnoge hrvatske branitelje i stradalnike hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata prošla je godina bila zavijena u – crno. Naime, navodno je lani umrlo čak 2280 branitelja ili 5-6 po danu!Ova godina počela je još tužnije za ljude koje neki neprestano optužuju za privilegije ili brojne druge gluposti. Samo u prva tri dana ove godine umrlo je 32 branitelja!

Umjesto zaslužene mirovine i lijepog života zajedno sa svojim obiteljima ti su ljudi na oproštaju „dobili“ tri metka ispaljena u njihovu čast, jer su bili prvi kad je trebalo.

Imena hrvatskih branitelja i dalje se jedino pišu „zlatnim slovima“ na – križevima!.

A kad su ti ljudi odlazili u rat, protiv velikosrpskih zločinaca obično su ih pojedini političari (gradonačelnici, župani…) došli ispratiti riječima kako njihova žrtva za Domovinu nikada ne će biti zaboravljena itd. i tome slično.

Kad umre neki od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata tada, za razliku od pojedinih razvikanih „zvijezda“, o tome se ne piše i ne objavljuju „feljtoni“, niti su ikakva vijest u informativnim emisijama.

Oni iza sebe nisu ostavili ni pjesme, ni uloge, ni umjetničke i ine slike, oni su ostavili slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu! Malo?

Inače, danas su pune bolnice tih ljudi i članova njihovih obitelji. Mnogi od njih ostavljeni su sami da se bore i protiv raka i drugih smrtonosnih bolesti. Ako u vrijeme Domovinskoga rata ti ljudi nisu ostali invalidi, ako su imali sreću da ih ni metak nije okrznuo, danas su manje-više samo broj.

Unatoč svih napora Ministarstva hrvatskih branitelja i drugih, to je najžalosnija činjenica.

A koliki su samo počinili suicid? Za što?

Za „ništa“! T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

<