U PREČKOM SREDSTVA EU ZA BESKUĆNIKE DAJU NERADNICIMA

U PREČKOM SREDSTVA EU ZA BESKUĆNIKE DAJU NERADNICIMA

3. kolovoza, 2016.

 

Kako bi lažno prikazali uspješnost svoga rada, opravdali svoje plaće i pokušali si osigurati plaće za razdoblje od rujna 2016. do rujna 2017., Danijel Vuga, Marijana Ivanić Vuga, Vesna Hari i Merima Salkić usluge za beskućnike plaćene od strane Europske Unije pružaju i nizu neradnika koji nisu beskućnici. Jedan takav neradnik koji nikada nije bio beskućnik je uz stan u Zagrebu od majke naslijedio i kuću za odmor u Dalmaciji

Tekst: Ulične svjetiljke

Europska Unija je s 1,5 milijuna kuna za razdoblje od rujna 2015. do rujna 2016. financirala projekt dnevnog boravka za beskućnike neprofitne udruge “RCCG Dom nade”, koju vode Danijel Vuga i Marijana Ivanić Vuga. Projekt uključuje i osposobljavanje beskućnika za tržište rada.

Danijel Vuga i Marijana Ivanić Vuga unajmili su kuću s vrtom u Prečkom 33 u Zagrebu i zaposlili socijalnu radnicu Vesnu Hari i ekonoma Merimu Salkić.

Beskućnici su osobe koje spavaju po parkovima, tramvajima, vagonima, napuštenim kućama, šatorima i tako dalje, prenoćištima za beskućnike ili povremeno kod rodbine, prijatelja ili poznanika.

Beskućnici nisu neradnici koji stanuju u obiteljskim ili vlastitim stanovima, zidanim kućama ili drvenim montažnim kućicama (kakve nove koštaju 100-njak tisuća kuna) odnosno objektima za čiju je gradnju ili postavljanje potrebna građevinska ili slična dozvola.

Neradnici koriste sredstva beskućnika

Čistim neradnicima s osobnom iskaznicom i radnom knjižicom koji nisu beskućnici je bitno lakše zaposliti se pa iz svog kreveta u obiteljskom ili vlastitom stanu, zidanoj kući ili drvenoj montažnoj kućici odlaziti na posao nego što je to prljavim beskućnicima bez osobne iskaznice i radne knjižice koji bi na posao trebali odlaziti iz parka, tramvaja ili slično.

Kako bi lažno prikazali uspješnost svoga rada, opravdali svoje plaće i pokušali si osigurati plaće za razdoblje od rujna 2016. do rujna 2017., Danijel Vuga, Marijana Ivanić Vuga, Vesna Hari i Merima Salkić usluge za beskućnike plaćene od strane Europske Unije pružaju i nizu neradnika koji nisu beskućnici. Jedan takav neradnik koji nikada nije bio beskućnik je uz stan u Zagrebu od majke naslijedio i kuću za odmor u Dalmaciji.

Takvi neradnici (za razliku od beskućnika) u udrugu dolaze čisti, koriste ju kao besplatni Internet kafić koji im uz surfanje Internetom na teret Europske Unije poslužuje kavu ili čaj, sokove, peciva, juhe i tako dalje i (za razliku od beskućnika) nisu posebno zahtjevni.

Voditelj Danijel Vuga i ekonom Merima Salkić takvim neradnicima na teret Europske Unije izdaju karte za javni prijevoz da bi se iz obiteljskog ili vlastitog stana, zidane kuće ili drvene montažne kućice mogli dovesti besplatno, kako bi dolazili što češće i na taj način opravdali njihovo radno vrijeme.

Socijalna radnica Vesna Hari savjetujući ih kako se probuditi u svom krevetu u obiteljskom ili vlastitom stanu, kući ili drvenoj montažnoj kućici pa se s osobnom iskaznicom i radnom knjižicom prošetati do Zavoda za zapošljavanje (takozvanim karijernim savjetovanjem) opravdava svoje radno vrijeme i istovremeno izbjegava beskućnike (dio kojih nemaju ni osobnu iskaznicu ni radnu knjižicu) koji žele raditi i od nje traže prijeko potrebni raznovrsni socijalni rad (sve i svašta).

Prljava odjeća beskućnika

Ekonom Merima Salkić perući im i sušeći skoro čistu odjeću opravdava svoje radno vrijeme i na taj način termine za pranje odjeće uskračujući beskućnicima i tražeći da se termin za pranje odjeće rezervira nekoliko dana unaprijed (što neradnici koji nisu beskućnici rade i telefonom) i da se odjeća donese u tom terminu (što nije problem kada se odjeća donosi iz obiteljskog ili vlastitog stana, zidane kuće ili drvene montažne kućice) izbjegava prati odvratno prljavu odjeću beskućnika (koji ju skrivaju po grmlju ili slično) koji žele raditi ali se u prljavoj odjeći ne mogu (u razumnom smislu tih riječi) pojaviti ni na razgovoru za posao. Uz to, bolesna je na živce pa se agresivno istresa na ponekim beskućnicima.

Neradnici koji nisu beskućnici tako na štetu Europske Unije stječu protupravnu materijalnu korist podjednaku količini usluga protupravno primljenih na njezin trošak.

beskucnici-prodaja

“Ulične svjetiljke”, prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, dio su Međunarodne mreže uličnih novina (INSP).
Izdavač časopisa je franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat. Časopis prodaju beskućnici po 8 kuna od kojih 4 kune ostaju njima, a ostatkom novca nabavljaju novi broj. Pri ulasku u program beskućnici prve primjerke časopisa dobiju besplatno.

Časopis je 2013. dobitnik nagrade HHO-a Joško Kulušić za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u području medijskog djelovanja. “Novina po svemu drugačija od tzv. velikih, razglašenih medija. U Svjetiljkama susrećemo jedno drugo novinarstvo, novinarstvo koje je okrenuto dijelu života koji nećemo naći na naslovnicama tiražnih izdanja, ni u bombastičnim najavama emisija elektronskih medija, kojima je ovladala beskrupulozna trka za profitom, najčešće nažalost uvijena u žuto, senzacionalističko informiranje. Nasuprot njima, “Ulične svjetiljke” odlikuju se, rekli bismo, nenovinarskim pogledom na svijet. To je časopis kojega ne zanima puki senzacionalizam, on je sam po sebi „senzacionalan“ i pravo otkriće za sve nas.”, pisalo je u obrazloženju nagrade.

T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ana
    #1 Ana 11 rujna, 2017, 13:31

    Volontirala sam sa beskučnicima.prvo na distribuciji Uličnih svijetiljke a kasnijeje bilo još…i u Dnevnom boravku dok su još bili u Kranjčevičevoj…Neznam od kuda Vam neargumentirani podaci da blatite ljude koji pomažu onima koji su u potrebi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 10 siječnja, 2017, 21:55

    Zasto blatiti ljude koji pomazu drugima.Ruzno je spominjati necije zdravstveno stanje,stvarno ruzno

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code