Dok SDP samo za fotokopiranje troši milijune kuna
Foto:jutarnji.hr
Piše: Ante Matić
“Položili smo samo jedan vjenac, da uštedimo novac”. Ovu uvredljivu rečenicu izrekao je jedan od trojice hrvatskih bezbožnih vlastodržaca, koji su 16. svibnja ove godine nad masovnom grobnicom u Slovenija, gdje po spoznaji onih koji su otkopavali tek stotinjak metara te duge masovne grobnice, gdje, kažem i ne lažem, leži više od 30 tisuća pobijenih hrvatskih vojnika, ustaša i domobrana u svibnja mjesecu 1945. godine.
Ta trojica bijednika su predsjednik države Hrvatske, sin partizana, predsjednik Sabora sin partizana i predsjednike hrvatske Vlade, unuk partizana. Dakle, došla trojka, usput negdje nabavili jedan vijnac i stavili iznad grobnice (duge dva kilometra), koju su napunili mrtvim ustašama i domobrana njihovi očevi i djedovi. Učiniše to 16. svibnja. Zašto su uzeli taj datum, samo oni znaju, a ja kažem i ne lažem, da su toga dana daleke 1945. godine, njihovi očevi i djedovi ubijali zarobljene i razoružane ustaše i domobrane i bacali kao cjepanice u tenkovski, dugi rov. Kad su rov napunili, zavalili su i više od pola stoljeća nitko nije smio zucnuti o toj partizanskoj krvavoj“epopeji”, koja se dogodila po završetku Drugog svjetskog rata.
PUCNJI U MRAKU
Dan prije, bila je na prevaru zarobljena i razoružana hrvatska vojska na bleiburškom polju. Trebalo je toj dugoj, strašnoj koloni zarobljenika i njihovih krvnika koji su ih sprovodili i usput tamanili, ubijali kao da su divljač određena za ostrel, a ne ljudiska bića, kažem i ne lažem, došli su jadni gladni, žedni, namučeni, 16. svibnja 1945.godine u smiraj dana stigli su do tenkovskog, dugog, dubokog, praznog rova u Sloveniji i tu zauvijek ostali.
Čitavu noć sa 16. na 17 svibanj odjekivali su pucnji i parali noće krici i jauci. S ruba rova padalii su kao pokošeno zeleno, nedozrelo žito u duboko i hladno krilo zemlje, kažem i ne lažem, padali su mlade ustaše i domobrani u taj rov, u tu duboku raku. Samo su se pucnji vidjeli u mraku.
Nadam se da su Josipović, Milanović i Šprem ovo imali na umu kad su kupovali jedan vjenac i polagali iznad te duge, strašne grobnice u kojoj počiva u nespokoju više od trideset tisuća mrtvih ustaša i domobrana. Bože, pa to je naša hrvatska najveća živa rana. Hoće li zarasti do sudnjega dana?
Dakle, poslije 66. godina dva sina tih partizana i jedan unuk, umjesto da odaju pijetet žrtvama zločina što su počinli njihovi očevi i djedovi, oni se izruguju, odlaze na drugo mjesto od onoga kamo idu ostali Hrvati svake godine, vrijeđaju najdublje osjećaje sinova i kćeri, unuka pobijenih ustaša, domobrana i civila od Bleiburga, pa preko svih križnih putova, koji su pruženi dugi i krvavi preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i sve do makedonske granice s Grčkom; kažem i ne lažem, išle su, lipsale od gladi i žeđi kolene smrti, osipale se, smanjivale i nestajale u zemlju. I jedan od te trojke kaže, kako su kupili jedan vijenac da uštede novac. Jedan vijenac na trideset tisuća mrtvih, jedan vijenac od nedgovorne i, moram reći, grozne trojica Hrvata, koji su na vlasti u lijepoj i nesretnoj zemlji Hrvata.
Umjesto da se pomolili ili odšututili kao što to rade bezbožnici u svim hrvramovima svijeta kad u njih zalutaju, pokaju, skruše i duboko zamisle nad zločinima svojih očeva i djedova, oni se rugaju tisućama mrtvih hrvatskih vojnika, koji su na prevaru zarobljerni, razoružani i mučki pobijeni, bez suda i prava na obranu.
PARTIZANSKA ZLOĆA
Trojica njih jedan vijenac nose i polažu u ime Države, Vlade i Sabora, u ime hrvatskog naroda! Nisu oni obični građani Hrvatske, kao ja ili ti koji ovo čitaš i jamačno se čudiš i pitaš: kako je to moguće i zašto nam to čine?
Kad su već tako štedljivi i pažljivi prema narodu, mogli su barem još toliko potrošiti na vijence i na teret poreznih obveznika, pa kupit još jedan vijenac položit na masovnu grobnicu u Kočevskiom rogu i, treći su mogli bacit kroz grlo jame Jazovke, dolje u planinu punu noći, samoće i partizanske zloće.
