Najveći srpski zločinci, na žalost, umiru bez kazne. Tako nam je stigla vijest da je u nedjelju u Moskvi umro jedan od najvećih balkanskih krvnika – general Veljko Kadijević (r. 1925. u Glavni Donjoj, pokraj Imotskog). U svibnju 1988. imenovan je za petog saveznog ministra obrane Jugoslavije, a ostavku je podnio 6. siječnja 1992. Bio je na čelu zločinačke Jugoslavenske narodne armije (JNA) kad je ta ista vojska rušila, ubijala, klala, protjerivala u Vukovaru, Škabrnji i Dubrovniku. Sve do 2001. živio je kao “junak” u Beogradu. Iz Srbije je poput zeca pobjegao u Rusiju 2001., kad mu je stigao poziv Haaškog suda da se ondje pojavi kao svjedok. Da, dobro ste pročitali – kao “svjedok!” Taj sud koji je osudio veliki broj nevinih Hrvata ovog krvnika nikada nije ni optužio! (sic!) Ukazom ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva 2008. dobio je rusko državljanstvo. U Hrvatskoj su podignute neke optužnice protiv njega, ali kao da i nisu. U međuvremenu su mnogi hrvatski branitelji proganjani i suđeni. Srbi su čak osudili i hrvatskog vojnika Veljka Marića na 12 godina robije zbog navodnih zločina u hrvatskom Domovinskome ratu, a ti isti koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku ovog su generala čuvali kao vodu na dlanu.
U prvim vijesti o smrti generala zločinačke JNA srpski mediji uopće o Kadijeviću ne govore kao o ratnom zločincu. O njemu kao takvome govorimo mi, hrvatski branitelji, koji ujedno pozivamo sve one hrvatske institucije i predstavnike vlasti da nam odgovore: kako se moglo dogoditi da ovaj krvnik umre, bez ikakve presude, kao nevin čovjek? A uz Slobodana Miloševića bio je prvi po odgovornosti za agresiju, kriv za stotine tisuća ubijenih, nestalih i protjeranih tijekom rata u Hrvatskoj i BiH!
Sjetimo se samo na koji su način hrvatske tajne, obavještajne i ine službe i to po cijelom svijetu lovile nevinog generala Hrvatske vojske, Junaka Domovinskoga rata Ante Gotovinu. Zar nisu tako mogle loviti i Kadijevića, već su čekale da ga Srbi sami uhite, odnosno da se on sam pojavi na hrvatskoj granici!?
U ovom slučaju postoji odgovornost. A odgovorne su prije svega hrvatske “pete kolone”, koje i dalje očito štite razne male i velike kadijeviće, a proganjaju istinske hrvatske branitelje.
I onda se neki i dalje pitaju: zbog čega su hrvatski branitelji i stradalnici na ulici, zbog čega su nezadovoljni?
Mladen Pavković,
predsjednik udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) 
15 komentara
Uskoči u raspravuNa ovakve komentare nema nikakvog odgovora ndležnih službi. To se njih “ne tiče”. Najvažnije je da prisluškuju hrvatske branitelje, predsjednike udruga. To im je zadatak. A ne goniti Kadijevića i druge ratne zločince. Uz to podmeću te razne hrvatske tajne službe istaknutim braniteljima samo da ih ocrne. Dotle ostavljaju ratne zločince da i u miru umiru. Zašto se o tome ne piše? Policajci su u civilu svugdje od kafića do kladionica. Malo pogledajte oko sebe. Ne traže oni srpske zločince već hrvatske domoljube, jer u im oni “prepreka”. Na udaru policijskom su i voditelji portala.
ehej kojeg li paradoksa, nasi “saveznici” su saveznici nasih neprijatelja. Sta to zanci da su ti nasi zapadni saveznici k….c, a ne saveznici. Za njih smo mi plijen, a ne saveznci. Ciji su ono igraci Bluda Lonac i bre Deja? Kako ko oni to savetuju belog jova da nas strovali u provaliju da bi se nasi “saveznici” lakse dokopali plijena!!
U Moskvi je Kadijević 2007. godine dao intervju novinarki srbijanske televizije Oliveri Jovićević u kojem je opisao događaje vezane za početak rata u SFRJ. U njemu bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića prikazuje kao zagovornika opstanka Jugoslavije, čovjeka koji je predlagao i uhićenje Franje Tuđmana.