U ZAGORJU JE BILO TOPLO MORE, PALME SU RASLE SVUDA PO EUROPI

U ZAGORJU JE BILO TOPLO MORE, PALME SU RASLE SVUDA PO EUROPI

5. siječnja, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

balzarar prirodoslovni 1 Custom

Izložba u Prirodnoslovnom muzeju u Zagrebu otvorena do 1. lipnja 2014.

 

 

Napisao: Željko Krznarić

Fotografija:ZANA

Hrvatski prirodoslovni muzej pripremio je još jednu zanimljivu izložbu koju biste trebali razgledati. Kroz tri priče o hrvatskim praŠUMAMA i ponečem između, kustosice  i autorice izložbe  Tamara Đerek, Sanja Japundžić i Marija Bošnjak ispričale su ukratko kako su biljke stkale zeleni pokrivač za napoj planeti i oplemenile nam život.

Ova je izložba zapravo priča ispričana kroz tri priče kako je vegetacija Hrvatske nekada davno izgledala. Krećemo od prije 300 milijuna godina, preko 35 milijuna godina do 13 milijuna godina –kaže Sanja Japundžić- i to predstavljamo bogatim biljnim fosilima koji se nalaze inače u zbirkama našeg muzeja. Na izložbi se može vidjeti kako su prije 300 milijuna izgledale Lika i Velebit i kakve su ih šume pokrivale, te kako je prije 35 milijuna godina izgledalo Dalmatinsko zaleđe i Hrvatsko Zagorje prije 13 milijuna godina.

 

STABLO OD 40 METARA

Ove zbirke su dosada izlagane kao dio nekih drugih izložbi, a ovo je prvi puta da se pokušalo prezentirati vegetaciju Hrvatske kako je izledala u toj davnoj geološkoj prošlosti. Divovska su stabla gotovo zaklanjala sunce koje se pokušavalo probiti kroz gusto lišće karbonskih šuma koje su prekrivale Liku i Velebit. U toj šumi se isticao Lepidondredon, veliko stablo koje moglo narasti i do četrdeset metara, a uz njega su Calamites i Cordaites bili glavni divovi koji su uz mnogobrojne manje biljke  koje su rasle u njihovom podnožju tvorile prave pume ili praŠUME u Hrvatskoj. Dokazi o postojanju tih šuma nađeni su u naslagama na mnogim lokalitetima Like i Velebita. Većina je fosila pronađena između 1935. i 1938. godine  prigodom terenskog istraživanja pod vodstvom profesora Marijana Salopeka. Karbonska flora je bila najbogatija flora geološka u povijesti jer su idealni klimatski uvjeti omogućili postojanje veličanstvenih šuma, a promjenom klime koja postaje suša vegetacija se počinje mijenjati i tu završava prva priča izložbe.

 

DALMATINSKO ZALEĐE

Druga priča koja nas vodi u vrijeme od prije 35 milijuna godina u Dalmatinsko zaleđe govori  kako su ondašnje praŠUME nalikovale današnjima. U blizini Modrina Sela nedaleko od Kistanja u napuštenom rudniku Bukovica otkriveno je bogato nalazište fosilnog bilja.

U tim šumama –naglašava Marija Bošnjak, jedna od autorica izložbe- rasle su palme, a uz njih paprat, lovor, araukarije i mirisni cimetovci. Bogato nalazište fosilnog bilja predstavlja raznoliki biljni svijet koji je rastao uz obale jezera i močvara. Slična nalazišta fosilnog bilja  poznata su i s planine Promina od druge polovice 19. stoljeća kada su na tom prostoru postojali brojni ugljenokopi. Siverić kod Drniša bio je jedan od najvažnijih rudnika u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, a prilikom vađenja ugljena pronađeni su i slojevi bogati fosilnom florom.

Zanimljivo je da su tijekom paleogena palme bile raširene  po cijeloj Europi, a kako se klima hladila tako su se povlačile prema jugu gdje se danas i najčešće nalaze, a smatra se da su se razvile iz predaka nalik današnjim lopočima.

 

TOPLO MORE U ZAGORJU

Prije posljednje priče valja naglasiti, kako je vidljivo i na izložbi, da su lokaliteti Planina na Medvednici i Poljanska u Slavoniji nekad bili prekriveni jezerima oko kojih je bujala vegetacija. Okolna brdska područja je pak pokrivala šuma bora i hrasta. Sve su te biljke činile bogatu vegetaciju iz donjeg miocena a danas na tim područjima šume izgledaju posve drukčije.

I konačno treća priča ove vrlo zanimljive izložbe nas vodi u vrijeme od prije samo 13 milijuna godina i to u praŠUMU na na mjesto današnjeg Radoboja u Hrvatskom Zagorju. Prije 13 milijuna godina šumu u tim krajevima okruživalo je toplo more poznato pod imenom Paratethys, što govori da je možda Radoboj bio nekada niski otok a možda i zaljev sarmatskog mora. Pronađene okamine govore da je ovdje rasla vinova loza, cimetovac, lovor i palme, ali tragovi govore da je bilo i listopadnog drveća poput hrasta, tople i javora.

U Radoboju se neka, kako stoji u lijepom katalogu izložbe, eksploatirao sumpor tako da su se prilikom rudarenja otkrivali slojevi s gotovo savršenim biljnim fosilima. Ondje su pronađene biljke koje su tvorile zeleni pojas u tropskim i suptropskim uvjetima. Uspjevale su i biljke umjerene tople klime koje i danas rastu u radobojskom kraju poput hrasta, javora, brijestova raznih borova i drugih. Radoboj je osim toga poznat i po okaminama morskih životinja osobito riba i kitova, a radobojske praŠUME su pružale utočište ponekim pticama i mnogobrojnim kukcima.

Ono na što moramo biti ponosni je to da su u Europi najveća i vrstama najbogatija nalazišta uz Oenigen u Švicarskoj upravo ova radobojska. Treba naglasiti da je i Medvednica bila poprište još jednog važnog događaja u sarmitu. Naime, obale današnje Medvednice je prije 13 milijuna godina oplakivalo Paratethys more tako da su i ovdje rasle praŠUME. Vegetacija je bila slična radobojskoj  a okamenjeni su ostali krasni listovi, sjemenke i plodovi  raznovrsnih hrastova, vrba, kestena, topola, brijestova, cimetovaca, smokava i drugog.

Ovo je samo kratak opis izložbe koju možete razgledati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju kako biste vidjeli nekadašnju sliku flore Hrvatske koja se mijenjala milijunima godina. Stoga ne oklijevajte i osjetite tu tihu ljepotu biljnih okamina. T

 

5 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<